Podsjetit ćemo na početku na vrlo bogatu povijest varaždinskog vatrogastva.

Jedno od najstarijih dobrovoljnih vatrogasnih druÅ¡tava u ovom dijelu Europe „Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni zbor u Varaždinu“ osnovan je 17. lipnja 1864. godine, pa stoga Varaždin s pravom nosi naziv „kolijevka hrvatskog vatrogastva“. Vatrogastvo predstavlja ponos, tradiciju i jednu od nezamjenjivih djelatnosti ovog grada. Muzej hrvatskog vatrogastva otvoren je 19. lipnja 1994., i prvi je takav prostor u RH sa stalnom izložbom eksponata koji pokazuju povijesni razvoj hrvatskog vatrogastva i zaÅ¡tite od požara. Uz brojne domaće i inozemne goste, Muzej su posjetili i bivÅ¡i hrvatski predsjednici dr. Franjo TuÄ‘man i Stjepan Mesić! 

U muzeju se čuva oko 700 različitih izložaka. Dakako, ovo je  mjesto na kojem se mogu razgledati eksponati vezani uz Varaždinca Mirka Kolarića, „učitelja hrvatskog vatrogastva“ , a i poznati  vatrogasni Memorijal  nosi njegovo ime.

Mirko Kolarić, najzaslužniji je za razvoj ne samo varaždinskog, već i hrvatskog vatrogastva. Posebno mjesto u Muzeju posvećeno je stoga njemu!

M. Kolarić roÄ‘en je u Varaždinu 18. listopada 1850. godine. Sa 18 godina postao je članom I. hrvatskog dobrovoljnog vatrogasnog Zbora u Varaždinu. Napredovao je vrlo brzo te je izabran za voÄ‘u „penjača“, Å¡to je tada bila jedna od najznačajnijih specijalnosti, a uz to je postao dočasnik, pa časnik-zapovjednik. Kolarićeva namjera je bila da umjesto njemačkih komandi uvede hrvatske zapovijedi, Å¡to mu je uspjelo 1877. godine. Naime, te je godine Varaždin posjetio biskup J.J. Strosmajer, a M. Kolarić vodio je tom prigodom svoju vatrogasnu postrojbu, te je ispred bine na kojoj se nalazio biskup, po prvi puta sve vatrogasne zapovijedi izdao na hrvatskom jeziku! Osim biskupa Strosmajera, bili su tu i ostali dužnosnici grada, vojske i policije. Biskup je tada naglasio sa posebnim oduÅ¡evljenjem: „Vatrogasci marÅ¡iraju kak soldati“!

   

U Muzeju je izloženo i dosta brošura koje je napisao Mirko Kolarić.

 

On je bio veliki praktičar, ali i veliki „strukovnjak“, kako su to u ono vrijeme znali reći. Napisao je puno Pravilnika, Vježbovnika, vatrogasnih priručnika, objavljivao je stručne tekstove i drugo…

Njegov veliki uspjeh u kratkom vremenu imao je odjeka u cijeloj Hrvatskoj, a naročito u redovima zagrebačkih vatrogasaca. Tako da vatrogasci grada Zagreba 1884. godine upućuju poziv M. Kolariću – da doÄ‘e u Zagreb i da preuzme zagrebačku (kako se to onda zvalo) – Gasilanu…Da bude njen upravitelj, vježbatelj i učitelj, Å¡to je Kolarić i prihvatio. 1884. godine napuÅ¡ta Varaždin i odlazi u Zagreb. Ulicama Varaždina tom ga je prigodom pratila cijela četa vatrogasaca sa svojom limenom glazbom, a priključilo se i mnogo graÄ‘ana Varaždina, koji su  na taj način odali priznanje i oprostili se od svog zaslužnog sugraÄ‘anina.

Radi svoje stručnosti M. Kolarić je održavao vatrogasne tečajeve, pa tako i žandarmeriji, vojski te u tadaÅ¡njoj Zemaljskoj kaznionici u Lepoglavi (1881.g.). Ono Å¡to je posebno zanimljivo je pisani dokaz da je Kolarić – pismenim putem obučavao vatrogasce Južne Amerike, točnije, grada Punte-Arens (ÄŒile)! Za svoj je rad primio mnogobrojna odlikovanja. Radio je preko 70 godina u vatrogastvu, a umro je u 88.-moj godini života u Zagrebu. Prvi hrvatski dobrovoljni vatrogasni Zbor u Varaždinu u znak zahvalnosti, poÅ¡tovanja i duga prema Mirku Kolariću, ustanovljuje 1980. godine Memorijal M. Kolarića. Hrvatska vatrogasna zajednica pak je ustanovila plaketu M. Kolarića, sa poveljom, kao najviÅ¡e vatrogasno priznanje koje se dodjeljuje vatrogascu ili vatrogasnoj organizaciji!

Na kraju valja istaknuti, da u Varaždinu postoji i ulica koja nosi ime – Mirka Kolarića, Å¡to je taj „učitelj hrvatskog vatrogastva“ u svakom slučaju i zaslužio!     

PIÅ E I SNIMIO: MLADEN GENC