Dok je slikao Trakošćan, Äija ga je slika „odvela“ na studij u BeÄ, Mirko RaÄki Äitavo je to vrijeme boravio kod župnika Lavoslava Vojske – u Bednji!
Mirko RaÄki, naÅ¡ velikan slikarstva, roÄ‘en je 13. listopada 1879. godine u Novom Marofu! U spomen na slikara Mirka RaÄkog, ovom prigodom donosimo do danas manje poznate detalje o tom naÅ¡em velikanu kista.
M. RaÄki, nekoliko je godina svojeg ranog djetinjstva proveo u – Ivancu! U gradić „poleg jedne velke gore“, RaÄki je doÅ¡ao 1882. godine, ovdje zavrÅ¡ava prvi razred puÄke Å¡kole, a nakon Ivanca, već 1887. godine, seli u – Varaždin! U Varaždinu je RaÄki zavrÅ¡io niže razrede gimnazije, nakon Äega upisuje UÄiteljsku Å¡kolu u Zagrebu. Likovnu umjetnost studirao je u BeÄu i u Pragu. U inozemstvu je boravio viÅ¡e godina, sve do zavrÅ¡etka prvog svjetskog rata.
Rana mladost provedena u Hrvatskom zagorju ostavila je tragove i u njegovu slikarskom radu. Na žalost, iz tog doba ima malo saÄuvanih radova. Jedan od njih je crtež Tomazijeve klijeti, koja se dugo godina nalazila u vinogradima na Varaždin Bregu.
U uÄiteljskoj Å¡koli njegove slikarske sklonosti zapaža profesor Rogulja. Već 1898. godine barun Lujo Vraniczany ga poziva u Zagorje da na praznicima slika – „vu vulju“! Boravio je u Oroslavju, a odatle odlazi i u BedekovÄinu kod Äure pl. Bedekovića Komorskog. U to vrijeme nastaju poznate slike M. RaÄog: dvorci Oroslavje, BedekovÄina i Å imunovec.
Nakon zavrÅ¡ene uÄiteljske Å¡kole RaÄki godinu dana radi kao uÄitelj u Å Äitarjevu kraj Velike Gorice, no zbog neodoljive želje za slikarstvom i iz mladenaÄkih pobuda napuÅ¡ta uÄiteljsko zvanje u namjeri da studira slikarstvo. Zbog loÅ¡ih materijalnih prilika nije mogao krenuti odmah na studij. U Hrvatskoj u to vrijeme nije postojala akademija za likovne umjetnosti. Da bi prikupili novac za studij, Bedeković je organizirao lutriju za koju će RaÄki naslikati sliku.
I… tako M. RaÄki, spletom životnih okolnosti, dospijeva i u – Bednju!
Naime, RaÄki je odluÄio da za spomenutu lutriju naslika sliku trakošćanskog dvorca! Kako tada smjeÅ¡taja u Trakošćanu nije bilo, ugostio ga je vlÄ. Lavoslav Vojska, tadaÅ¡nji župnik Župe u obližnjoj Bednji! RaÄki je kod vlÄ. L. Vojske, u župnom dvoru u Bednji, boravio duže vremena. Spomenuti poznati bednjanski župnik (Äiji se grob s nadgrobnom ploÄom nalazi s vanjske strane na zidu crkve Uznesenja Blažene Djevice Marije u Bednji), mladome je RaÄkom tijekom boravka u Bednji dao na koriÅ¡tenje bicikl. M. RaÄki svakodnevno je župnikovim biciklom putovao u 5 kilometara udaljeni Trakošćan, kako bi slikao dvorac!
Nakon Å¡to je RaÄki dovrÅ¡io posao u Trakošćanu, zahvalio se župniku Vojski na gostoprimstvu i napustio Bednju, mjesto za koje je i kasnije u svom životu isticao – da ga vežu lijepe uspomene. No, tek nakon odlaska iz Bednje, uslijedilo je pravo iznenaÄ‘enje: njegova slika dvorca Trakošćan – bila je glavni zgoditak na lutriji!
S prikupljenim iznosom od 100 kruna 1901. godine Mirko RaÄki odlazi u BeÄ. Dvije godine kasnije odlazi na akademiju u Prag i nastavlja studij kod profesora Vlahe Bukovca. Uz veliko zalaganje i pomoć dr. Ise KrÅ¡njavoga, tadaÅ¡njeg predstojnika Odjela za bogoÅ¡tovlje i nastavu u Zagrebu, dobiva stipendiju i tako zapoÄinje svoj bogati i plodonosan umjetniÄki rad. Njegova brojna likovna ostvarenja veliki su doprinos likovnoj umjetnosti kod nas i u svijetu.
M. RaÄki izlagao je diljem svijeta (joÅ¡ za vrijeme Austrougarske i kasnije), a nakon prvog svjetskog rata prireÄ‘uje i izložbu u – Varaždinu. Bilo je to danas davne 1922. godine, a to je navodno bila kao prva slikarska izložba u Varaždinu u to vrijeme! Uprava grada Varaždina tom prilikom je bila otkupila tri izložene slike Mirka RaÄkog!
MeÄ‘u brojnim djelima M. RaÄkog posebno se istiÄu ilustracije Danteove „Božanstvene komedije“, koju je preveo Iso KrÅ¡njavi, kao i njegova SeljaÄka buna i lik Matije Gupca.
M. RaÄki, i kasnije je tijekom svoga života rado dolazio u Ivanec, Varaždin, Bednju i Trakošćan. U Ivancu je posljednji puta boravio 1950. godine. Tada je, uz ostalo, rekao: „Stanovali smo u posljednjoj kući, kod „Križa“, na desnoj strani na cesti za Lepoglavu. Kada bih ujutro ustao i sjeo na stube, koje su bile na ulazu u prostrani hodnik, plavila se pred mojim oÄima lijepa IvanÄica s kapelom Sv. Duha. Ta divna plava boja gore pratila me kroz cijeli život“.
Mirko RaÄki, umro je 21. kolovoza 1982. godine, u Splitu.
PIÅ E: MLADEN GENC
