Gdje je zavrÅ¡ilo kulturno blago neprocjenjive vrijednosti ukradeno u viÅ¡e sakralnih objekata i muzejima u Hrvatskoj, i tko su do danas nikada otkriveni njegovi pljaÄkaÅ¡i? Tek je jedno od pitanja koje se nameće s vremena na vrijeme, obiÄno kada se priÄ‘e obnovi spomenutih objekata i uvidi Å¡to sve u njima danas nedostaje. No odgovora na to pitanje za sada, nažalost – nema!
Premda je od nekih pljaÄki proÅ¡lo i viÅ¡e desetljeća (Dvorac Trakošćan), lovcima na umjetnine i naÅ¡em opljaÄkanom kulturnom blagu – nema ni traga!
Velika kraÄ‘a sakralnog blaga i umjetnina neprocjenjive vrijednosti iz crkve Sv. Josipa u Humu ponad Bednje, otkrivena je joÅ¡ 1996. godine sasvim sluÄajno. Crkva je u meÄ‘uvremenu obnovljena i danas u sasvim novom ruhu, ali iz nje, nažalost, nedostaju najvrednije umjetnine, koje nakon kraÄ‘e do dana-danaÅ¡njeg nisu pronaÄ‘ene. RijeÄ je o vrlo staroj crkvi, spomeniku kulture prve kategorije, koja se prvi put spominje u kanonskoj vizitaciji 1666. godine.
Crkva Sv. Josipa, na brdu Hum, ponad Bednje, iz koje su lopovi odnijeli više kipova i slika neprocjenjive vrijednosti
KraÄ‘u blaga iz nje sasvim je sluÄajno primijetio ondaÅ¡nji bednjanski župnik vlÄ. Stjepan Vorih, prilikom jednog od obilazaka crkve u svibnju 1996. Primijetio je da je prozor na sakristiji, zajedno s okvirom i metalnim reÅ¡etkama vaÄ‘en iz zida, a potom vjeÅ¡to postavljen natrag. Odmah je posumnjao u ono najgore. UÅ¡avÅ¡i u crkvu skamenio se od užasa jer je isti tren shvatio da se radi o velikoj kraÄ‘i umjetnina.
S glavnog oltara, koji potjeÄe iz davne 1676. ukradene su umjetnine iz 17. stoljeća i Äija je vrijednost neprocjenjiva. RijeÄ je o kipovima dva anÄ‘ela, evanÄ‘elista Luke i Mateja, te sv. Petra i Pavla, a s pozadinskog zida propovjedaonice „lovci“ na umjetnine ukrali su oveću sliku Svete obitelji, ulje na platnu, takoÄ‘er neprocjenjive vrijednosti. Budući da sliku Svete obitelji nisu zajedno s okvirom mogli iznijeti kroz prozor, pljaÄkaÅ¡i su skinuli platno a polomljeni okvir ostavili ispod prozora sakristije.
Na istom mjestu ostavili su i jedan poveći svetaÄki kip koji su skinuli s desnog zida. Od kraÄ‘e tog kipa posustali su najvjerojatnije zbog toga Å¡to su kip prilikom skidanja s oltara znatno oÅ¡tetili slomivÅ¡i mu ruku. Lopovi su pokuÅ¡ali ukrasti i sliku sv. Ante s pokrajnjeg oltara, koji takoÄ‘er potjeÄe iz 17. stoljeća. Budući da je priÄvršćena sa stražnje strane za oltar, nisu je mogli pomaknuti, već su pri pokuÅ¡aju skidanja slike samo oÅ¡tetili oltar.
