Elementi priče, ambijent, fantastični likovi, postojanje dobra i s druge strane zla u vladarima kraljevskom paru Zlababi i Zloslavu, već čija imena govore o njihovoj naravi, o nemilosrdnoj vladavini, predstavljaju jednu suvremenu bajku. Zato recenzentica knjige Iva Potočnik alegorijski svijet iz romana dijeli u dva dijela, baÅ¡ onakav u kakvom obitavamo i onaj u kakvom svatko od nas neprestano traži izlaz u boljoj polovici. 

ÄŒitajući roman, prema imenima likova i ambijentu u kojem oni doživljavaju straÅ¡ne i lijepe stvari, čini nam  se da se radnja romana odvija tu negdje blizu i oko nas. Å uma StraÅ¡nara koja pripada kraljevstvu, Crna kula, Borke, bor koji hoda, nježno biće Vileni, pa slično biće s krilima Krileni, ÄŒupodlak, Panski, zatim leteći oblutci Tojnks i Bojnks, Pjevajuća vreća, predstavljaju nekako poznat nam svijet.

Glavni lik Mali Ivica, kojeg zli kraljica i kralj daju zatočiti u Crnoj kuli,  Ivu Potočnik neizbježno asocira na onog Ivicu iz nebrojenih viceva, no on je u romanu nevjerojatno iskren i samim time zaslužuje veliko poÅ¡tovanje.  Jer, on nikad ne laže, uvijek kaže direktno Å¡to misli, straÅ¡no je promiÅ¡ljen i racionalan.  On je, kazala je, zapravo oličenje naÅ¡eg druÅ¡tva. Mali Ivica je odlučio preuzeti teret cijele zajednice nauÅ¡trb svoje komocije. I cijela okosnica radnje vrti se oko toga da on, možda ne spaÅ¡ava druÅ¡tvo, pozitivno djeluje u prirodi raspleta dogaÄ‘aja. 

Iva Potočnik  naglaÅ¡ava da je ova bajka s fantastičnim elementima prva knjiga tog tipa u novijoj varaždinskoj produkciji.  Njezino izlaženje pohvaljuje i zbog toga  Å¡to je u ova turbulentna vremena krize, kad Amerika bira novog predsjednika, kad u Siriji padaju molbe ili kad se raspadaju nogometni klubovi, u naÅ¡em gradu napisano jedno ovakvo djelo. 

Jer, ako nije problem financijske prirode, napominje, a najčešće je, onda  postoji motivacijski problem za novim kreativnim izrazom. Nakladnička kuća Modernist iz Varaždina, koja je izdala roman, pokazuje da kreativna produkcija u Varaždinu nije ugasla, da postoje kvalitetni autori u svakom području umjetnosti koji kontinuirano rade i koji prate suvremene trendove, ali im mi možda ne pridajemo dovoljno medijske pozornosti.  

–  Nije baÅ¡ svejedno dati ovakvu knjigu van, dati publici da te izlaže. Lako je pisati. Ovo je početak. Moram priznati da me je bilo jako strah. Prvo Å¡to su mi rekli je da li je Harry Potter u romanu. Gledajte, čim netko leti ili drvo govori u danaÅ¡nje vrijeme će očito vezati uz Harryja Pottera da je to prije napisano, vjerojatno bi me vezali uz Braću Grimm.  To je bajka i zato je uvijek tako. Knjiga je, očito je, nastala u tajnosti. Nemam odgovor kakao, kuhalo se neÅ¡to u glavi i to jako dugo. Onda sam odlučio staviti na papir, najprije s namjerom da bude mala pričica, a ispalo je 149 stranica. To je neÅ¡to po čemu djeca danas gledaju na knjigu kad moraju čitati za lektiru, vidim to po  sinovima. 

Kako će se dalje razvijati moje pisanje, ne znam. Ovisi o poblici i joÅ¡ tisuću stvari. Ja sam iskreno sretan Å¡to je knjiga izaÅ¡la. Pisao sam ju na nekoliko mjesta. Tako sam pisao izmeÄ‘u 4 i pet sati ujutro nigdje izmeÄ‘u Krakova i VarÅ¡ave, zatim po aerodromima, na moru, doma, svuda gdje sam nosio laptop sa sobom, a nosim ga gotovo uvijek. Na nastavku sam počeo raditi davno prije nego je knjiga bila u gotovom izdanju – rekao je Vučić.

Radost druženja autor je zaokružio u Å¡aljivom tonu, ali je posredno ukazao i na položaj književnika i knjiga u nas s obzirom na malo tržiÅ¡te. 

– Idealno bi bilo, kad već spominjete usporedbu s Harry Potterom, da inkasiram bar 10 posto onoga Å¡to inkasira autorica Rowling. Svima bi nam bilo onda bolje – preÅ¡ao je Marin Vučić rukom po Å¡irini dvorane, uz gromoglasan smijeh prisutnih. 

Ipak, prepuna multimedijska dvorana Gradskog muzeja u Palači Herzer u četvrtak navečer  govori s jedne strane da knjiga u nas može izazvati zanimanje, dok s druge strane govori i o interesu za književni prvijenac i za odreÄ‘enog autora, u ovom slučaju Marina Vučića, diplomiranog defektologa, već dulje vrijeme uspjeÅ¡nog ravnatelja Centra za odgoj i obrazovanje Tomislav Å poljar.

Uz izuzetni interes , možda je i raritet da su sve predstavljačice romana muÅ¡kog autora te večeri  bile žene. Uz recenzenticu, ulomke je dojmljivo  Äitala, zapravo „igrala“ akademska glumica  Nensi Abdel Sakhi, a o ilustracijama u knjizi govorila je sama autorica, akademska slikarica Lila Erceg Nenadić. Ovom dojmljivom susretu izuzetno je pridonio i mladi glazbenik Luka Ivić, čije su izvedbe suvremenih varijacije na klaviru pobrale ogroman aplauz.