KUD djeluje i danas, ali bez kazaliÅ¡ne skupine! Aktivnosti se svode uglavnom na rad folklorno-pjevačke i glazbene grupe. 

Nameće se pitanje – zbog čega viÅ¡e ne djeluje baÅ¡ kazaliÅ¡na skupina, koja je (osim u Varaždinskoj Županiji) bila poznata i diljem Hrvatske, pa i u susjednoj Sloveniji. Kvalitetu bednjanskih dramskih amatera, svojedobno su bili prepoznali i pojedini vrsni kazaliÅ¡ni znalci, poput primjerice, ne tako davno preminuli Tomislav Lipljin, glumac varaždinskog HNK, te naÅ¡ poznati kazaliÅ¡ni redatelj Petar Veček. Za mlaÄ‘ih dana oni su uvijek rado dolazili u Bednju na  probe ovdaÅ¡njih glumaca. Podučavali su ih kao vanjski suradnici – mentori i redovito hvalili njihov rad, kvalitetu i entuzijazam. 

Najdraži pak je kutak glumcima-amaterima iz Bednje bila njihova mjesna kino – dvorana u kojoj su se filmske projekcije počele održavati joÅ¡ tamo davne 1957. godine. Uz kino predstave, u dvorani su se redovito prigodom blagdana, prireÄ‘ivale i kazaliÅ¡ne predstave u kojima su stanovnicima Bednje prave glumačke „zvijezde“ bili njihovi sumjeÅ¡tani, uključeni u rad glumačke skupine. O njihovoj popularnosti svjedoči i podatak – da su zbog goleme posjećenosti predstavama, za većih blagdana, bili prisiljeni u jednoj večeri istu predstavu davati i po dva puta, Å¡to je bilo dosta naporno. 

Naprosto, dvorana je bila pretijesna da primi sve gledatelje od jednom, pa su se predstave morale reprizirati. Jedan od najaktivnijih bivÅ¡ih članova glumačke skupine iz Bednje Mijo Kramarić, ovih se dana prisjetio i dogaÄ‘aja kada je zbog goleme posječenosti jednoj njihovoj kazaliÅ¡noj predstavi „popustio“ pod kino dvorane, pa je publika u parteru počela tonuti u podrum. Na sreću sve je zavrÅ¡ilo bez težih posljedica.

Nažalost, ta ista kino dvorana, u samom središtu Bednje, već godinama zjapi prazna. Sadašnji joj je vlasnik općina Bednja, koja u istoj zgradi ima svoje prostorije. Općina je prizemlje zgrade ustupila na 50 godina Poljoprivrednoj zadruzi iz Ivanca, koja ga koristi za svoje dvije prodavaonice, a u čekaonici bivše kino dvorane ima skladište umjetnog gnojiva.

Premda zbog galopirajućeg napretka tehnike i pojave novih medija, prikazivanje filmova u takvim kino dvoranama viÅ¡e nije niti zanimljivo, a niti isplativo, stanovnici Bednje ipak s nostalgijom svakodnevno gledaju svoje kino i prisjećaju se njegovih, a i svojih – „zlatnih godina“. Od mnogih njih čuli smo i ovo: „Razumijemo da su videoteke zatvorile mnoge kino-dvorane i da danas svatko kod kuće, na svom TV-u (ili računalu), može pogledati  film koji želi, ali ne možemo nikako prežaliti to Å¡to se dvorana opet ne osposobi i u njoj ne prireÄ‘uju kazaliÅ¡ne predstave naÅ¡ih domaćih i drugih kulturnih amatera! Dvorana uz mjesni vatrogasni dom nikako ne može zamijeniti kino dvoranu. Ona, naprosto, nije ambijent za neÅ¡to takvoga. Možda i u tome treba tražiti razlog Å¡to je u Bednji kazaliÅ¡ni amaterizam proteklih godina potpuno zamro. Jednostavno, vatrogasni dom sa svojom dvoranom prikladniji je za vatrogasne veselice, skupÅ¡tine, svadbe, stranačke, ribičke, umirovljeničke i slične skupove …“.

Općina Bednja pak nema sredstava potrebnih za cjelovitu obnovu mjesne kino-dvorane. Premda treba pohvaliti općinu i njene čelnike Å¡to su uspjeli namaknuti dio potrebnih sredstava, te Å¡to su barem izvana uredili fasadu na zgradi kina, kako ona i dalje ne bi bila ruglo centra Bednje. 

