– Sveci su prolili pet litara krvi – i u raju su, a ja već trideset litara i joÅ¡ sam gladni greÅ¡nik i borim se – rekao je 20. veljaÄe 1958. godine kardinal Alojzije Stepinac, kada je već bio puÅ¡ten iz zatvora Lepoglava u kućni pritvor u KraÅ¡ić i kada mu je zdravlje već bilo dobrano naruÅ¡eno, da bi se danas (nakon pola stoljeća) otkrilo kako se, zapravo, ne zna koju je krvnu grupu imao Blaženi Stepinac!?
Nema ni medicinske, kao ni ostale dokumentacije, iz koje bi se to moglo pouzdano doznati. Jednostavno, netragom je misteriozno nestala. A taj bi podatak, oÄito, bio vrlo dragocjen Vatikanu koji je pred donoÅ¡enjem odluke o proglaÅ¡enju Stepinca – Svecem! Tim viÅ¡e Å¡to su prikupljeni dokazi da je nadbiskup Alojzije Stepinac sustavno trovan u lepoglavskom zatvoru, uglavnom kompletirani i dostavljeni Vatikanu na razmatranje.

Nakon sveobuhvatne bezuspjeÅ¡ne potrage za tim podatkom, ostala nam je jedina nada da ćemo ga naći u Kaznionici Lepoglava, u kojoj je Stepinac (nakon montiranog politiÄkog sudskog procesa) u Zagrebu bio osuÄ‘en 11. listopada 1946. na 16 godina zatvora, a iz Lepoglave je uvjetno puÅ¡ten 5. prosinca 1951. i interniran u kućni pritvor, u KraÅ¡ić. No, na naÅ¡e veliko iznenaÄ‘enje ni u zatvorskom dosjeu nadbiskupa Stepinca (Äiju kopiju posjedujemo) – podatka o njegovoj krvnoj grupi nema! Premda je pravilo da svaki osuÄ‘enik taj podatak ima istaknut na vidljivom mjestu zatvorskog zdravstvenog kartona, Å¡to nam je potvrdio i sadaÅ¡nji upravitelj kaznionice, a u Å¡to smo se i sami uvjerili. Ta stranica iz StepinÄeva dosjea davno je nestala, a prema oÄitovanju jednog od bivÅ¡ih zatvorskih lijeÄnika (redakcija raspolaže imenom i prezimenom), on se dobro sjeća -„da je 1944. godine iz lepoglavskog zatvora u Petrinjsku u Zagreb prevezeno mnogo StepinÄeve dokumentacije, Äak Äetiri do pet kutija“!
Tada je Kaptol odmah osobno od prvog hrvatskog predsjednika dr. Franje TuÄ‘mana, službeno zatražio tu dokumentaciju. Predsjednik TuÄ‘man, bio je naredio da se StepinÄeva „poÅ¡iljka iz Lepoglave“ pronaÄ‘e i preda crkvenim vlastima na zagrebaÄkom Kaptolu, ali ona do danas nije pronaÄ‘ena. OÄito da je uniÅ¡tena zajedno sa svim dokumentima iz StepinÄeva zdravstvenog kartona. Tko i zaÅ¡to je to naredio, tek se može nagaÄ‘ati!? No, ostaje misterij kome i zbog Äega je stalo da se na svim mjestima uniÅ¡te dokazi o StepinÄevoj krvnoj grupi.
Sustavno trovan u zatvoru
To joÅ¡ viÅ¡e potvrÄ‘uje sumnju da je Stepinac doista bio u Lepoglavi sustavno trovan, kao i Äinjenica da je uvjetno znatno ranije puÅ¡ten iz zatvora u kućni pritvor u KraÅ¡ić, budući da su se znaci bolesti uslijed trovanja već poÄeli primjećivati u kazamatu. Naravno, tadaÅ¡njim vlastima nikako ne bi iÅ¡lo u prilog da je Stepinac obolio i umro u Lepoglavi, pa su odluÄili da ga mnogo ranije uvjetno otpuste. NaÅ¡ sugovornik J. B. , koji je na dan puÅ¡tanja Stepinca iz zatvora bio dežurni stražar na glavnoj kapiji i otvorio mu zatvorska vrata, ispriÄao nam je kako je Stepinac bio blijed, a po izlasku su ga pred zatvorom doÄekali tadaÅ¡nji visoki dužnosnici UDBE i pravosuÄ‘a , Å¡to su netom prije stigli iz Zagreba, predvoÄ‘eni Josipom Manolićem.