Svi ovi elementi ukazuju kako je oÄito rijeÄ o vrsnim poznavateljima umjetnina i pravim profesionalcima, jer u crkvi nije dirano niÅ¡ta Å¡to je novijeg datuma, već iskljuÄivo stare umjetnine neprocjenjive vrijednosti. ÄŒini se da Äin kraÄ‘e nije bilo teÅ¡ko izvesti jer je crkva u Å¡umi, na osami, a do nje se u vrijeme kraÄ‘e moglo doći jedino pjeÅ¡ice ili terenskim vozilom (danas je, osim crkve, lijepo ureÄ‘en i prilazni put do nje, a kod Sv. Josipa se svake godine održava i po nekoliko proÅ¡tenja, na kojima se u pravilu okupi veliki broj vjernika). No, tako nije bilo u davna vremena, kada je ta crkva bila dosta zapuÅ¡tena i zbog toga zatvorena Äak 26 godina. Crkva Sv. Josipa, župna kuća uz nju i okoliÅ¡, danas su lijepo ureÄ‘eni, a njena posljednja obnova prije ove nedavne, bila je danas davne 1809. godine zahvaljujući grofu Franji DraÅ¡koviću.
Crkva sv. Josipa
Centralni dio ploÅ¡no razvijene oltarne stijene raÅ¡Älanjen je korintskim stupovima, koji su ukraÅ¡eni anÄ‘eoskim glavicama meÄ‘u kojima stoji oveći okvir za sliku Sv. Josipa. Na gornjem dijelu glavnog oltara je slika Sv. Trojstva (ulje na platnu), a oltar zavrÅ¡ava graÄ‘om na kojem su bili anÄ‘eli. Zapravo, danas nedostaju one najvrednije umjetnine!
Pozadinski zid propovjedaonice krasilo je osobito vrijedno ulje na platnu velikog formata (slika Sv. Obitelji ), koju su kradljivci takoÄ‘er ukrali. ( U Å¡to smo se te 1996. god. i osobno uvjerili, budući da smo crkvu kobnog dana kada je pljaÄka otkrivena, posjetili u druÅ¡tvu tadaÅ¡njeg župnika vlÄ. S. Voriha). Od tada je proÅ¡lo podosta godina, a istraga joÅ¡ tapka u mjestu !
Ova drska kraÄ‘a, jedna od najvećih takvih kraÄ‘a poÄinjenih proteklih desetljeća u Hrvatskoj, nije ražalostila samo domaće ljude (koji i dan-danas žale za ukradenim blagom), nego i Hrvate u dijaspori, jer su oni kao donatori godinama pomagali cijelu župu, pa i crkvu Sv. Josipa. Primjerice, Hrvati iz Amerike joÅ¡ su 1928. godine poklonili zvono teÅ¡ko 150 kilograma koje i dan danas odzvanja s tornja crkve Sv. Josipa na brdu Hum. Zvono kao da poziva na uzbunu, da se takvim kraÄ‘ama napokon stane na kraj, ali policija je oÄito nemoćna.
U bednjanskoj župi zabilježena je joÅ¡ jedna sliÄna kraÄ‘a, Äiji su poÄinitelji takoÄ‘er nepoznati. Bilo je to 1990. godine, kada je provaljeno u kapelu Sv. Tri Kralja na Ravnoj Gori, te su tom prilikom ukradena Äak 24 svetaÄka kipa neprocjenjive vrijednosti, za koje se takoÄ‘er ne zna dali su joÅ¡ u Hrvatskoj, ili su zavrÅ¡ili na inozemnom tržiÅ¡tu umjetnina. I za njima naÅ¡a policija sve ove godine bezuspjeÅ¡no traga, Å¡to nam je, uz ustalo, i službeno potvrÄ‘enu u MUP-u RH!
Dvorac Trakošćan je bio meta lovaca na umjetnine dva puta.
I Dvorac Trakošćan bio je meta pljaÄkaÅ¡a u dva navrata: jednom su lopovi bili uspjeÅ¡ni , a drugi puta su pobjegli bez plijena. Naime, prilikom pljaÄke 1992. godine, primijetio ih je noćni Äuvar, na kojeg su potom zapucali i teÅ¡ko ga ranili. Vezali su ga, ukrali mu samo službeni piÅ¡tolj i pobjegli.
