Paklena narkomanska priÄa M .M. o poÄecima opakog uživanja droge već u Å¡esnaestoj, o prelasku na teÅ¡ke droge i opijate, o jezivim mukama kad ih nema. . . Nadimak –”živa legenda meÄ‘u narkomanima” treba shvatiti doslovce, jer Äak ni lijeÄnicima nije jasno kako je njegov organizam neprekidno, viÅ¡e od dvadeset godina, izdržao pod heroinom.
U lepoglavskom zatvoru Äami i podosta narkomana. Za jednog od mojih posjeta toj kaznionici najviÅ¡e ih je bilo iz Splita. Iza zatvorskog zida razgovarao sam sa “živom legendom” meÄ‘u hrvatskim narkomanima M. M., roÄ‘enim u Splitu. Najteže droge poÄeo je uzimati sa kojih 15 – 16 godina, a pod heroinom je konstantno gotovo viÅ¡e od 20 ljeta.
Gdje je i kako sve poÄelo?
– Bilo je to danas već davno, u Å vicarskoj. Bio sam kod sestre. U naÅ¡em je susjedstvu živjela narkomanka koja me zavela na taj poroÄni put. Najprije sam nekoliko dana puÅ¡io travu (marihuanu), a potom me nagovorila da kuÅ¡am i heroin. JoÅ¡ sam se iste godine poÄeo i fiksati. OtiÅ¡li smo u Amsterdam, pravi raj za narkomane. Droge je bilo na svakom koraku i koliko hoćeÅ¡. U Hrvatsku sam se vratio poÄetkom osamdesetih. Oduzeli su mi putovnicu, pa viÅ¡e nisam mogao u inozemstvo. Tada je nastupila i prva kriza, jer tih godina na naÅ¡em tržiÅ¡tu i nije bilo heroina u izobilju, kao danas. PoÄeo sam stoga obijati ljekarne. Tako sam zavrÅ¡io u zatvoru, gdje je za nas narkomane prava ludnica. Ja sam recidivist, već sam drugi put u zatvoru. Bio sam i u Staroj GradiÅ¡ki. Ovdje u Lepoglavi za nas nema lijeÄenja. ViÅ¡e ne djeluje niti bivÅ¡i zatvorski narko-klub. Prije no Å¡to doÄ‘emo ovamo, odvedu nas u zatvorsku bolnicu u Zagrebu, na svojevrsno „Äišćenje“ od droge. Mene su tamo odveli već u komi, a Å¡to su mi sve davali, ne znam. Ovdje u zatvoru ne upadam u osobite krize.
A što da kažem svojim Splićanima (a i ostalima)?
Oni koji su se ufurali, neće me posluÅ¡ati. Ipak, poruÄujem im, ako su već poÄeli, neka se odmah okane tog zla, a ostalima, neka im ne padne ni sluÄajno napamet da se u to upuÅ¡taju. Narkić koji se redovito drogira godinu-dvije, nije viÅ¡e kadar prestati, postane ovisan. Pogledajte posljedice: Ja se živ raspadam, uniÅ¡tena su mi jetra, bubrezi, želudac, suzile se vene, ispadaju mi zubi, slabi mi sve viÅ¡e vid … Ruke i noge su mi izbrazdane ožiljcima od uboda iglom.
Kako proživljavate svoje zatvorske dane?
– Ne mogu se potužiti, stražari su prema meni korektni. Nitko me ne zlostavlja, ne tuÄe … TeÅ¡ko mi je kad zapadnem u ovisniÄku krizu, ali Å¡to ćete. Dosadno je. NiÅ¡ta ne mogu raditi. Sve slabije vidim pa i ne Äitam. ProÅ¡etam zatvorskim krugom, popriÄam malo sa svojim Splićanima s kojima dijelim sudbinu …
Što kažete o alarmantnoj situaciji na našoj narko-sceni, posebno u Splitu?
– BaÅ¡ ovih dana sudilo se nekim mojim prijateljima iz Splita. ÄŒekam ih. Ali mislim da se ipak dosta ljudi u Splitu skida s heroina otkako im se legalno u domovima zdravlja daje heptanon za doživotno održavanje. Splitsko je narko-tržiÅ¡e, fakat, odliÄno opskrbljeno. Gotovo svaka zgrada, svaka Äetvrt ima svog dilera. Ne sastaju se narkomani viÅ¡e samo kod Sv. Duje ili na Marijanu… Ima ih svuda po Splitu. Policija radi svoje, ali ne stigne svakom stati na rep. Netko i za gram odleži tri godine, a netko ni dana, mada proda kilograme droge.
Tko su pak glavni trgovci, tajna je. To vam ne mogu reći, jer nakon povratka i ja ovisim o njima. Premda znam njihova imena i poznajem ih gotovo sve.
