Povijest Vinice i njezin znaÄaj u druÅ¡tvenom i crkvenom životu sjeverozapadne Hrvatske tema je besplatnog predavanja koje se u sklopu Srijede u Muzeju prireÄ‘uje 26. veljaÄe u 19 sati , u palaÄi Herzer Gradskog muzeja Varaždin (FranjevaÄki trg 6).
O kulturnim, gospodarskim i općedruštvenim prilikama , kao i ljudima koji su tijekom minulih stoljeća doprinijeli razvoju ovoga kraja govorit će mr. sc. Anđelko Košćak, rektor Nadbiskupskog bogoslovnog sjemeništa u Zagrebu.
Izabrane teme iz kulturnog, gospodarskog, školskog i crkvenog života Vinice i njene okolice
JoÅ¡ iz rimskih vremena, a i ranije, ljepotom kraja i velikim mogućnostima koje je viniÄki kraj pružao, a pruža i danas, mnogi su se tu zaustavili, organizirali život: zaorali brazdu, zasadili vinograd, iskopali kamen i sagradili kuću, dvor, kuriju, crkvu, Å¡kolu … i polako uživali u vinu koje drugi proglasiÅ¡e vinum generosum, blagovali kruh od pÅ¡enice za koju opet drugi rekoÅ¡e da je triticum nobile te dugi niz godina živjeli u sigurnosti obiteljskoga doma zidanog od kamena iz lapicidinae celebratae! MeÄ‘utim, ne samo to, iako je to osnova života, viniÄki je Äovjek, stvarajući, Äuvajući i njegujući vjeru u Boga bio otvoren svakome Äovjeku kao i svojoj domovini Hrvatskoj.
U Vinici su se nastanili mnogi, ne samo to, nego tu i ostali živjeti sa svojim obiteljima, raÄ‘ajući i odgajajući djecu, oblikujući gospodarstvo i sve drugo potrebno za život, a takoÄ‘er su mnogi od njih upravo Vinicu odabrali za svoj vjeÄni poÄinak: podpalatin Ugarskoga kraljevstva Nikola Istvà nffy i njegova draga supruga Elizabeta Both de Baina, hrvatski ban Benedikt Thuroczy, potom DraÅ¡kovići, Keglevići, ErdÅ‘dyjevi, Keczeri, PataÄići, KÅ‘rÅ‘skenyijevi, MataÄići, Dolanskijevi i od svih vjerojatno najbolje poznati Bombellesi sa dvorcem Opekom i prekrasnim Arboretumom.
Vinica je takoÄ‘er iz svoje sredine iznjedrila lijepi broj vrijednih ljudi na crkvenom i druÅ¡tvenom planu: isusovce Franju Jambrehovića, pisca prvog filozofskog priruÄnika na hrvatskom tlu Philosophia peripatetica, Ivana PataÄića, profesora filozofije i teologije, dekana Akademije u Trnavi, franjevca Rafaela Cibocija, provincijala, zagrebaÄkoga kanonika Franju MilaÅ¡inovića, uÄitelje, lijeÄnike, stomatologe, agronome, vrsne vrtlare i joÅ¡ mnoge druge.
Nije bilo mnogo mjesta koje je imalo Äak dvije puÄke Å¡kole: djeÄaÄku (1783.) i djevojaÄku (1888.), potom ubožnicu (s kraja 18. st.) sa svojim lijeÄnicima, poÅ¡tanskim (1869.) i brzojavnim (1887.) uredom, ljekarnom (1888.), gospodarskim druÅ¡tvom, novÄarskim ustanovama, vatrogasnim druÅ¡tvom (1889.), hrvatskom Äitaonicom (1904.), lovaÄkim, vinogradarskim, pÄelarskim, kulturno-umjetniÄkim i sportskim druÅ¡tvima i tako redom, i tako redom.
Ovime nije reÄeno sve, zapravo je tek dotaknuto, a koliko toga neotkrivenog…