Teško bolesnog Stepinca sele u kućni pritvor
Oni su ga prevezli u kućni pritvor na Župni dvor u KraÅ¡ić, gdje je najviÅ¡e vremena provodio s tadaÅ¡njim kraÅ¡ićkim župnikom vlÄ. Josipom Vranekovićem. Iz dana u dan bilo je sve oÄitije da je Stepinca ozbiljnije naÄela tada nepoznata bolest. PoÄetkom 1952. godine tadaÅ¡nji je visoki komunistiÄki rukovodilac Miha Marinko jednom nizozemskom novinaru izjavio: „JoÅ¡ najdulje do proljeća i onda će Stepinac nestati, umrijeti“! I bi umro da mu u pomoć nisu pritekli ameriÄki katolici angažirajući vrhunske lijeÄnike.
Dr. Ludwig Heilmeyer, poznati hematolog iz Freiburga, 1953. godine Stepincu je dijagnosticirao policitemiju, rijetku bolest krvi, koja nastaje zbog stvaranja prevelikog broja crvenih krvnih zrnaca, a razvila mu se i tromboza u lijevoj nozi. Vlast je sustavno odbijala mogućnost njegova lijeÄenja u primjerenijim uvjetima, npr. u jednoj od zagrebaÄkih bolnica. LijeÄilo ga se pogreÅ¡nim dijagnozama, lijeÄnici su bili pod stalnom prismotrom UDBE i pozivani na sasluÅ¡anje, ustvrdio je na jednom od znanstvenih skupova o Stepincu dr. Juraj Batelja, postulator postulature za proglaÅ¡enje Svetim Blaženog dr. Alojzija Stepinca. Dodao je – da je UDBA Äak otvarala boÄice s lijekovima i krivotvorila lijeÄniÄka izvješća koja je dr. BogiÄević odaÅ¡iljao dr. Lawrenceu u Los Angeles.
U StepinÄevim kostima pronaÄ‘eni tragovi arsena, kadmija, kroma i olova!
Tako su mu osobni lijeÄnici dr. Branislav Bogićević i dr. Å ercer, samo produljivali život, koji je već bio dobrano naÄet bolesti (prema njihovom oÄitovanju) – nastaloj uslijed trovanja u Kaznionici Lepoglava! Uostalom, tome su i dokazi toksiÄne tvari – kadmij, krom i olovo, pronaÄ‘ene u njegovim kostima, kao i arsen!

U zatvor je doÅ¡ao potpuno zdrav, iz njega iznenada prijevremeno puÅ¡ten, da bi uskoro poÄeli i veći zdravstveni problemi. Krv mu se u žili zgruÅ¡ala i prijetila je opasnost da ugruÅ¡ak krene prema srcu. Operacija je izvrÅ¡ena u župnom dvoru u KraÅ¡iću. Zdravlje mu se poÄelo joÅ¡ viÅ¡e pogorÅ¡avati: sa 6 milijuna, broj crvenih krvnih zrnaca podigao se na 8,2 milijuna. LijeÄenje se u poÄetku sastojalo od vaÄ‘enja krvi i dijete. U Zagreb su 25. srpnja stigli specijalisti iz Amerike, dr. John Lawrence i dr. Francis Ruzich, a dan kasnije stigoÅ¡e i u KraÅ¡ić. Po posebnom odobrenju ameriÄkog Kongresa, dr. Lawrence je donio injekciju P.32, radioaktivni fosfor, koju mu je dao nakon temeljitog pregleda. Nakon toga su poÅ¡li u Rim izvijestiti Svetog Oca da kardinalovo zdravlje nije kritiÄno i da je sada sve u redu. Kardinalu Stepincu je uistinu nakon te injekcije bilo mnogo bolje.
Hrvatski su lijeÄnici ustvrdili u ožujku 1957. da u svojoj lijeÄniÄkoj praksi nikad nisu imali bolesnika s polycithimijom kakav je bio kardinal. I dok su oni donekle uspijevali krotiti polycithimiju, tromboza mu je zadavala velike bolove. Iscrpljen vaÄ‘enjem krvi, jedanput u sedam dana ili svakog drugog tjedna, dr. Stepinac je rekao:“Već ste me triput pretoÄili. Dugo to ne može ići…OÄiti je znak blizine svrÅ¡etka“!
