MlaÄ‘ahna djevojka bezgraniÄno dugih nogu, u uniformi Å¡kolarke, izvija se poput razljućene kobre prateći ritam moje pjesme koju sam specijalno odabrao za tu prigodu. Njezino fino dupe kupi sve muÅ¡ke poglede i ona to vrlo dobro zna.
U jednom trenutku jednostavno poželim zariti zube u njezina „high performance“ bedra. Želja me izjeda živog, no ne mogu riskirati Å¡ljivu ispod oka jer nikako nisam pandan mrkom tjelohranitelju koji strpljivo Äeka i vreba svakog napaljenog psa Äija bi se prljava ruka usudila dotaknuti taj soÄni, mesnati odrezak.
Shake, baby, shake!
Možete li u tom trenutku zamisliti išta bolje?
Ne. Ali momak mojih godina (nazovimo ga PeÅ¡ko) usudio se zatražiti glazbenu želju i Äestitku tokom najsenzualnijeg dijela veÄeri.
„BuÅ¡ odsviral za mene i pajdaÅ¡a?“ Koje li drskosti!
Mala na Å¡ipci izaziva lanÄane erekcije, a ovome je glazbena na pameti.
Dijagnoza: gay.
Takvi tipovi mi efikasno crpe energiju. Odbrusim kako bi se trebao koncentrirati na show. Glazbena želja… Pfff!
Znate, Äovjek doslovno ogladni od podužeg promatranja utegnutih oblina. Kasni su sati, a njezine me okrugle polutke sve viÅ¡e podsjećaju na tople žemlje, upravo izvaÄ‘ene iz pećnice.
Cromadda, nemoj misliti na pekaru, ponavljam u sebi. Znam da ne bih smio, ali prekasno. Pekara – moj porok, slabost i sudbina u ranojutarnjim satima. BaÅ¡ svaki put. ProÅ¡lo je Äetiri. Rulja otkida na „I tebe sam sit, kafano“ dok ja polako spremam opremu i pokuÅ¡avam smiriti zvjersku glad koja me proždire iznutra. Ostavljam posjetnice jebozovnim plesaÄicama te užurbano gazim prema automobilu. Oldtimer pali iz prve, iako mehaniÄara nije vidio od proÅ¡le godine. Rapidno gutam kilometre do najbliže pekare. Stigoh. Pogledam na sat, a ono – 05:30. JoÅ¡ sat vremena do otvaranja jer je nedjelja!
Tu sam sitnicu potpuno smetnuo s uma. Nazirem majstore pekare kako u polutami prave raznorazne fabulozne delicije. Snimam situaciju poput kakvog robijaÅ¡a koji se priprema za veliku pljaÄku. Moram izdržati joÅ¡ samo sat vremena. ÄŒini se kao do vjeÄnosti i natrag. Polako me hvata umor. PodeÅ¡avam alarm na 06:20. Ne smijem prespavati. Možda u snu umrem od gladi.
VraÅ¡ki dobre plesaÄice znaju svoj posao. Isprva te napale, da bi te potom izgladnile do smrti. Ali, Å¡to se dogaÄ‘a? U „Da sam pekar“ ritmu mijese tijesto i smjeÅ¡kaju se. Pozivaju me kažiprstom da se približim. Ovo je nestvarno. San snova. Doslovno! Prenuh se i razoÄarano shvatih da sam sanjao. Ili sanjario.
Alarm! 6:20! Trgnem glavom nalijevo. Pekara radi!
Lomim noge izlazeći iz auta i grabeći prema vratima. Prvi! Zastajem, duboko udahnem te otvaram vrata upijajući opojne mirise braÅ¡naste droge, svježih pekarskih proizvoda. Pogled na sisatu pekaricu u meni odmah budi iskonsku želju da pokupim cijeli red kruhova. Ostao sam zateÄen njenim pitanjem „što želim“, jer iz mog je gladnog pogleda mogla iÅ¡Äitati oÄito: pola tuceta klipića, jedna mijeÅ¡ana i jedna pizza sa kulenom, formaggio, burek, dvije kifle, lisnato s Äokoladom, žemlju i nekoliko bio peciva (da se ne udebljam).
„To ćeÅ¡ sve pojesti?“
„Naravno da ne. Nisam baÅ¡ toliko gladan“, lažem i pomalo zurim u njene sise. Ne mogu joj reći istinu. Time bih možebitno upropastio Å¡anse kod nje. Tko zna, možda i ona negdje podsvjesno sa mnom dijeli istu maÅ¡tariju: seks na pekarskom stolu prethodno posipan braÅ¡nom uz uzvike „da sam, da sam, da sam pekar koji noću radi“. Ostavljam pola dnevnice i izlazim van. Osjećam se (a i izgledam) kao lopov koji je upravo opljaÄkao pola pekarnice. No, nemam grižnju savjesti. Palim kola, ali ne mogu izdržati da ne smažem pola pizze.
Negdje na pola puta nestao je i jedan klipić, pa kifla. Ode joÅ¡ jedna pizza. Uh, odjednom se osjećam loÅ¡e. Opet nisam žvakao hranu. Znao sam da će se to dogoditi. ViÅ¡e nikad neću u pekaru ranom zorom. Ili barem do sljedećeg vikenda…
Mala, stih jedne dobre pjesme kaže: „Nekad si me Äudila; danas bi mi tako legla“. Javi se. Pojavi se. Broj je isti.
Kolumna by McCromadda
Grupica od 17 punaÅ¡nih maÄaka, psića i zeÄića primorana je na bijeg od masnih prehrambenih navika i odsijeÄena od ostataka obiteljskih veÄera, a sve s ciljem da se rijeÅ¡e svojih “viÅ¡kova”, donosi Metro.com.uk. 
Svjetski dan mentalnog zdravlja svake se godine obilježava 10.listopada. Zavod za javno zdravstvo MeÄ‘imurske županije će u okviru Djelatnosti za zaÅ¡titu mentalnog zdravlja, prevenciju i izvanbolniÄko lijeÄenje ovisnosti, a uvažavajući 2012. godinu kao Europsku godinu aktivnog starenja i meÄ‘ugeneracijske solidarnosti, u suradnji s Udrugom umirovljenika MeÄ‘imurske županije i Udrugom umirovljenika Prelog usmjeriti svoju pozornost na mentalno zdravlje osoba treće životne dobi i organizirati interaktivne radionice s umirovljenicima sa svrhom poticanja zadovoljstva u kasnijoj životnoj dobi.
Vidovec Bios u subotu igra svoju petu utakmicu Premijer lige, a gost vidoveÄkom premijerligaÅ¡u u 19 sati bit će ekipa Marina KaÅ¡tela.NavijaÄi, struka i igraÄi oÄekuju pobjedu u ovom susretu. Svjesni snaga i kvaliteta Marine, ali i vlastitih kvaliteta i velikom željom, da se uÄvrsti lijepa pozicija Biosa u sredini ili prema vrhu tablice.
Zbog problema u vodoopskrbi koji u Mjesnom odboru Lepoglavska Ves traje gotovo cijelu godinu u tom je lepoglavskom mjesnom odboru održan zbor građana. Lokalni vodovod kojim upravlja udruga građana Lepoglavska Ves, a koji vodom opskrbljuje 326 domaćinstava, zbog nestašice vode, bio je tema rasprava koje su se vodile uglavnom između vodnog odbora i nezadovoljnih građana koji su vodni odbor prozvali zbog neizvršavanja obaveza propisanih Statutom.