Prolazeći nedavno pored Å¡kole, u kojoj sam naučio čitati i pisati prva slova, odlučio sam zaviriti u unutraÅ¡njost i iz znatiželje pogledati kako danas izgleda učionica u kojoj sam „derao“ Å¡kolske klupe prva četiri razreda pučke Å¡kole. Popeo sam se na kat i naiÅ¡ao na trula i razvaljena vrata nekadaÅ¡nje svoje učionice. UÅ¡avÅ¡i pak u nju, ostao sam nemalo Å¡okiran prizorom na koji sam naiÅ¡ao: U učionici su na podu razbacane hrpe knjiga. Njih na stotine! Naime, svojedobno je ovdje djelovala i mjesna knjižnica i čitaonica, i knjiga je bilo nekoliko tisuća. Å to znači, da ih je s vremenom dosta pokradeno, a ove preostale trunule su u vlažnoj prostoriji (jer krov Å¡kolske zgrade prokiÅ¡njava), sve dok na zahtjev općine nisu sklonjene na sigurno. 

Strop se uruÅ¡ava, pa se viÅ¡e nitko ni ne usudi ulaziti na tavanski dio. Posljednji su to pokuÅ¡ali, kako su mi ispričali, dvoje podstanara iz prizemlja Å¡kole (od kojih je jedan kasnije bio prisiljen iseliti) koji su se uputili na tavanski prostor u namjeri da podupru grede jer se kroviÅ¡te na nekoliko mjesta počelo uruÅ¡avati. Od posla su odustali, jer se strop počeo uruÅ¡avati! 

   

Da podsjetimo, početak Å¡kole u Bednji bio je 1837. godine u Župnom dvoru, odmah preko puta, kojeg su dali sagraditi takoÄ‘er grofovi DraÅ¡kovići. Kasnije je napravljena drvena Å¡kola koja je nestala u požaru 1870. godine. Grofovi DraÅ¡kovići su potom, 1879. godine darovali zemljiÅ¡te te je iste godine sagraÄ‘ena Å¡kola na Trgu Svete Marije u Bednji. Udžbenici su bili pisani na hrvatskom i njemačkom jeziku. 1889. godine dolazi u Bednju prvi Å¡kolovani učitelj Franjo Sert koji radi sve do umirovljenja 1922. godine. On je oformio crkveni zbor i uveo spomenicu Å¡kole u koju je pomno zabilježio značajne dogaÄ‘aje ovoga kraja. 

Prilikom obilježavanja 100 godina Å¡kolstva u Bednji, akademski kipar Julije Popić izradio je natpisnu ploču s likom Franje Serta koja i danas stoji na Å¡kolskoj zgradi koja propada. Od 1991. godine Å¡kola u Bednji nosi ime učitelja Franje Serta. Već spomenuta natpisna ploča s njegovim likom, joÅ¡ odolijeva „zubu vremena“, ali i ona će ubrzo otpasti sa zida stare Å¡kole, ako odgovorni hitno ne iznaÄ‘u način kako ovu vrijednu graÄ‘evinu (koja je nekada krasila centar Bednje), ne obnove i spase od sigurna propadanja. 

Vrijedan učitelj Franjo Sert, koji je u mnogo čemu zadužio bednjančane, to svakako nije zaslužio. Rođen je 8. kolovoza 1863. godine u mjestu Črešnovici pokraj Gornje Radgone u Sloveniji. Pučku školu pohađao je u Radgoni, a učiteljsku u Zagrebu. Od 1885. godine radi na mjestu učitelja u Jesenju, a od 1886. godine dekretom kraljevske zemaljske vlade imenovan je pravim učiteljem u Jesenju. 1889. godine premješten je u Bednju, i tu ostaje sve do svoje mirovine. Franjo Sert istaknuo se na kulturno-prosvjetnom polju kao učitelj, metodičar, suradnik na pedagoškim časopisima, te kao učitelj naroda. Radio je na podizanju i unapređivanju sela, te je svojim radom doista u velikoj mjeri zadužio Bednju i njezine stanovnike. Iz zahvalnosti i za sjećanje na svog učitelja, njegovi su mu učenici 1938. godine podigli spomen ploču. Dragi lik čovjeka koji je odgojio generacije i danas resi bednjansku školu, ali je ta ista školska zgrada danas veliko ruglo centra Bednje!

Stoga je krajnje vrijeme da odgovorni iznaÄ‘u potrebna sredstva i vrati stari sjaj bivÅ¡e pučke Å¡kole na Trgu Sv. Marije, koju je „zub vremena“ dobrano nagrizao, pa da i ona zauvijek ne nestane kao Å¡to je to prije desetak godina nestala Å¡kolska zgrada na brežuljku zvanom – Sajčevu, u Bednji. Dakako, bila bi to neprocjenjiva Å¡teta za Bednju i povijest Å¡kolstva u tom općinskom srediÅ¡tu.

Načelniku općine Bednja, HNS-ovcu, Mirku Bistroviću, nikako nije svejedno Å¡to stara Å¡kolska zgrada propada, ali kako kaže – Općina je nemoćna i bez novca da uÄ‘e u projekt obnove sama. Potrebna je “injekcija” sa strane. Tu pak je pomoć “sa strane” (dok je bio na vlasti HDZ), obećavao Ivan Jarnjak no ona do danas nije stigla. 

I. Jarnjak, godinama visoki dužnosnik HDZ-a, porijeklom je iz Bednje, a i on je (kao i M. Bistrović), bio đak ove danas ruševne školske zgrade u središtu Bednje!

Neki vide rjeÅ¡enje obnove Å¡kolske zgrade, po modelu kako je to grad Lepoglava uspio uz pomoć sredstava fondova EU, obnoviti svoj stari druÅ¡tveni dom, koji je danas ukras grada, a u kojem su smjeÅ¡teni brojni sadržaji koje graÄ‘ani Lepoglave svakodnevno koriste (KIC). Ideja o tome koju namjenu dati bednjanskoj Å¡koli, ima na pretek, samo bi općina Bednja trebala angažirati ljude koji su sposobni izraditi elaborat za to i na temelju njega “izvući” sredstva iz fondova EU, upravo kako je to uspjelo susjednoj Lepoglavi. A Å¡anse za to su velike!