Po Titovu je nalogu Stepinca ubila Udba
Drugu injekciju radioaktivnog fosfora dao mu je 27. veljaÄe 1957. najuvaženiji europski hematolog prof. Ludvig Heilmeyer koji se nije mogao naÄuditi kako se kardinal može dobro osjećati kad su mu već do tada izvadili 11 litara krvi! Pomoći viÅ¡e nije bilo, a Stepinac se muÄio joÅ¡ do 10. veljaÄe 1960., kada je umro. KraÅ¡iÄki župnik vlÄ. Jasip Vraneković, odmah je prvi o smrti obavijestio Kaptol zagrebaÄki. No, tek tada poÄinje pravi „horor“! Milicija je u KraÅ¡iću pojaÄala stražu ne puÅ¡tajući nikoga do mrtvoga Stepinca. Istovremeno u Nadbiskupske prostorije u Zagrebu upada UDBA i obavjeÅ¡tava dr. Franju Å epera, koji je tada nastavio upravljati Nadbiskupijom, da oni odreÄ‘uju gdje će Stepinac biti sahranjen budući da je u trenutku smrti joÅ¡ bio osuÄ‘enik na uvjetnoj slobodi. Naredili su crkvenim vlastima da to jedino može biti u Župi KraÅ¡ić, a nikako u zagrebaÄkoj Katedrali , Å¡to je bila želja Crkve.
TakoÄ‘er su naredili da se joÅ¡ iste veÄeri tijelo pokojnog Stepinca preveze u Zagreb na obdukciju na Institut za sudsku medicinu Medicinskog fakulteta, na Å alati. Mjesto obdukcije bilo je pod opsadom vojske i milicije. Tijelo je nakon obdukcije trebalo biti balzamirano i vraćeno u KraÅ¡ić. No, naknadno je ipak usvojena molba Kaptola pa je dozvoljeno da Stepinac bude sahranjen u zagrebaÄkoj katedrali. Sam tijek obdukcije bio je vrlo muÄan, prema priÄanju pojedinih lijeÄnika. Naime, dr. Franjo Å eper, zamolio je jednog od lijeÄnika koji je sudjelovao u obdukciji da saÄuva kardinalovo srce, Å¡to je ovaj i uÄinio skriveÄki, jer su sam tijek obdukcije nadgledali pripadnici milicije i UDBE, Å¡to u uniformama, Å¡to u civilnim odijelima. Dvije godine kasnije (1962.) jedan djelatnik Instituta postao je douÅ¡nik UDBE, pa im je dojavio – da je StepinÄevo srce kriomice saÄuvano i predano dr. Å eperu , na Kaptol. UDBA je odmah „pritisnula“ dr. Å epera, doÅ¡la do StepinÄeva srca (koje je u meÄ‘uvremenu balzamirano), te ga spalila u malom krematoriju ondaÅ¡nje SUP-ovske ambulante u Å arengradskoj, na TreÅ¡njevci, a pepeo bacila!

Posmrtno uniÅ¡tenje StepinÄevih organa kiselinom
Ni balzamiranje kardinalovih smrtnih ostataka nije uopće obavljeno, već je u mrtvo tijelo ulivena veća koliÄina kiseline, koja je razgradila cjelokupni pokojnikov organizam, kako bi se izbrisali tragovi sustavnog trovanja tijekom njegova sužanjstva u zatvoru Lepoglava. To je svjedoÄenje crkvenih velikodostojnika, a izreÄeno je u suglasju sa Svetom Stolicom, izjavio je na jednom od znanstvenih skupova o Stepincu dr. J. Batelja.
Dakako, valjalo bi pomno prouÄiti razloge uniÅ¡tenja kardinalova srca, te zapljenu svih instrumenata koji su prilikom obdukcije bili u doticaju sa StepinÄevim mrtvim tijelom. TakoÄ‘er bi trebalo istražiti ulogu B. Ileja, dr. M. Medura i drugih, koji su imali zadatak budno bdjeti nad obdukcijom i prikriti Äinjenice povezane s njome. Dr. Peter Grunwald, je unatoÄ njihovom motrenju bio uspio na tren „spasiti“ StepinÄevo srce, ali je zbog toga kasnije bio prisiljen pobjeći u NjemaÄku.
Isus Krist imao je krvnu grupu AB. A Stepinac?
Da li će i koliko dugo StepinÄeva krvna grupa ostati misterij, ostaje da vidimo. Za utjehu valja na kraju spomenuti da su Vatikanski struÄnjaci posebnim metodama utvrdili krvnu grupu – Isusa Krista, a ona je : AB i rezus faktor Rh!
Uz ovaj tekst ekskluzivno objavljujemo i pojedine fotografije iz Hrvatskog državnog arhiva, kao Å¡to je, primjerice, ova gdje je Stepinac za kućnog pritvora u KraÅ¡iću u Å¡etnji s tadaÅ¡njim kraÅ¡iÄkim župnikom vlÄ. Josipom Vranekovićem … i druge.
www.vzaktualno.hr/Mladen Genc