Nizu reakcija na reakcije vezano uz varaždinski nogomet prikljuÄio se i bivÅ¡i predsjednik NK Varaždina, Boris Solomun reagirajući na naÅ¡ tekst Fali nam Varteks….
Reakciju donosimo u cijelosti:
Gospodin Zlatko Ivanković u jednom naÅ¡em razgovoru predložio mi je dolazak u klub, a na temelju Statuta predsjednik kluba imao je mogućnost postaviti me za Älana Upravnog odbora i to na mjesto 3. dopredsjednika. Naravno, odmah sam postavio pitanje zbog Äega misli da bih mogao ili bolje reÄeno kako bih ja mogao pomoći klubu u tako teÅ¡koj financijskoj situaciji i nakon ne odigranog prvog proljetnog kola s NK Rijekom.
Odgovor je doslovce bio: ” Nama treba netko iz realnog sektora, tržiÅ¡ta, a ti si Boris u doba krize napravio sam kao doÅ¡ljak u naÅ¡u županiju jako puno”. Naime, uspio sam pokrenuti ozbiljan posao premda u županiji nisam imao nikoga od rodbine, prijatelja pa Äak niti poznanika. Jednostavno sam doÅ¡ao sam i poÄeo stvarati neÅ¡to bez iÄega, danas 5 godina nakon mog dolaska s ponosom tvrdim – napravio sam neÅ¡to, nije puno no mene veseli. To neÅ¡to nitko mi nikada neće moći oduzeti, to je moje životno djelo.
Prihvatio sam ponudu Ivankovića, ali s jasnim stavom, ja u upravnom odboru neću i ne želim glumiti gljivu već želim ozbiljno pomoći i raditi pod uvjetom da se moje ideje, rad, kontakti prihvate. Obavio sam potom razgovor s Horvatom Å¡to sam sve u cjelosti ponovio i njemu, a nakon Äega je tadaÅ¡nji predsjednik donio odluku i postavio me u UO, ali i joÅ¡ jednog Älana kako bi imao premoćni broj glasova u tijelu kojim upravlja. Novoimenovani Älan UO imao je stanovitih problema u svom poslovnom djelovanju unatrag viÅ¡e godina i to mi nikako nije bilo shvatljivo. ZaÅ¡to su me postavili s jedne strane, a s druge povjerenje su poklonili joÅ¡ jednom Älanu Å¡to je po meni bilo nepotrebno, no i to sam prihvatio i poÄeo djelovati neobazirući se.
Već nakon nekoliko dana i mog vrlo konkretnog djelovanja pozvan sam na sjednicu UO, na kojoj sam s jedne strane sjedio sam kao na optuženiÄkoj klupi, a na drugoj svi ostali Älanovi i predsjednik koji me je tada proizivao i napadao te mi niÅ¡ta drugo nije preostalo predložiti. Ostavio sam mogućnost da svi Älanovi pogledaju moj životopis i prihvate moje sudjelovanje u aktivnom radu ili da prihvate moju neopozivu ostavku. Jednoglasno svi oni, izabrali su ovu drugu opciju koju sam prihvatio uz poruku kako ću sad ja, Boris Solomun sazvati izvanrednu skupÅ¡tinu na kojoj će se Älanovi skupÅ¡tine izjasniti o povjerenju predsjednika kluba s namjerom vlastite kandidature.
Ovo je bila moja procjena na temelju svih prikupljenih informacija o klubu, radu i stanju u klubu. Prepoznao sam probleme, ali vidio sam i rjeÅ¡enja. Problem je uglavnom bio poznati varaždinski jal, kojega sada novinar u svom komentaru po prvi puta javno istiÄe. Bio sam uvjeren da se jal može pobjediti razumom i to za dobrobit Kluba, Grada i Županije, ali pod uvjetom da se preko noći prelome koplja, sagleda realno stanje, odredi toÄka s koje će se krenuti i svi zajedno poÄeti ozbiljno djelovati.
Ostalo je samo tri dana od skupÅ¡tine da se osiguraju uvjeti za odigravanje tekme s Pulom koja je znaÄila nakon neodigrane utakmice, biti pukovnik ili pokojnik. Uspio sam rjeÅ¡iti taj problem i kao Å¡to je poznato nastavk prvenstva je nastavljeno, no djelovanje iz “oporbe” bila su iz dana u dan sve jaÄa i jaÄa s kojima sam se borio vjerujući kako će prestati kad tad. Nažalost “jal” je bio jaÄi. Okruženje u kojem sam djelovao sa svih strana toliko je negativno utjecalo na sve one koji su bili uz mene da sam se i sam pitao, zaÅ¡to i dokada ovako. Uvrede koje sam trpio to vrijeme za mene su bile nevažne, no moje privatno okruženje (obitelj, zaposlenici i prijatelji iz Zagreba te s mog radnog mjesta) doslovce su plakali umjesto mene. Kada se oni viÅ¡e nisu mogli nositi s tim teretom odluÄio sam izaći, posebice kada je na vidjelo izaÅ¡la jedina istina, a to je da su osim odvjetnika – zakonskih zastupnika njih nekolicine vjerovnika Äitavo vrijeme moji najbliži suradnici cijelo vrijeme potkopavali tlo u ZagrebaÄkoj 94 po kojoj sam ponosno i Äasno hodao. Bilo je tu svega!
