DogaÄ‘a li se u Vukovaru ono Å¡to je prijeko potrebno ovom napaćenom gradu – suživot. Ili bar njegova naznaka. ZakljuÄujemo to prema objavljenoj informaciji da će organizatori prosvjeda protiv postavljanja dvojeziÄnih ploÄa s latiniÄnim i ćiriliÄnim pismom pozvati graÄ‘ane i udruge graÄ‘ana srpske nacionalne manjine na zajedniÄke sastanke i pokuÅ¡aje dogovora o odgode službene primjene ćirilice.
Nakon sramnog gafa s državnim vrhom i blokadom u koloni sjećanja, bez obzira na prave organizatore, inicijativa je na kraju doÅ¡la od onih koji su u besmislenom razaranju bili žrtve, a trebala je zapravo doći od graÄ‘ana srpske nacionalne manjine. S naglaskom na graÄ‘ane. Bila je, a to je joÅ¡ uvijek ako prihvate ili Äak preuzmu inicijativu u dogovoru, njihova Å¡ansa da pokažu kako su za trajni suživot.
No, budu li graÄ‘ani srpske manjine, odnosno njihovi politiÄki voÄ‘e, stalno isticali svoju manjinsku pripadnost, kao politiÄku opciju bez pružanja ruke, cijeli postupak pomirenja će ići mnogo sporije. Pogotovo Å¡to ga istiÄe politika, jedni da ispunjavaju svoju zakonsku obvezu, a drugi svoju „brigu“ za opstojnost.
Pogotovo ako se nastavi insistiranje na nekim pravima koja u ovom trenutku nisu bitna za njihov život, ali su bitna, kao odgoda dvojeziÄnih natpisa, za zdrave temelje suživota. Å to tvrdim stavom, izreÄenim kroz usta politiÄara, misle da će dobiti pripadnici srpske nacionalne manjine? ZaÅ¡to to Äine kad su njihovi sugraÄ‘ani s tim nesretni, kad su svježi grobovi, a o nekima se niti ne zna gdje su pokopani.
Zar im je draže da dođe do netrpeljivosti, do izbjegavanja, do šutnje.
Hoće li ćirilica na javnim mjestima omogućiti otvaranje radnih mjesta, rjeÅ¡avanje komunalnih problema ili poboljÅ¡ati standard. Ona je trenutno samo igraÄa karta u rukama (glavama) politiÄara, dok pravu brigu treba prepustiti obiÄnim graÄ‘anima da se dogovore meÄ‘usobno.
“ĆiriliÄno pismo je i hrvatsko pismo, a pismo služi za komunikaciju, ne za ratovanje”- rijeÄi su Milorada Pupovca na nedavnoj velikoj skupÅ¡tini Srpskog narodnog vijeća, na kojoj je usvojena Deklaracija o pravima i položaju Srba u Hrvatskoj.
ZnaÄi Pupovac insistira na postavljanju ćirilice, a rekao je to baÅ¡ uoÄi obilježavanja 22. godiÅ¡njice od najvećeg stradanja jednog grada, nezamislivog u Europi od Drugog svjetskog rata. On insistira kad su nam svima joÅ¡ žive slike tužne kolone Vukovaraca koji su uz veselje bradatih vojnika JNA i srpske paravojske morali napustiti svoj grad, dok su ih sa zidova polurazruÅ¡enih ili razruÅ¡enih kuća na tom bolnom putu pratili natpisi na ćirilici.
Ratna stradanja Vukovara i dalje proživljavaju svi graÄ‘ani diljem Lijepe naÅ¡e kao i sav civilizirani svijet. Ovdje na sjeveru zemlje, sa kojeg se pohrlilo pomoći gradu u nevolji na prvoj crti obrane i iz kojeg se mnogi nisu viÅ¡e vratili, joÅ¡ su žive slike egzodusa Vukovaraca, zbog Äega veliki broj graÄ‘ana zazire od ćirilice ali su im drukÄiji životni prioriteti. Svakako su to zapoÅ¡ljavanje, osobne financije, plaćanje režija i kredita, Å¡kolovanje djece i drugi životni problemi u borbi za egzistenciju. Nitko ne vjeruje da drugaÄije prioritete imaju graÄ‘ani Vukovara, bilo koje nacionalnosti.
Zato je dobrodoÅ¡la inicijativa da obostrano predlože odgodu postavljanja dvojeziÄnih ploÄa na neki fiksni rok, kad se tenzije stvarno poÄnu smanjivati, a to će se desiti ako svi u Vukovaru zajedno poÄnu izgraÄ‘ivati ono Å¡to je poruÅ¡eno. Uostalom, za vjerodostojnije utvrÄ‘ivanje povijesnih Äinjenica uzima se period od najmanje 30 godina.
PiÅ¡e: Nedjeljko KrÄar
Foto: www.turizamvukovar.hr
