I tako nam proÅ¡la 2012-ta. UÅ¡li smo u novu godinu mada su mnogi oÄekivali da nećemo. Preživjeli smo i ovaj smak svijeta, preživjeli smo mnoge Linićeve “ideje” o spaÅ¡avanju Hrvatske, no da nam ipak ne bude dosadno ministar nam je najavio joÅ¡ svojih “dobrih ideja” za novu 2013-tu.
Jedna od njih je pokrenuta sa 01.01. Ugostiteljski sektor mjesecima se pripremao da bude pokusni kunić prve faze fiskalizacije. Od 01. 01. viÅ¡e nema skrivanja raÄuna od strane ugostitelja, do te mjere da svaki dan sluÅ¡amo koliko je milijuna raÄuna zaprimila Porezna uprava. Ali to nije sve! Kad popijete kavicu u omiljenom vam kafiću i dobijete raÄun jednostavno možete provjeriti da li je isti zaprimljen i kao takav prijavljen u Poreznu upravu. I to jednostavnim ukucavanjem koda!
Ali to i dalje nije sve! Porezna uprava Vas i nagraÄ‘uje. Ako prijavite ugostitelje za koje sumnjate da ne prijavljuju raÄune i to se dokaže kao istina Porezna uprava obećaje nagrade. Pa to je super zar ne? U doba ove krize koje je sve samo ne mala, ljudi će joÅ¡ malo bez uma i razuma slati kodove raÄuna u poreznu i moliti boga da ugostitelj nije prijavio isti.
A onda će dotiÄnog sretnog dobitnika nazvati i reći: – Dragi gospodine na danaÅ¡njem izvlaÄenju “Tko je raÄun skrio, magarac je bio” izvukli ste glavni zgoditak – televizor ovrÅ¡nim putem zapljenjen kod VaÅ¡eg susjeda!! ÄŒestitamooo!
Fiskalne blagajne su, unatoÄ demonstracijama i pritiscima na minsitra Linića, pa Äak i priÄama da će uvoÄ‘enjem ove mjere ugostitelji propasti, ipak uvedene. Dakle, ne ostaje nam drugo nego sjesti i gledti kako propada hrvatski ugostitelj!
Ali Äekaj, stani malo! Dakle, ako će ugostitelji raditi po zakonu i prijavljivati svoj stvaran promet, oni će neizbježno propasti?? Dakle, ako radimo legalno – propadamo? Moje pitanje za ugostitelje, ali i za ostale poduzetnike kojima od 01.04. ove godine slijedi obveza fiskalizacije, jest – zar su poduzetnici koji nemaju mogućnost tolike manipulacije sa gotovinom kao ugostitelji osuÄ‘eni na propast? Pa i prije nego Å¡to su uopće poÄeli raditi (u Hrvatskoj)?
Zar ostali moraju prijavljivati sve raÄune i plaćati redovno porez, a ugostitelji ne? Pa s kojim pravom Neki ugostitelji smatraju da su oni posebni te da ne moraju prikazivati sve svoje raÄune. Kažu ti Neki, kad se poÄnu upotrebljavati fiskalne kase, mi ćemo zatvoriti svoje objekte i poslati ljude na burzu! Ja kažem, zatvarajte Å¡to prije i dajte priliku onima koji znaju i žele raditi u skaldu sa zakonom.
ZvuÄi grubo, ali ugostitelji nisu jedini patnici ovog hrvatskog gospodarstva. I drugi oblici poduzetniÅ¡tva itekako su pogoÄ‘eni krizom, Äak i viÅ¡e nego ugostitelji (pitajte samo graÄ‘evinare kako im je). Jer ako je kriza, kriza je svima, a ne samo ugostiteljima. Ali stara narodna kaže, po muci se poznaju junaci. Ajmo raditi, raditi i zaraditi. Preživjeti godinu i vidjeti kuda i kako dalje. Nama Hrvatima je oduvijek bilo najlakÅ¡e ići linijom nižeg otpora i reći da je teÅ¡ko te da ne možemo tako.
Kladim se da od svih tih Nekih ugostitelja, dobar broj ide na skijanje. Tako ovaj vikend najmanje 200.000 Hrvata, prema službenim podacima pojedinih medijskih kuća, ide na skijanje, a naÅ¡i novinari ih sa mikrofonima i svojim pitanjima ispraćaju iz Hrvatske kao da doÄekuju potencijalne investitore u Hrvatsku.
Koliko dugo ostajete? Koliko košta vaš aranžman? Samo su neka pitanja na koja odgovaraju naši sunarodnjaci.
– 1700 kuna za sedam dana, apartman za 4 osobe – kaže jedna gospoÄ‘a. I kad se tako gleda to zaista nije puno… da je samo to troÅ¡ak. Jer tih 1700 ili 2000 ili 3000 kuna ide na rate, i na 10 rata ako treba. A gdje su žiÄare, najam skija, instruktori skijanja… Sreća je ta da mi Hrvati ne pijemo i ne jedemo puno pa na hranu i piće nećemo puno potroÅ¡iti.
Kaže talijanski ugostitelj na skijaliÅ¡tu: – Sretni smo kad doÄ‘e sijeÄanj jer nam dolaze Hrvati. Oni su naÅ¡i najmiliji ( Äitaj daleko najrastroÅ¡niji ) gosti…
Pa rezimirajmo malo… 200.000 Hrvata ide na skijanje, da svaki od njih ukupno potroÅ¡i 300 eura ukupno: na hranu, piće, žiÄare, smjeÅ¡taj, put, razne derneke sa prijateljima – znam nemoguće toliko malo, ali ajmo pretpostaviti da će naÅ¡ prosjeÄno Å¡tedljiv Hrvat, koji kuka kako mu je teÅ¡ko, potroÅ¡iti samo 300 Eura na skijaliÅ¡tu. I opet dolazimo do nekih 60 milijuna Eura ili 450 milijuna kuna.
Ode joÅ¡ pola milijarde kuna van Hrvatske. Jasno je zaÅ¡to se Talijani vesele kad doÄ‘e sijeÄanj. Jasno je i da je prihvatljivo i normalno da si svatko ko nije na rubu siromaÅ¡tva priuÅ¡ti godiÅ¡nji odmor jednom godiÅ¡nje. Ali koji postotak od tih 200.000 neće na more. Možda u Tunis jer je jeftino. Jer tko bi investirao u vlastitu zemlju i zaposlio ljude kad je opće poznato da se ovdje ionako poÅ¡tenim radom, nakon plaćanja poreza ionako ne može ni živjeti. A kamoli zaraditi.
Lako je zakljuÄiti da smo Äudne biljke, s jedne strane kukamo i govorimo kako ćemo propasti, a s druge udri brigu na veselje, idemo sa karticama i sa sarmom u loncu i Eurićima u Ä‘epu na skijanje… Neki od nas ipak ne propadamo, a ipak ne idemo na skijanje. Ali po toj logici bi da propadam jednostavno morao i ja ići na skijanje!
Aktualno by Aktualno/PD
Facebook je do sada doista puno uložio u svoje mobilne aplikacije kako bi ih poboljšao pa je s takvim trendom nastavio i dalje!
