JoÅ¡ jedna Å¡kolska godina bliži se kraju. Ljetni predah od svakodnevnih Å¡kolskih obaveza s nestrpljem oÄekuju uÄenici, uÄitelji i roditelji. NaroÄito sretni su mali prvaÅ¡ići koji su “odradili” svoju prvu godinu u Å¡kolskim klupama, nauÄili Äitati, pisati, raÄunati i nositi se sa svim promjenama koje su se dogodile od kada su napustili pjeÅ¡Äanike svojih vrtića.
O promjenama i svemu ostalome Å¡to donosi prvi razred, razgovarali smo sa Sandrom Crnković, dugogodiÅ¡njom uÄiteljicom razredne nastave u V. Osnovnoj Å¡koli Varaždin koja je ove godine zajedno sa svojom novom genracijom joÅ¡ jednom “proputovala”taj ponekad lak, a ponekad i težak put…
1. Dolaskom svake nove generacije prvaÅ¡ića u Å¡kolske klupe, pred uÄiteljima je veliki zadatak pun izazova. Prvi razred svojevrsni je stres kako za djecu i roditelje, tako vjerojatno i za uÄitelje koji su unatoÄ iskustvu ipak ponovno na jednom novom putu. Kako je biti uÄiteljica prvog razreda i s kojim se problemima najÄešće susrećete?Lijepo, ali i vrlo naporno. Svaki prvi razred novi je izazov, pred vama je nova generacija, nova djeca koju je potrebno dobro upoznati, prilagoditi se svakome i nauÄiti ih puno toga. Vrlo je teÅ¡ko nakon Äetvrtog razreda opet biti uÄiteljica u prvom razredu i poÄeti sve ispoÄetka. Ali zapravo je i najljepÅ¡e raditi u prvom razredu, jer kad kada se doÄ‘e do kraja prvog polugodiÅ¡ta a posebno da kraja Å¡kolske godine i vidi koliko su djeca nauÄila i savladala, tada su sreća i zadovoljstvo jako veliki.
2. Prije polaska djeteta u Å¡kolu roditelji Äesto imaju mnogo pitanja i dilema, a većina njih povezana je sa strahom od promjene koju donose prvi dani Å¡kole. Å to je po vama najvažnije za dobar start svakog prvaÅ¡ića? PrvaÅ¡iće treba dobro pripremiti i ne ih plaÅ¡iti Å¡kolom, ali niti previÅ¡e idealizirati, trebamo biti realni. Djetetu je potrebno objasniti da je Å¡kola ipak neÅ¡to drugo od vrtića i da tamo postoje malo drugaÄija pravila. TakoÄ‘er treba reći da će tamo upoznati novu djecu i polako sve nauÄiti te da će isto tako tamo biti uÄiteljica koju mogu sve pitati i za sve joj se obratiti.
3. Jedno od najÄešćih pitanje je trebaju li djeca znati Äitati i pisati prije polaska u Å¡kolu? Primjećujete li razliku u predznanju izmeÄ‘u djece koje dolaze iz privatnih nasuprot državnih vrtića ili su te razlike zanemarive?Djeca ne moraju znati Äitati i pisati, ali trebali bi imati minimalno znanje prije polaska u Å¡kolu jer će im biti lakÅ¡e. Naravno da je lakÅ¡e djeci koja znaju Äitati i pisati, ali to nije preduvjet da dijete ne bi moglo sve savladati i sve nauÄiti. Djeca koju doÄ‘u u Å¡kolu kao neÄitaÄi vrlo brzo dostignu “ÄitaÄe”, naravno uz svakodnevni rad i vježbu.
Postoje razlike u predznanju između djece koja dolaze iz privatnih vrtića, bolje su pripremljeni i imaju bolje predznanje, iako to uvijek nije pravilo. Ima djece koja i iz državnih vrtića dođu spremna, sve ovisi u kojem su vrtiću ali i kakvo je dijete.
4. Koliko općenito predÅ¡kolski odgoj igra ulogu u pripremi djeteta za Å¡kolu i postoji li neki nesrazmjer izmeÄ‘u predÅ¡kolskog i Å¡kolskog odgoja koji dolazi do izražaja u prvom razredu?PredÅ¡kolski odgoj je jako važan, pogotovo socijalizacije djece, prihvaćanje drugih i drugaÄijih, prihvaćanje pravila, meÄ‘usobno poÅ¡tivanje i uvažavanje. Ali isto tako neka su djeca preslobodna, preživa i ponekad neposluÅ¡na. U predÅ¡kolskoj dobi na tome treba puno raditi jer inaÄe u Å¡koli dolazi do problema.
5. Prije upisa djeteta u Å¡kolu, roditelji su skloni raspitivanju o uÄiteljicima te skupljanju informacija i kalkuliranju u koju Å¡kolu upisati dijete. Koliko su pametne takve odluke po principu rekla – kazala?Toga je uvijek bilo i bit će. Kao i u svemu, roditelji se raspituju o uÄiteljicama i mi na to ne možemo puno utjecati. Ako je neki roditelj bio zadovoljan i to rekao drugome, u tome nema niÅ¡ta loÅ¡e. Ipak je na roditelju da sam odluÄi.
