Volim ženske noge. Volim ih vidjeti, milovati, grliti, ljubiti, lizati. Volim kad me žena gazi. FiziÄki i emocionalno. Kad je prava kuÄka. Ili se barem uživi u tu ulogu.
Ponekad se pitam zašto želim biti rob neke zgodne frajerice? Što je to u meni da težim biti povrijeđen i ponižen od žene?
Zaista, za mene ne postoji ljepÅ¡i san nego da me izbiÄuje zgodna, visoka domina sa dugim nogama. Osjetiti njenu moć na svom perverznom, pohotnom tijelu užitak je bez premca.
Uvijek kad sam tužan pomislim na ženske noge i odmah se razveselim. Digne mi se stojko. Toliko mi se digne da ne mogu stajati uspravno, jer svi primijete nabor na hlaÄama. Tada moram ostati sjediti. Ako sjedim u kafiću moram popiti joÅ¡ jedan ili dva gemiÅ¡ta dok se gad ne smiri.
Volim ženske noge. One su smisao u trenutcima kad život postane šugav i bijedan.
Seks sa poloviÄno željenim djevojkama me rjeÅ¡ava napetosti, ali u meni ostaje ona ista besmisao. NiÅ¡ta ne može odagnati besmisao koja me prožima. NiÅ¡ta. RazmiÅ¡ljam o svim tim stvarima koje su mi nadohvat ruke, koje ne možeÅ¡ dotaknuti ni uzeti. Sreća živi kraj mene, a ja prolazim pokraj njenih vrata kao prosjak.
Niti je ne molim. Pravim se kao da ne postoji.
Tako bih je volio jebati.
Ali znam da se sutra neće niÅ¡ta promijeniti. Dan kao i svaki drugi, prazan i siv. Neću je dotaknuti kitom. Neću joj polizati piÄku. Neću joj reći niti rijeÄ; osim u mislima. Oh, da! U maÅ¡ti ću joj raditi nezamislive stvari. U maÅ¡ti…
Ali ja bih želio novi dan i novo sunce. Želim živjeti život. Želim biti pervertit.
Želim… NJU. Moniku. „Sline na usta“ Moniku…
Sutra je novi dan. Ali sve ostaje po starom. Ipak, tko zna. Kada si pomalo lud svaÅ¡ta se može dogoditi. SvaÅ¡ta ti pada na pamet. MraÄne, sa zadrÅ¡kom izreÄene tajne koje ne možeÅ¡ i ne smijeÅ¡ nikome povjeriti. ÄŒak ni samome sebi…
Mislim na nju dok me uspaljenost polako obuzima. Stojko mi tvrd i ukrućen. Traži neÅ¡to toplo, fino, meko…
Kako bih je sad volio pojebati! Izjebati je tu, na mom krevetu, dok stenje s glavom zabaÄenom prema gore. Želim je jebati kao kuju. Jer znam da je kuja, iako se pravi fina i mila. Pravi se nedodirljiva, a mora da su je mnogi jebali. Sretnici!
Ne znam toÄno kad je Monika uÅ¡la u moj bolesni mozak. Samo znam da viÅ¡e ne izlazi. Noću i danju mislim na nju. Masturbiram poput pomahnitalog tinejdžera. Litre sperme sam iÅ¡trcao maÅ¡tajući kako joj ga stavljam u picu, usta i guzu. Masturbiram zamiÅ¡ljajući kako je to njena ruka. Njeni tanki dugaÄki prsti igraju se mojom kitom. I gleda me smijući se. Gleda me svojim dubokim pokvarenim oÄima.
Kao i svake noći Å¡aptat ću njeno ime…
Ponekad stvarno mislim da nisam normalan. Najozbiljnije. Stanem pred ogledalo i kažem sam sebi: Nisi normalan. Fali ti daska u glavi. Samo misliš na lizing. Srami se!
Ne znam zaÅ¡to sam danas cijeli dan mislio na lizanje. Vidio sam je kraj Å¡anka. Radila je kao konobarica. ZaraÄ‘uje preko ljeta. Buljio sam u njene noge, u njeno jebaÄko lice, te hipnotizirajuće oÄi. ViÅ¡e od svega na svijetu poželio sam da je ližem i ližem. Od glave do pete. Noge, piÄku, Å¡upak, guz, petu, ruke, vrat, lice, trbuh, cice…
Lizao bih je i lizao. A kada bih je prestao lizati, onda bih je opet lizao.
Nema niÅ¡ta ljepÅ¡e od lizanja bolesno umiÅ¡ljene kuje. Možda se varam. Možda je samo mlaÄ‘ahna, pomalo nenaÄeta ljepotica. Zove se Monika i ima Å¡esnaest godina. Živi u susjednom selu. Masturbiram na nju svaki dan. Nekad i viÅ¡e puta dnevno. Dok svrÅ¡avam stenjem njeno ime. Ponekad poželim skupiti dovoljno hrabrosti i sve joj priznati. Da sam lud za njom, da je želim jebati i lizati. Da je želim oženiti i imati sa njom djecu.
A onda se sjetim da sam ja ipak jedan stariji muškarac s određenim kredibilitetom u društvu. Ne mogu se tako ponašati. Moram biti pristojan.
I tako sam joÅ¡ jedan dan bio ono Å¡to zapravo nisam – pristojna javna liÄnost.
Pervertit koji samo misli na lizanje.
Mala, fascinacija tvojim vretenastim tijelom još je uvijek snažna i prisutna, iako su prošle godine otkad sam te posljednji put vidio. Umirem za jedan liz.
Kolumna by McCromadda