Å teta koju sam trpio u svom poslovnom smislu bila je takva da pred svoje zaposlenike nisam od srama mogao izaći, no oni su shvatili moje dobre namjere i podržali su sebe, podržavÅ¡i mene zbog Äega sam im neizmjerno zahvalan. Uprkos svemu, a ponajviÅ¡e financijskim poteÅ¡koćama na dnevnom nivou svi mi u domu, kojega sam osnovao i vodim, danas stabilno djelujemo. Mojoj obitelji, ogroman teret sa srca pao je kada su u novinama proÄitali da je moja ostavka konaÄna i neopoziva.
Na izvanrednoj skupÅ¡tini, proÄitao sam i predstavio svoj PROGRAM RADA, ne obećanje već program po kojem ću djelovati, ali do Ävrste polazne toÄke trebalo je doći Å¡to sam lobiranjem u Zagrebu uspio poÄeti postavljati. AnÄ‘elko Herjavec, o pokojnicima sve najljepÅ¡e i s ogromnim uvažavanjem i pietetom, no ipak, moj stav je jasan. To su bili za njegova života rezultati na djela koja su tada mogla proći, ali iz danaÅ¡njeg pogleda tempi pasati i s time se trebalo nositi jedino na naÄin da se svi mi prilagodimo danaÅ¡njem vremenu i situaciji i to bez jala.
Sponzor o kojemu je bilo rijeÄ, postavio je jasne toÄke do kojih smo morali doći i osigurati njegov ulazak na potpuno Äistu situaciju u klubu. Na žalost zbog proÅ¡losti mnogima je moj stav bio neprihvatljiv. DanaÅ¡nji klub NK Varteks i voÄ‘e White stonsa (mlaÄ‘i naraÅ¡taji) bili su prvi pozvani na razgovore i prvima je prezentirana budućnost njihova kluba, no niti oni nisu željeli prihvatiti realno stanje već su odluÄili ići svojim putem Å¡to je potpuno ispravno i za mene prihvatljivo. Svoj sud o njihovoj budućnosti ne želim iznositi osim Å¡to im iskreno želim svaku sreću.
ÄŒelnici HNS, koji su nakon Å¡to je bilo sve gotovo, doÅ¡li su Varaždin s jedinim i jasnim ciljem o Äemu sam već pisao, i oni su lobirali ŽNS-u da podrži novog predsjednika saveza i niÅ¡ta drugo. Po Å¡to su doÅ¡li u tome su i uspjeli i to je jedina istina jer da su željeli zaustaviti propadanje kluba, to su mogli i uÄiniti.
Novi klub koji stanuje u ZagrebaÄkoj, Å N NK Varaždin, po meni, nikada neće ukoliko se ozbiljnim pristupom i modernijim metodama ne postave kriteriji i ciljevi, ozbiljno zaživjeti, jer to nije voÄ‘enje samo nogometa već spoj gospodarstva, povjerenja graÄ‘ana, aktualne politike i sponzora.
Na kraju, biti ću slobodan reći i to, kako nikada viÅ¡e neću dozvoliti uvrede na moj raÄun i raÄun mojih najbližih prijatelja i suradnika jer moj put u ZagrebaÄkoj bio je poploÄen iskljuÄivo iskrenim namjerama u jednom viÅ¡e cilju od samog nogometa, a to je gospodarstvo. Upamtite, ZagrebaÄka 94 je epicentar gospodasrtva sjeverozapadnog bazena Republike Hrvatske, a nogomet je privatan biznis koji ima jasna pravila.
Dobro je da se nakon 6 mjeseci ponovno senzibilizira ukupna javnost Grada i Županije Å¡to u pravilu može poluÄiti pozitivne pomake ukoliko se odluÄi zaustaviti poznati jal koji samo Å¡teti svima nama. Takav put može bitno promijeniti budućnost i brži napredak onoga Å¡to svi mi volimo. Iskreno, od kada sam odluÄio izaći iz kluba do danas nije proÅ¡lo niti jedno jutro, a da nisam pomislio na ZagrebaÄku 94, vjerovatno niti neće … ma Å¡to mislili o tome.
Boris Solomun
