U organizaciji Udruge Lov na avanturu, novoosnovane varaždinske udruge od strane Å¡arolikih entuzijasta, danas će se u palaÄi Herzer s poÄetkom u 20 sati održati prvo predavanje “Uspon na Mont Blanc” na kojem će svoja iskustva sa zainteresiranom publikom podijeliti sedmero varaždinskih planinara. Oni su se, naime, prije mjesec dana vratili sa najviÅ¡eg vrha Europe – Mont Blanca. Slavka Å umaka, SaÅ¡u Kobala, Nenada Å Äurića, Marka Sajko, Nikolu Å ebreka, Mladena Galineca i Petra Babića povezala je poÄetna ljubav prema planinana koja je poÄela klasiÄno sa IvanÅ¡Äicom, Ravnom Gorom i Kalnikom da bi dogurala do visokih 4.810 metara nadmorske visine, odnosno do samog Krova Europe.
O pripremama za taj nemali planinarski pothvat kojeg su odradili 05. kolovoza kada se većina Varaždinaca kupala u moru, govoriti će veÄeras Älan planinarskog druÅ¡tva MIV Petar Babić koji je uoÄi predavanja s nama podijelio neke od detalje s krova Europe.
RazmiÅ¡ljati o odlasku na Mont Blanc nije mala stvar. Ipak, odluÄili ste hrabro usred ljeta krenuti u “vjeÄni snijeg”? I uspjeli ste!
– Da, naÅ¡i apetiti s vremenom su rasli i težilo se ići Å¡to dalje i Å¡to viÅ¡e. Tako su nakon naÅ¡ih planina doÅ¡le na red i slovenske Alpe, a kada hodanje po Å¡umi viÅ¡e nije bilo dovoljno, krenulo se i sa penjanjem na stijene. InaÄe, svake godine netko iz naÅ¡ih krajeva ide na Mont Blanc, ali dosta ljudi ne uspijeva doći do vrha. Postatak ljudi koji doÄ‘u do krajnjeg cilja nije baÅ¡ veliki, ali eto mi smo uspjeli.
– Većinom uspiju oni koji imaju vodiÄe jer je s njima mnogo lakÅ¡e. Oni vas stave na kratko uže i doslovce vuku do gore. Mi takav naÄin nismo isprobali, sve smo radili sami. Nas sedmero krenulo je na Mont Blanc dobro pripremljeni i petero nas je doÅ¡lo do vrha. Zapravo je Mont Blanc bio naÅ¡ krajnji ljetni cilj, a odlazak tamo dogovarali smo i pripremali od studenog proÅ¡le godine. Zbog snijega, visine i aklimatizacije mnogo smo se pripremali kroz pet pripremnih uspona u Austriji i Sloveniji, a najintenzivnije je bilo mjesec i pol dana prije odlaska tamo. ObiÄno smo vikende iskoristili za odlazak na pripreme i bilo je dosta naporno. U Varaždin smo se znali vratiti tek u nedjelju iza ponoći, a u ponedjeljak smo naravno iÅ¡li raditi. To nisu bili “izletići” već tempo.
Dana 05. kolovoza ponosno ste stajali i pjevali na vrhu Europe. Doći do gore nije bilo sigurno niti jednostavno niti lako. Kako je protekla ta avantura?
– Doveli smo se u Chamonix pa sa skijaÅ¡kom gondolom dalje koja nas je digla na nekih 1.800 m. Zatim smo prohodali jedan dio do stanice vlaka koji baÅ¡ vozi ljude koji su se odluÄili popesti na Mont Blanc. Vlak vozi do 2.300 m, a od tamo se hoda dalje do prvog doma, pa do drugog. To ne može svatko. Može onaj koji ima jako puno novaca da plati vodiÄa i tada će taj vodiÄ sve napraviti da vas dovuÄe do gore. Ali iskreno, ne znam koliko to ima smisla. Puno ljudi ide upravo tako, prednjaÄe u tome Japanci i orijentalni narodi. Sve je to jedan vid turizma, ali sa planinarskog glediÅ¡ta to nije baÅ¡ neÅ¡to. InaÄe, Mont Blanc nije toliko jako tehniÄki kompliciran koliko je visok. Zrak je gore tanji, Äovjek se brže zadiÅ¡e, ne može se trÄati sa svom tom opremom, ali najveći problem je straviÄna gužva. Vrijeme treba biti stabilno, svejedno da li je sunÄano ili lagano oblaÄno, kljuÄna je njegova stabilnost. Opasnost lavina postoji ali ne može se Äovjek ići penjati i samo na to misliti. Svi smo svjesni da opasnost odrona kamenja i lavina postoji, pogotovo tamo gdje postoji jedno mjesto smrti na kojem se konstantno odranja kamenje. Imali smo sreće da je taj dio u naÅ¡em usponu i spustu bio miran, inaÄe tamo zna biti prava kiÅ¡a kamenja koja ne prestaje. Do vrha smo se penjali 4 i pol sata, odnosno od najviÅ¡eg doma koji je na nekih 3.800 metara.
– IÅ¡li smo u noći jer popodne su na tim visinama Äeste izmjene vremena. Osim toga, ako je sunÄano onda se oko podneva gornji sloj snijega poÄne topiti i teÅ¡ko je hodati. Ljudi se za uspon poÄinju spremati u 1 u noći, a mi smo odluÄili krenuti meÄ‘u zadnjima oko 4. Prednost toga je da netko ispred već prohoda pa se lijepo vide tragovi i Äeone lampice. Tu noć naravno nismo niÅ¡ta spavali, adrenalin je bio prejak pri pomisli Å¡to nas Äeka i gdje ćemo biti. Osjećaj je dobar u svakom sluÄaju. Na pola puta je skloniÅ¡te gdje se može prespavati, tamo su obiÄno oni koji odustaju. Od skloniÅ¡ta pa nadalje vijuga uski greben na kojem nesnosno puÅ¡e vjetar i temperatura je oko – 10.