Kada već piÅ¡emo o bivÅ¡em bednjanskom kinu, bilo bi nepravedno ne spomenuti pojedince koji su u mnogo čemu zaslužni za njegovo pokretanje i djelovanje. To su: Andrija i Izidor Bistrović, Valent Ciglar, Antun SerÅ¡ić, Valent Barlek, Karlo i Mijo Kramarić, Karlo Hočurščak, Dragutin Medved, Mirko Koračević, Milan Habrun i mnogi drugi … Nažalost, mnogi su danas pokojni, a premalo je prostora da nabrojimo baÅ¡ sve koji su utkali dio sebe u osnivanje i dugogodiÅ¡nje volontersko voÄ‘enje kina u Bednji. Kina koje je preko vikenda bilo najromantičnije (i jedino) mjesto za izlazak. U koje su mnogi doÅ¡li kao „neznanci“, a iz njega izaÅ¡li zaljubljeni i zagrljeni u neku tamo, primjerice, neponovljivu zimsku ili ljetnu noć, da bi kroz koju godinu sa sobom doveli i pomladak – sina ili kćer! 

Kino dvorana u Bednji posebno je ostala u sjećanju tamoÅ¡njim žiteljima po neponovljivim kazaliÅ¡nim dogaÄ‘ajima, predstavama koje su im upriličili njihovi sumjeÅ¡tani, članovi mjesne amaterske kazaliÅ¡ne skupine. Od njih valja svakako spomenuti one najpopularnije i najaktivnije: Marija i Mijo Kramarić, Dragica Žimbrek, Franjo Genc, Dragica Kovačić, Ivan Rožmarić, Stjepan Androlić, Josip Podsečki, Katica i Slavko Å tefanec, Ivan KreÅ¡, Ljiljana Hojsak, Izidor Popijač, Zvonko ÄŒeÅ¡njaj, Ljiljana Stubičar – Bistrović, Slavko Žirovec, Zlatko Å eruga, Zlatko Koračević, Biserka Kralj, Danica Podsečki – Kramarić, Milan Medved, Valent Ciglar, Zvonko Benković, Å tefica i Slavko Mezdić, Slavko KreÅ¡, Josip Jarnjak, Izidor Husnjak ,Davorin Habrun, Danica Trstenjački, Ljubica Å panić, Pavao Telebar, Å tefica Smrekar – Bistrović i mnogi drugi… , zatim, nezaboravna Å¡aptačica Ljupka Ciglar , a kasnije i Anica Cikač,  jedan od uspjeÅ¡nih predsjednika KUD-a Vladimir Cikač , te dugogodiÅ¡nji voditelj- redatelj bednjanskih glumaca – amatera Josip Genc, čije ime sada nosi Kulturno-umjetničko druÅ¡tvo u Bednji!

Od predstava iz njihova vrlo bogata repertoara, valja izdvojiti slijedeće: Stari grehi, GospoÄ‘a ministarka, Sumnjivo lice, Prodani dedek, Prosci, Gospodsko dijete,  TeÅ¡tament, Krstitke, Romeo i Julija iz Trnovca Donjeg, Bednjanska svadba, Svoga tela gospodar i mnoge druge… Redovito su nastupali na republičkim smotrama kazaliÅ¡nih amatera, a u posebnom im je sjećanju onaj davni u Rijeci, te u Nedelišću i Bjelovaru, gdje im je nakon briljantne izvedbe predstave  Svoga tela gospodar (Slavka Kolara), stručni ocjenjivački sud dao najveću ocjenu, a njihovu izvedbu kultne predstave, prokomentirao riječima: „ Ovoga se ni Gavella ne bi postidio“!   

(Gavella je istu predstavu svojedobno režirao za profesionalne glumce u zagrebačkom kazaliÅ¡tu, a s njom je doživio velike uspjehe, Å¡to mi je u jednom od intervjua potvrdila i poznata hrvatska dramska umjetnica Marija Kohn, koja je u toj Gavellinoj predstavi tumačila lik „šepave Rože“.  Op. a.)   

A bednjanski dramski amateri s ovom su predstavom nekoliko puta nastupili i za osuÄ‘enike najvećeg i najstrožeg hrvatskog zatvora u  njihovoj kino dvorani u Lepoglavi , te ujedno bili „pioniri“ takvih i sličnih programa u toj Kaznionici.