Redatelj i scenograf je Samo M. Strelec, a uz prvake drame HNK u Varaždinu Jagodu Kralj Novak i Stojana Matavulja, igraju Ivica Pucar, Mitja Smiljanić, Ozren Opačić, Leona Paraminski, Darko Plovanić, Anica Kovačević, Slavica Jukić i Otokar Levaj. 

Filumena Marturano, praizvedena u Napulju 1946. godine, jedna je od najpoznatijih dramskih komedija Eduarda De Filippa, velikana talijanskog teatra 20. stoljeća, koji ju je napisao, u izvornom obliku, za svoju sestru Titinu. U komadu, koji sjedinjuje značajke komedije, drame i melodrame, De Filippo maestralno tretira svoju omiljenu temu: krizu građanske, patrijarhalne, obitelji. Glasovit je, dojmljiv, i već gotovo poslovičan Filumenin lik, a posebice se ističu njezini ispovjedni monolozi.

Iz kritika:

 (Vijenac 515, A. Tunjić):

…Riječ je o komediji u tri čina koja je istodobno i drama, ali i melodrama sa sretnim zavrÅ¡etkom. Počinje, kako piÅ¡e u kazaliÅ¡noj knjižici, „zavrÅ¡nim činom suživota Filumene Marturano i Domenica Soriana“. Naime, Filumena poslije dvadeset pet godina čekanja da postane vjenčana supruga imućnoga, bahatog i u ljubavi nestalna Domenica – zbog njegove namjere da se vjenča s dvadeset dvogodiÅ¡njom djevojkom – uzima stvar u svoje ruke; odglumivÅ¡i nasmrt bolesnu ženu, a znajući da će Domenico poÅ¡tovati njezinu posljednju životnu želju, traži da se Domenico njome oženi. ÄŒim su se vjenčali, Filumena slavodobitno uskrsne iz mrtvih. No njezin trijumf ubrzo je vrati u novi rat s Domenicom, koji traži poniÅ¡tenje braka…

… Filomenu je s osjećajem za dramsku strukturu lika, kao i za glumački i dramaturÅ¡ki luk uloge, uvjerljivo dočarala prvakinja Jagoda Kralj Novak. Brinući se za svaki detalj, ali i za cjelinu, ona je publici ponudila ranjivu ženu koja zna Å¡to želi i onda kada se čini da je pogubila sve konce svojih želja. Precizno, minuciozno, sentimentalno i mudro pripremala je zamku za bahatog i u ljubavi nestalnog ljubavnika i ulovila ga u mrežu muÅ¡ke taÅ¡tine. Njezina Filumena u svakom trenutku svojom životnošću bila je prepoznatljiva i bliska ne samo ženi tradicionalnih patrijarhalnih nazora nego i suvremenoj ženi koja se bori za ljubav i obitelj. … 

(Kazalište.hr, A. Rambrot)

Jezik predstave adekvatan je jeziku komedija, Å¡to znači da neukiji likovi govore nestandardno, koriste žargone, a u ovoj interpretaciji češće koriste talijanske izraze. Djelo je stavljeno u moderne okvire, čemu savrÅ¡eno odgovaraju kostimi Marite Ćopo, nagraÄ‘ivane kostimografkinje koja je u zadnjih desetak godina suraÄ‘ivala s impozantnim brojem redatelja. Svoju premijeru, barem onu na velikoj pozornici, ovom predstavom doživio je Vid Novak Kralj, kompozitor i korepetitor glazbe. A glumci? Filmski glamur najavljen na početku opravdali su na najljepÅ¡i mogući način te dostojno obilježili četrdeset godina djelovanja glumice Jagode Kralj Novak na kazaliÅ¡nim daskama varaždinskog HNK-a, kao i 25 godina djelovanja glumca Stojana Matavulja na istoj pozornici. 

Oboje slavljenika bili su izrazito uvjerljivi u svojim izvedbama, iskreni, osjećajni, puni emocija, uvjerljivi glasom i držanjem tijela. Jagoda Kralj Novak odigrala je naslovnu junakinju kao potpunu osobu sa svim psihičkim usponima i padovima koje žena sa takvom teÅ¡kom životnom pričom može imati. Od ostalih, izdvojila bih Slavicu Jukić, koja unatoč svojim godinama i dalje pokazuje zavidnu vitalnost te pridonosti izvrsnosti izvedbe sporednom ulogom. 

„Od proÅ¡losti (op.a. one životne) ne može se pobjeći.“ –zaključila je Fiumena na kraju trećeg čina. Prigodna replika i za ovo novopečeno nacionalno kazaliÅ¡te, rekla bih. Jer, uloženo je mnogo truda, volje i samoodricanja da se varaždinsko kazaliÅ¡te uzdigne do nacionalnog statusa. Stoga želimo glumcima i glumicama Hrvatskog narodnog kazaliÅ¡ta u Varaždinu da ne zaborave na dostojnu proÅ¡lost njihove matične kuće kojom je zasluženo to priznanje.