Ipak, stigli ste unatoÄ hladnoći i vjetru od 50 kilometara na sat?
– Da, bili smo dobro pripremljeni. Na Mont Blanc se penju ljudi koji imaju i nemaju znanja. Smrti su tamo Äeste, mnogo je života tamo izgubljenih. I dok smo bili gore kružili su helikopteri, vjerovatno tražeći nekoga. Iskreno, niÅ¡ta ne predstavlja tako veliku opasnost kao gužva, drugi ljudi i vodiÄi koji sa svojim klijentima idu gore i spremni su vas izgurati. Nama nije palo na pamet da imamo vodiÄa. Dvojica iz naÅ¡e ekipa već su bila tamo tako da smo jako dobro znali Å¡to nas Äeka i dobro se pripremili teoretski, ali i fiziÄki i tehniÄki. Kondicija je jako bitna. Na stranicama na kojima smo Äitali upute za penjanje na Mont Blanc lijepo piÅ¡e: Ili ćeÅ¡ patiti kada ćeÅ¡ se pripremati, ili ćeÅ¡ patiti kada doÄ‘eÅ¡ tamo, ali patnje mora biti. Mi smo odluÄili patiti doma i Mont Blanc smo proÅ¡li bez ikakvih problema, pjevajući na vrhu. Ne mora se biti vrhunski atleta, ali dobra fiziÄka kondicija mora postojati.
– Osim toga, u glavi se mora biti na Äisto. Ako na 4.000 metara hodaÅ¡ po uskom grebenu uz vjetar koji te može sruÅ¡iti, trebaÅ¡ biti spreman na to kako reagirati – ako se to dogodi. U svakom sluÄaju bez panike. Bili smo gore nekih pola sata, fotografirali se i zezali, slali poruke mobitelom. Gore je lijepi plato koji nije toliko opasan, ali zato na putu do tamo može biti svega.
Iskustvo Mont Blanca zasigurno je za sve vas nešto najbolje do sada?
Cijeli taj osjećaj visine, zime, snijega i drugog svijeta je genijalan. Neusporedivo sa niÄim. Odozgora se vidi sve. Kada ste na vrhu, na svim stranama svijeta nema niÅ¡ta viÅ¡e od toga i kada stanete tamo i osvijestite se da ste na najviÅ¡oj toÄki stvarno je neopisivo. Za oblaÄnih dana ste 2 kilometara iznad oblaka. Upoznali smo na putu do tamo i jednog Hrvata, a bio je i jedan 66- godiÅ¡nji Japanac koji je s vodiÄom krenuo prema gore i doÅ¡ao, iako su mu po putu curile sline. Ipak, doÅ¡ao je do vrha i bez problema se spustio dolje. SvaÄega se gore vidi, zaista. Tamo se obaraju nadljudski rekordi, ali recimo vidiÅ¡ i Äovjeka koji toÄno na vrhu Europe obavlja veliku nuždu.
Kako ste financijski sve to isplanirali i proveli?
– KlasiÄna hrvatska priÄa. Malo Å¡tednje, malo minusa, puno odricanja. Ali isplati se.
Jesu li vaše obitelji strahovale za vas sve dok se niste javili sa Krova Europe? Jesu li možda vaše djevojke i žene ljute na vas zbog takvih avantura?
– NajviÅ¡e strahuju oni koji ostaju doma. Roditelji, cure, žene i djeca uvijek brinu. Opasnost je velika i toga treba biti svjestan. Isto tako, najbitnije je biti svjestan sebe i toga Å¡to se može, a Å¡to ne može. O tome svemu potrebno je proÄitati puno knjiga i dobiti uvid Å¡to se sve tamo ljudima desilo, kako su reagirali i na koji naÄin saÄuvali prisebnost. Mi smo imali sreću, ali bili smo i pripremljeni. A žene i djevojke bez daljnjeg imaju puno razumijevanja. Idu one sa nama na neke lakÅ¡e planine. Iskreno, kada se većina parova u petak naveÄer dogovara kuda ide van, mi idemo u krevet kako bi se mogli oko 3 ujutro dići i krenuti negdje.
Hoće li danaÅ¡nje predavanje biti zanimljivo publici? Å to bi poruÄili onima koji razmiÅ¡ljaju o osvajanju Mont Blanca?
– Mislim da hoće. Podijeliti ćemo svoje priÄe i iskustva i naravno pokazati fotografije. U Varaždinu ima stvarno puno planinara koji idu Äesto na izlete i svi bi oni imali neÅ¡to za ispriÄati. Nadam se da će se takva predavanja od danas zakotrljati i saživjeti, ne samo kada su godiÅ¡njice planinarskih druÅ¡tva nego i inaÄe.
– Svima koji razmiÅ¡ljaju o Mont Blancu dobar savjet je da se ne zalijeću. Planina je uvijek tamo, ako se ne ide ove godine, ići će se druge. Respekt prema planini mora postojati i Äovjek mora biti svjestan svojih mogućnosti. Osim toga i vrhunskim alpinistima se dogaÄ‘aju nesreće. Planina ne bira. Pametno, polako, bez precijenjivanja.
www.vzaktualno.hr/T.M.C.