Nastavit ćete?
– Naravno! Nakon tolikih godina za mene povratka iz pakla viÅ¡e nema. Svjesno stremim u smrt.
A kako sada u zatvoru možete bez heroina?
– Nije mi baÅ¡ lako. Ne mogu spavati. Od drugih zatvorenika pokupim tablete koje oni podignu, a ne trebaju im. Nakljukam se da barem malo zaspim. ObiÄno im u zamjenu za tablete dajem cigarete. Nas narkomane razmjestili su po raznim odjelima. Jedno vrijeme je zaista nas Splićana bilo ovdje najviÅ¡e, pa onda ZagrepÄana, Slavonaca, Varaždinaca… Ja sam ovdje najstariji narkoman. Dosta mi je prijatelja narkića već umrlo u najvećim mukama, a neki su se i poubijali kako bi si prikratili taj užas. Prijateljeva supruga mi se objesila, evo, primio sam najnoviju tužnu vijest. Jadni smo vam mi ljudi. I ja sam dva-tri puta pretjerao. Uzeo sam preveliku dozu, pao u komu, a novine su Äak napisale da sam umro. Nemam nikoga osim triju sestara. Roditelji su mi umrli. I meni su dani odbrojani, iako sam sada, kako vidite, u najboljim godinama.
PriÄa se da su i mnogi poznati Splićani, vaÅ¡i znanci, takoÄ‘er ovisnici?
– Nažalost, istina je. Znam se i s nekima poznatim pjevaÄima, ali ne bih o imenima. RijeÄ je o vrlo poznatim ljudima s estrade. Bio sam jako dobar i s pokojnim Marinkom Božićem, novinarom. Eto, i on je mlad otiÅ¡ao zbog droge. Daj mu Bože duÅ¡i lako i neka poÄiva u miru. Bio je veliki džanki.
Kako proživljavate krize?
– To su neizdržljivi bolovi u svim miÅ¡ićima, po Äitavu tijelu. To ne bih poželio ni najgorem neprijatelju. PadneÅ¡ u nesvijest, te se muke ne mogu rijeÄima opisati. Ne možete se ni pomaknuti, niÅ¡ta jesti niti piti. Samo se previjate od užasnih bolova. U toj krizi Äovjeku doÄ‘e da se ubije. Kad nije bilo heroina, izvlaÄio sam se morfijem, heptanonom … Onim najjaÄim, koji se daje oboljelima od raka, kad umiru u nesnosnim bolovima, da im sa ublaže smrtne muke.
Zbog Äega ste otiÅ¡li tako daleko?
– Zbog gluposti i znatiželje, isprva. Odete i diskaÄ, kuÅ¡ate, svidi vam se, poÄnete to ponavljati i, naravno, odete u nepovrat. A za drogu se uvijek nekako snaÄ‘ete. Evo, mi iz Splita bih kupili par grama heroina, pomijeÅ¡ali u njega mljeveni Å¡ećer i prodali ga u Zagreb po znatno viÅ¡oj cijeni. Tako smo zaraÄ‘ivali kako bi i sami imali za drogu, za vlastite potrebe. DrugaÄije nije iÅ¡lo. Dok te ne Äopi murija. Ovaj Å¡ećer nije opasan u heroinu, ali ima i neodgovornih koji umjesto njega u heroin umijeÅ¡aju razne tablete. To zna biti opasno. Heroin je u Splitu znatno jaÄi nego na zagrebaÄkom narko-tržiÅ¡tu. Zanimljivo, ali po drogu u Split dolaze i brojni Talijani. Ima tu neka „tajna veza“ kojom droga u velikim koliÄinama dospijeva do Splita. Ali ne bih o tome. Mene s heroinom nitko ne može prevariti. Dovoljno je da ga samo sitnicu stavim na jezik i odmah znam po okusu je li Äisti. A i zna se već gdje je najkvalitetniji, pa mi imamo stalne opskrbljivaÄe. To je savrÅ¡eno uhodano. Nema problema ako ste stalni kupac. Policija uhvati samo sitne dilere.
P. S. Nakon izdržane kazne zatvora u Lepoglavi, moj sugovornik M. M. vratio se u svoj Split i starom druÅ¡tvu. Nažalost, ono Å¡to mi je tijekom razgovora u zatvoru priznao – obistinilo se. Vratio se u pakao droge. No, njegov već dobrano naÄet organizam nije dugo izdržao. Uslijedio je tzv. zlatni Å¡ut. M . M. se jednog lijepog ljetnog dana predozirao i – umro!
(nastavlja se)
www.vzaktualno.hr/Mladen Genc