No, 1971. godine pljaÄkaÅ¡i su bili uspjeÅ¡niji i s opljaÄkanim blagom fantomski nestali iz trakošćanskog dvorca. To je ujedno i najveća pljaÄka dvorca do danas. Izveli su je pravi profesionalci, jer su iz muzejske zbirke ukrali Äak 44 primjerka najstarijeg oružja neprocjenjive vrijednosti. I oni su do dana-danaÅ¡njeg ostali nepoznati, a ni trakošćanskom blagu nema traga ni glasa. Upravo je ta pljaÄka bila pouka za muzejske djelatnike pa je s vremenom pojaÄana Äuvarska i zaÅ¡titarska služba. Danas je blago Trakošćana, osim zaÅ¡titara, Å¡tićeno i suvremenim alarmnim sistemima i video nadzorom.
Pretpostavlja se da je veća pljaÄka svojedobno bila i u lepoglavskom pavlinskom Samostanu i tamoÅ¡njoj znamenitoj crkvi Sv. Marije.
Naime, u takozvanoj laureantskoj kapeli grofova DraÅ¡ković, u crkvi Sv. Marije, prilikom otkrivanja gotiÄkih fresaka iz sredine 15. stoljeća sluÄajno je 1993. godine pronaÄ‘ena i poveća grobnica, a u njoj i kosti jedne odrasle osobe i djeteta. UtvrÄ‘eno je da je rijeÄ o posmrtnim ostacima grofice Marije Katarine DraÅ¡ković roÄ‘ene Brandis, a kosti djeteta pripadaju Petru Kegleviću, unuku grofice Katarine. Sama kapela, mjesto znaÄajnog otkrića, bila je prije nedostupna javnosti, jer je joÅ¡ u proÅ¡lom stoljeću, uvoÄ‘enjem kaznionice u pavlinski samostan, bila pregraÄ‘ena i odvojena od crkve Sv. Marije. IstraživaÄi su utvrdili da je ispod poda kapele Å¡upljina. Probili su pod i doista, naiÅ¡li su na poveću grobnicu. Ubrzo su ustanovili da je grobnica već bila posjećivana, jer osim kostiju i neÅ¡to tkanine nisu pronaÅ¡li niÅ¡ta od nakita.
Tragovi na koje, pak, su naiÅ¡li govorili su da je netko već ranije bio u grobnici i opljaÄkao sve Å¡to je bilo vrijedno. TadaÅ¡nji lepoglavski kustos otkrio nam je tko bi to mogao biti. Godinama su, naime, u Lepoglavi radili „arheolozi“, koji su Äak ostavili elaborat o svojim istraživanjima.
Arheolozi su stigli u Lepoglavu u organizaciji tadaÅ¡njeg Saveznog instituta za restauriranje umjetnina iz Beograda i ovdje radili od 1971. do 1973. godine. Oni su ostavili nacrte svojih arheoloÅ¡kih sondi, a upravo ovu koja s crkvene strane ide do mjesta na kojem je vidljivo da je netko ulazio u grobnicu proglasili su „nezanimljivom“. ToÄnije, naveli su „kako nije dala nikakve rezultate“! Time su, dakako, htjeli prikriti da tu postoji grobnica, a razlog je poznat: zato Å¡to je opljaÄkana! Taj dio samostana i crkve, bio je do tada u sastavu lepoglavske Kaznionice. A da je i nekad davno u tom zatvoru bilo puno zatvorenika (kao i danas), svjedoÄi i podatak da su i u ovoj kapeli, u kojoj su otkrivene freske i grobnica, bile ćelije! Zatvorenicima koji su bili smjeÅ¡teni u ćelijama u prvom dijelu kapele zacijelo ne bi bilo nimalo ugodno da su tih godina znali da je ispod njih grobnica i da ih od nje dijeli tek tanki zid.
Nažalost, naša pak policija ni dan-danas ne zna gdje su sve te umjetnine neprocjenjive vrijednosti, kao ni tko ih je ukrao.
PIÅ E I SNIMIO: MLADEN GENC