6. Ipak, koje bi osobine trebala imati idealna uÄiteljica? Idealna uÄiteljica? Ima li u danaÅ¡njem svijetu uopće neÅ¡to idealno? Svaka uÄiteljica koja voli svoj posao i trudi se u svom radu, koja želi postići maksimum sa svojom djecom, koja ima razumijevanje za svako dijete i roditelje, koja će prepoznati probleme kod djeteta i imati za njih razumijevanja, koja na kraju ima ljubavi, topline i humora u svom radu ali i autoritet i dozu strogoće – dobra je uÄiteljica.
7. Roditelji se Äesto žale na prezahtjevne Å¡kolske programe i svoj preveliki angažman u Å¡kolovanju djece. Nerijetko se može Äuti: “Nekada to nije bilo tako, Å¡to rade od te djece danas? S nama nitko nije uÄio, pogotovo ne u nižim razredima osnovne Å¡kole.” Ipak, dok se usporede udžbenici od prije 25 godina i danaÅ¡nji, osim oÄitog napretka u samom dizajnu razlike su sadržajno vrlo male. Å to vi mislite o tome? U Äemu je zapravo problem i smatrate li da bi Å¡kolski program trebao biti reduciran? Jesu li danaÅ¡nji uÄenici preopterećeni? UÄenici u nižim razredima nisu opterećeni. Gledajući unatrag programi su reducirani i u nekim su razredima sadržaji koji bi se mogli raditi izuzeti. Preopterećeni su roditelji, nemaju dovoljno vremena za djecu jer svi moraju juriti i žuriti, raditi cijele dane i biti sretni ako rade. Za djecu ostaje malo vremena, a tada su već i oni i roditelji umorni i tu je najveći problem. Dok djeca ne steknu radne navike roditelji moraju s njima raditi.
8. S glediÅ¡ta struke, kakav je vaÅ¡ stav prema alternativnim osnovnim Å¡kolama u Hrvatskoj koje imaju puno slobodniji pristup i rade na razvoju kreativnih potencijala djeteta? To je lijepo, vrlo kreativno, drugaÄije od Å¡kola u kojima mi radimo. Ali i uvjeti u tim Å¡kolama su drugaÄiji, manji razredni odjeli, viÅ¡e materijalnih sredstava i naprednija djeca. Osim toga, to je Å¡kolovanje za djecu Äiji roditelji imaju “dublji džep”.
9. Djeca su razliÄita, razliÄitih osobnosti i sposobnosti. Ima li u naÅ¡em sustavu mjesta za individualni pristup djetetu, odnosno da li je uopće moguće u razredima koji broje i preko 25 uÄenika biti dobar uÄitelj, a ujedno i pedagog ?Moguće je, ali nije jednostavno. U razredu s 25 uÄenika treba biti vrlo vjeÅ¡t u tome da se individualno posvetite djetetu kojem je to potrebno. Jako nam nedostaju struÄni suradnici – najviÅ¡e logopedi, ali i psiholozi koji bi nam mogli puno pomoći u naÅ¡em radu.
10. Susrećete li se Äesto s nasiljem meÄ‘u uÄenicima i jesu li danaÅ¡nje generacije zaista drugaÄije od nekadaÅ¡njih? DanaÅ¡nje generacije jesu drugaÄije, djeca su puno otvorenija i slobodnija. Neki ne doživljavaju autoritet uÄitelja i ne mogu shvatiti da se neÅ¡to ne smije, to je nekima nepojmljivo. Ne susrećem se Äesto s nasiljem meÄ‘u uÄenicima, ali Äesto dolazi do nekih neprimjerenih ponaÅ¡anja kao Å¡to su naguravanje, zadirkivanje, ruganje – to je prisutnije u nižim razredima.
11. Koliko je bitna suradnja uÄitelja i roditelja i jeste li se na tim relacijama u svom dugogodiÅ¡njem radu susreli s nekim neugodnim iskustvima?Suradnja uÄitelja i roditelja je jako, jako važna. Dobra suradnja vodi dobrobiti i uÄenika i roditelja i uÄitelja. Do sada sam imala dobru suradnju, većina roditelja je prihvaćala moje savjete i lijepo suraÄ‘ivala, odnosno sve smo se mogli dogovoriti. Ponekad je bilo nekih manjih nesuglasica ili razilaženja u miÅ¡ljenju, ali taj postotak je vrlo mali. Ako je roditelj realan i ako je uÄitelj realan, onda nema problema.
12. Neki su za, neki protiv. Ocjenjivanje prvaÅ¡ića – da ili ne? Kako se oni nose s ocijenama?Ocjenjivanje da, ovako kao do sad. Prvo polugodiÅ¡te ne, a kasnije dok se djeca prilagode, dok se svi dobro upoznamo i dok shvate svoje obaveze, da. Djeca se dobro nose s ocjenama, to im je motivacija, bore se za bolji uspjeh. Naravno, ocjenjivanje mora biti realno, bez poklanjanja i zakidanja. Neki roditelji imaju prevelika oÄekivanja, mora biti petica pa to djecu opterećuje i strahuju za ocjene a to nije dobro. Kao Å¡to uÄitelj mora biti realan, tako mora biti i roditelj.
13. I za kraj, nekoliko “zlatnih” savjeta roditeljima budućih prvaÅ¡ića …Pripremite djecu za Å¡kolu, ohrabrujte ih i pohvaljujte, pomažite im da Å¡to prije steknu radne navike, a onda ih postupno osamostaljujte. Budite uz njih kad vas trebaju, dajte im sigurnost, budite im dobar uzor. Pružite im Å¡to viÅ¡e ljubavi!
www.vzaktualno.hrTekst: Tanja MiliÄić CepernićFotografije: Juraj Mrazović
