Kad (pre)mladi sportaÅ¡, u naÅ¡em sluÄaju nogometaÅ¡, ode životno nepripremljen i nesiguran iz roditeljskog doma u drugi grad, dolazi do emocionalnog stresa. ÄŒesto i do nepovjerenja u vlastite sposobnosti, a nema roditelje u blizini koji će mu dati potporu, uÄvrstiti njegove vrline.
Iako je sada Europsko nogometno prvenstvo u žiži zanimanja svih nogometoljubaca ipak događanja oko NK Varaždina ne mogu ostaviti ravnodušnim niti jednog iskrenog nogometnog fana. Odgođena je sjednica Skupštine kluba, ali je možda manje pažnje na skrenula vijest da iz kluba odlaze najbolji kadeti i juniori.
I dok stariji juniori donekle opravdano traže sredinu u kojoj bi nastavili karijeru, malo je neobiÄno da kadeti i mlaÄ‘i juniori napuÅ¡taju klub. Mogli smo proÄitati u nekim medijima da su se na taj korak odluÄili zbog napredovanja u drugoj sredini. Spominju se Slaven Belupo, Rijeka, Dinamo…
Zbog Äega je to neobiÄno? U prvom redu zato jer će kadeti i juniori NK Varaždina ipak ostati u najjaÄoj, prvoj natjecateljskoj ligi i nema razloga da zbog kvalitetnog ranga mladi igraÄi ne bi napredovali. Pogotovo Å¡to je poznata varaždinska nogometna Å¡kola iznjedri velik broj talentiranih nogometaÅ¡a koje požele i naÅ¡i najjaÄi klubovi, a i oni slabiji Äesto su za male novce s varaždinskim mladim nogometaÅ¡ima pojaÄavali svoje redove.
ZaÅ¡to onda odlaze mladi igraÄi? Je li to samo napumpavanje problema u klubu zbog sporadiÄnih sluÄajeva ili je selidba stvarno uzela maha? Ako je to toÄno, pitamo se zbog Äega ili bolje reÄeno zbog koga je tako ako postoji Å¡ansa da klub nastavi natjecanje u trećoj ligi i za tri, Äetiri godine uz dobar rad i pametnu klupsku politiku opet izbori status prvoligaÅ¡a! A tada će taman stasati ovi mladi i postati prvoligaÅ¡ki igraÄi, dovoljno mladi da krenu s karijerom i nametnu se na nogometnom tržiÅ¡tu.
ZnaÄi njihovo napredovanje u nogometnoj vjeÅ¡tini smo razjasnili, zato ćemo se zadržati na jednom problemu koji je itekako bitan u emocionalnom sazrijevanju mladog sportaÅ¡a i mladog Äovjeka općenito. Radi se o preranom odlasku mladih ljudi, ne samo iz kluba, već iz roditeljskog doma, emocionalno vezanih, a nepripremljenih za surovi život u okruženju ekonomske krize profesionalnih odnosa na naÅ¡ naÄin. Dodatni teret je Å¡to njihove sudbine preuzimaju nogometni meÅ¡etari, lovci na lake zarade, Äesto bez struÄnosti, znanja i Å¡to je najgore, bez morala i empatije.
ÄŒesto ambiciozni roditelji, uglavnom oÄevi, žele da njihovi deÄki (djevojke joÅ¡ nisu u takvom vrtlogu profesionalizma) dohvate zvjezdane visine, pa u toj svojoj želji previde svoju ulogu roditelja. Svojem djetetu nametnu obvezu kakvu ono nije predvidjelo. Oduzmu mu veselje igre i usade u njega osjećaj krivnje ako ne uspije. Dijete prihvaća „šansu“ za napredovanjem, ushićeno je obećanjima nazovi menadžera (Äast izuzecima) i odlazi u drugi grad, bliže ili dalje od svojeg doma. Nepripremljen za osamostaljenje mladi Äovjek najÄešće stagnira u svojoj igri bez bliskog roditeljskog poticaja. No, to nije najgore. Emocionalna praznina teže mu pada od statusa u ekipi, a da mladi sportaÅ¡ najÄešće nije toga svjestan.
Iza zavrÅ¡ene srednje Å¡kole jedan dio mladih ljudi odlazi na studij, a neki zavrÅ¡eni juniori sportaÅ¡i igrati u drugi grad. Većina budućih studenata navrÅ¡i 18 godina i dulje se vrijeme zajedno s roditeljima pripremaju na taj korak. Znaju da će Äešće, možda svaki vikend u poÄetku dolaziti doma. Oni mlaÄ‘i nogometaÅ¡i i drugi sportaÅ¡i, ispod „punoljetnosti“, kad odu u drugi grad nemaju slobodnog vikenda, jer igraju utakmice. Prekida se veza s roditeljskim domom.
Nogometni dužnosnici u klubu nemaju vremena za njihove emocionalne probleme niti su struÄni u tome, a roditelje nemaju pokraj sebe da ih zaÅ¡titi. Zbog toga mnogi talenti Äesto postaju prosjeÄni, ili tek ispodprosjeÄni igraÄi.
David Isaacs jedan je od najistaknutijih struÄnjaka na podruÄju odgoja, obrazovanja i cjelovitog razvoja djeteta. On kaže da se roditelji daruju svojoj djeci, a rezultat toga su trajnost i sigurnost. To kod djece stvara osjećaj povjerenja zato Å¡to znaju da su njihovi roditelji – njihovi. Zato u obitelji dijete ima jamstvo da će biti prihvaćeno zbog onoga Å¡to ono jest – jedinstvena individua. U drugim organizacijama unutar druÅ¡tva (kakvi su i nogometni klubovi) to nije sluÄaj.
Kad (pre)mladi sportaÅ¡, u naÅ¡em sluÄaju nogometaÅ¡, ode životno nepripremljen i nesiguran iz roditeljskog doma u drugi grad, dolazi do emocionalnog stresa. ÄŒesto i do nepovjerenja u vlastite sposobnosti, a nema roditelje u blizini koji će mu dati potporu, uÄvrstiti njegove vrline.
Vratimo se sad vijesti o odlasku mlaÄ‘ih juniora ili Äak kadeta NK Varaždina u druge klubove. Ne treba vjerovati u izdaÅ¡ne nagrade, osim možda u Dinamu, kao niti u neko ludo napredovanje. Valjda smo dovoljno upoznali naÅ¡e klubove i situacije u kojima se nalaze da bi svoje dijete prepustili (ne)odgoju drugih.
Ako pogledamo tablice zavrÅ¡enih prvenstva kadeta i juniora u prvim ligama vidimo da su kadeti Varaždina 2011/2012. i godinu dana ranije zavrÅ¡ili na petom mjestu od 16 ekipa. Juniori su ovogodiÅ¡nje prvenstvo zavrÅ¡ili na pretposljednjem mjestu, ali je to već bio raspad sistema, dok su u 2010./2011. bili deseti. No, poznato je da su tih godina najbolji igraÄi iz juniorskog uzrasta preÅ¡li u prvu ekipu NK Varaždina. Pitamo se onda po Äemu su drugi klubovi bolji za napredovanje najmlaÄ‘ih varaždinskih igraÄa.
Nedjeljko KrÄar/www.vzaktualno.hr