Istraživanje je donijelo odgovor koji je s muÅ¡ke i ženske strane nekim čudom bio isti – NE. Iako žene nastavljaju da se bore za svoja prava, rodnu ravnopravnost i status u druÅ¡tvu, neke stvari i dalje ostaju rezervirane samo za muÅ¡ku sferu.

U istraživanju sa SveučiliÅ¡ta u Kaliforniji, inače fakultetu veoma liberalnih shvaćanja, znanstvenici su doÅ¡li do iznenaÄ‘ujućih podataka. Nijedan od anketiranih muÅ¡karaca, a ni većina žena nisu bili oduÅ¡evljeni idejom prosidbe od strane žena!!! Odmaknuli smo se od kulturnih i druÅ¡tvenih predrasuda a ipak većina muÅ¡karaca se izjasnila da ne bi voljeli da im djevojka postavi “the big question”. A žene takoÄ‘er imaju isto miÅ¡ljenje i svega 3% ispitanica se izjasnilo da bi uopće razmiÅ¡ljalo o tom koraku.

Zašto je tome tako?

Većina tradicionalnih stavova, koji su rašireni po cijeloj kugli zemaljskoj, indirektno nalaže da
je žena koja se udostoji zaprositi muškarca, u očima ostatka društva samo kurtizana bez pravih
vrijednosti ili jednostavno seksualni manijak s nezasitnim potrebama ( primjer je Japan koji dan danas emancipirane žene doživljava kao prostitutke koje nikako ne mogu biti dobre žene). Osim ovih nelogičnih činjenica, žene također nailaze na druge prepreke poput:

1. Strah od odbijanja – razmiÅ¡ljaju o reakciji muÅ¡karca i ako se desi da budu odbijene, zamiÅ¡ljaju buduću bol i tjeskobu koja će iz te situacije proizaći.

2. Krive pretpostavke o budućem odnosu – neke žene su miÅ¡ljenja da će njihova odluka o
postavljanju tog pitanja, dati krivu sliku o njenom karakteru, dok neke idu toliko daleko da
misle da će to ugroziti njihov budući brak, jer su odmah na početku veze dale do znanja da
neće biti submisivne i podložne muškom utjecaju i normama koje nalaže tradicija.

3. Negiranje slobodne volje – žene smatraju da ako zaprose svog muÅ¡karca, da mu na neki način oduzimaju slobodu da sami odluče kad će biti spremni na brak. I žele da to bude njihova
samostalna odluka, bez ikakvog pritiska i poticaja s strane, pa makar i taj poticaj došao od
njih samih. A nije li to situacija u kojoj se žene nalaze od samih početaka institucije braka?
Kako god da bilo, davanje odgovora, bio on pozitivan ili negativan, je odraz slobodne volje i
samostalnog odlučivanja te jednako vrijedi za muškarce i za žene.

4. Održavanje prave kvalitete – neke žene osjećaju da, ako dopuste muÅ¡karcu da ih zaprosi,
daju kvalitetnu sliku o sebi i svom karakteru jer smatraju da ih se na taj način neće povezati
s slikom “femme fatale” ili sponzoruÅ¡e koja samo iskoriÅ¡tava muÅ¡ki rod za stjecanje osobne
koristi.

5. DruÅ¡tvena sramota – neke se boje osude zajednice u kojoj žive, pod parolom „ Å¡to će drugi
reći“. Ono čega se žene najviÅ¡e boje je da postanu tema razgovora u zajednici u kojoj žive,
bilo da se radi o pozitivnim ili negativnim stvarima, jer trač je uvijek trač, ma koliko se
pozitivnim smatrao.

Odluka o tome kad će se tko udati ili oženiti, je sasvim sigurno stvar pojedinca i njegovog/ njezinog viđenja života. I tu odluku bi svatko trebao donijeti sam za sebe, bez obzira na društvo, predrasude i tradiciju. Pa opet ona ista za kraj, tko voli, nek izvoli...



www.timeout.hr/PM