Na Velikoj sceni varaždinskog HNK igra nova predstava pod naslovom “Za samo jedan dan”, makedonskog dramskog pisca TrajÄeta Kacarova. Glavnu ulogu, od poÄetka do kraja predstave na sceni, igra akademski glumac Marinko Prga, te smo s njim i razgovarali nakon par odigranih repriza, kad su već oÄvrsnuli dojmovi i predstava zainteresirala Varaždince.
Kroz cijelu predstavu se nalazite na pozornici, doslovce ju nosite. Je li naporno?
Meni osobno nije naporno premda iz perspektive gledaliÅ¡ta možda tako izgleda. Najteži mi je poÄetak, dok se zastor ne podigne. Sve dalje je igra. Naravno, smatram da je odreÄ‘ena fiziÄka spremnost bitna za ovu ulogu. Barem u mojoj kreaciji.
Ima dosta, mogli bi reći, artizma u predstavi. Čini se da je predstava pomalo opasna za glumce, a u nekim trenucima uplaši se i publika.
Za sad je u publiku sa scene odletjela samo cipela u toku jedne izvedbe. Stolac, koji u jednoj od scena predstave vrtim dok se okrećem oko svoje osi, držim Ävrsto u ruci. Zasad. Sve ostalo je pod kontrolom.
www.hnkvz.hr
Mnogo je situacija u kojima se nalazite, isto toliko treba transformacija. Zahtjevna uloga u svakom sluÄaju, doživljavate li ju tako?
Dok ste sat i pol neprestano na sceni to zahtijeva i odreÄ‘enu koncentraciju… U nekim dijelovima predstave, kao Å¡to smo već naveli, ima odreÄ‘enih fiziÄkih performansi tako da je uloga u tom smislu zahtjevna. Osobno ju ne doživljavam tako. Zapravo uloge koje ne odradite dobro postaju teret i to zna biti frustrirajuće, pa se sukladno tome Äine i zahtjevne.
Ova moderna predstava oslikava slojeve društva i komunikaciju između slojeva. Kako ocjenjujete predstavu?
Kad ste dio predstave i prisutni dok traje cijeli kreativni proces teško je biti objektivan. Subjektivno, a i na osnovu reakcija određenog dijela publike, usuđujem se reći da smo napravili dobar posao. Naravno uvijek može bolje.
Prepoznaje li predstavu varaždinska publika?
Apsolutno prepoznaje i to se osjeti po njihovim reakcijama. Komentari na predstavu uglavnom su podijeljeni i to je naravno pitanje ukusa, a na koncu osobna stvar pojedinca. Sve ima svoju publiku…, pa Äak i Sulejman VeliÄanstveni! Tko bi rekao.
Prga kao Moliere – www.hnkvz.hr
Igrali ste u preko 30 filmova i petnaestak TV serija, ali publika na ulici Vas najviÅ¡e pamti kao Slavka iz serije „Luda kuća“.
Ha,ha, ha…nadam se da neće i ostati na tome. U svakodnevnom životu ponekad zna biti naporno, ali i to je dio posla koji treba odraditi. Uglavnom danas veći publicitet imate ako pobijedite kao kuhar u nekom show programu, pri Äemu ne podcjenjujem struku, naprotiv, nego da odigrate u teatru maestralnu ulogu. ÄŒak i na filmu. To govori o televiziji kao mediju i o potrebama druÅ¡tva. Ljudi konzumiraju ono Å¡to im se nudi a nudi im se ono Å¡to traže. Zatvoren krug.
Pomalo Äudno kad ste etabliran kao veliki negativac u filmovima i serijama, neÅ¡to kao hrvatski Lee Van Clief. Ali dobra uloga je bez obzira ne predznak koji nosi.
Uglavnom sam glumio negativce Å¡to mi je bilo jako zabavno, ali svejedno mislim da se joÅ¡ uvijek uloge nude na osnovu stereotipa. Razumljivo je da su nekad neizbježni, ali nedavno sam odbio glazbeni spot na temu nasilja u obitelji. Ponekad mi ne odgovara da me na osnovu fiziÄkog izgleda stavljaju u odreÄ‘eni fah, u ovom sluÄaju nasilnika. Složit ćete se da najbrutalniji nasilnici mogu u svojoj fiziÄkoj pojavnosti biti suÅ¡ta suprotnost vlastitoj nutrini. Savjetovao sam im da uzmu nekog tko je meni suÅ¡ta suprotnost, da razbijemo stereotip.
Prga u filmu Svjedoci – www.filmski.net
Manje je poznato da ste u pripremi za ulogu sina Denisa, narkomana u predstavi “Kaj sad” u KazaliÅ¡tu Kerempuh, posjetili jednog ovisnika o drogi koji se lijeÄio i od kojeg ste pokuÅ¡ali saznati u kakva stanja sve zapada pri uzimanju tog ljudskog zla. Za ovu ulogu dobili ste nagrade “Zlatni smijeh” na Danima satire i Nagradu “Marul”. Iza toga odigrali ste i ulogu dilera Crnog u nagraÄ‘ivanom filmu “Ta divna splitska noć”. OÄito se temeljito pripremate za svaku ulogu.
Razgovarao sam sa Äovjekom koji mi je ispriÄao svoja iskustva s heroinom i pakao kroz koji je proÅ¡ao. Ono Å¡to je mene zanimalo bio je psihofiziÄki efekt koji izaziva heroin, tjelesni pokreti, svrab, povraćanje, otežan govor kao kod uzimanja veće doze itd…. Za tu ulogu sam bio nagraÄ‘en na Danima satire, na Marulićevim danima i nominiran za Nagradu hrvatskog glumiÅ¡ta. Temeljita priprema u ovom sluÄaju je bila isplativa. InaÄe za dosta uloga koje sam radio nije bila potrebna neka veće priprema. Za jedan film sam dva tjedna vježbao nekoliko ritmova na bubnjevima. Bilo je zabavno i korisno takoÄ‘er.
Odigrali ste mnogo razliÄitih važnijih uloga, kako u kazaliÅ¡tu, tako i u filmovima i TV serijama. Od Lulea u “MarÅ¡alu“”, spomenutog Crnog, pa Slavka, zatim Goje u “Svjedocima”, da spomenemo samo neke. Jesu li te razliÄite uloge izazov za glumca? Kako prihvaćate uloge?
Oduvijek su me fascinirali glumci Äiji je spektar uloga velik. Mogućnost transformacije, naroÄito u teatru mi je jako intrigantna i ako je moguće volim ići u tom pravcu ako uloga to dopuÅ¡ta. Uloge uglavnom prihvaćam. Odbijanje uloga je luksuz, naroÄito danas. Ali to ne znaÄi da sam u životu prihvaćao sve.
Kako je to prilagoditi se glumcima s kojima radite predstavu, zatim režiseru, ponekad drugom kazalištu i još ulozi koju igrate?
To je pitanje talenta i odreÄ‘ene fleksibilnosti. Uopće, bez obzira na teatarske okolnosti, smatram da je umijeće komunikacije sa okolinom, suradnicima i prilagodbe takoÄ‘er jedan talent na kojem treba raditi. NaroÄito kad se radi o kazaliÅ¡noj umjetnosti gdje bilo kakva vrsta otpora prema odreÄ‘enoj ideji ili konceptu može biti kontraproduktivna.
Prga u filmu Svjedoci – www.filmski.net
Kad se osjetite zadovoljan s ulogom koju dobijete?
Samo onda kad ju jako dobro odigram, osobito u kazaliÅ¡tu gdje u većini sluÄajeva odmah imate povratnu reakciju.
Jeste li još uvijek zaneseni glumom koju ste odabrali za životni poziv?
Još uvijek, jer u protivnom ne bi imalo smisla biti na sceni.
Na koji naÄin se u svakodnevnom životu otrgnete od uloga koje igrate?
ÄŒim se spusti zastor ili ugasi kamera, ja se otrgnem – od uloge! Ha,ha,ha.
Danas su teÅ¡ki dani za kulturu. Može li se Å¡to uÄiniti da bude bolje?
To je odraz globalnog stanja. Postoje danas u kazaliÅ¡tu odreÄ‘ene forme koje ne možemo ostvariti bez financijske potpore ali ako je u pitanju kreativna kriza, zasićenje, tj. ako smo upali u slijepu ulicu postmodernizma, i inaÄe u umjetnosti, onda predlažem da priÄekamo do 21. prosinca. Po Mayanskom kalendaru to je smak svijeta, sudnji dan nakon kojeg možemo opet polako krenuti ispoÄetka. Kad primarne stvari ne funkcioniraju naravno da su i za kulturu teÅ¡ka vremena.
Aktualno.hr/Razgovarao: Nedjeljko KrÄar
Vikend gužve u kafićima idealne su za plaćanje raÄuna krivotvorenim novcem.Posljednji takav sluÄaj zabilježen je u petak 30. studenog u ÄŒakovcu kada je nepoznati muÅ¡karac krivotvorenim stranim novÄanicama prevario osoblje ugostiteljskog objekta. 
