
U sklopu Srijede u Muzeju 12. veljaÄe, s poÄetkom u 19 sati, u prostoru palaÄe Sermage Gradskog muzeja Varaždin (Trg M. StanÄića 3) otvara se izložba akademskog slikara Željka Lesara. Umjetnik predstavlja svoj najnoviji ciklus “Varia animalia”, motivski sazdan od prikaza raznih životinjica, realiziranih u kombiniranoj tehnici ugljena i akrila.
Književnik i likovni kritiÄar Ernest FiÅ¡er u predgovoru kataloga istaknuo je dosljednost u Lesarovoj poetici, koja je vidljiva i u ovim recentnim radovima, a karakteriziraju je figurativna slikarska sintaksa, crtaÄki redukcionizam i suspregnuti kolorizam.
Željko Lesar (r. 1966. godine u ÄŒakovcu) diplomirao je slikarstvo na zagrebaÄkoj Akademiji likovnih umjetnosti 1985. godine, u klasi prof. Vasilija Jordana. Izlaže od 1989. godine, i to uglavnom samostalno, a sudjelovao je i na nekoliko skupnih izložbi. Od 2000. godine ima status slobodnog umjetnika.
Izložba Varia animalia u varaždinskome muzeju ostaje postavljena za razgled do 2. ožujka ove godine.
RADOST SLIKANJA ILI LESAROVA POETIÄŒNA VARIA ANIMALIA
DosadaÅ¡nji umjetniÄki opus Željka Lesara (roÄ‘. 1966. u ÄŒakovcu) jamaÄno je jedan od likovnopoetiÄki i metierski najkonzistentnijih i najdosljednijih slikarskih korpusa u recentnom hrvatskom slikarstvu. Naime, joÅ¡ od svoje prve samostalne izložbe (slika i crteža), održane davne 1989. u Galeriji Kavran u rodnome gradu, pa sve do danas, dakle gotovo Äetvrt stoljeća – Lesar ne odustaje od tri temeljna postulata vlastite metierske prakse: figurativne slikarske sintakse, majstorskoga crtaÄkog redukcionizma i suspregnutoga kolorizma (i to nerijetko do monokromije). Izrazito pak poetiÄan osobni pristup odabranim likovnim temama i motivima, bilo da je rijeÄ o klasiÄnom pejzažu ili portretu, odnosno nekoj prepoznatljivoj urbanoj veduti ili ljudskoj figuri, Lesar je takoÄ‘er inaugurirao u samim poÄetcima vlastitoga stvaralaÅ¡tva, nakon Å¡to je 1985. diplomirao slikarstvo na Akademiji likovnih umjetnosti u Zagrebu u klasi Vasilija Jordana, a posebice od 2000. godine, kada stjeÄe status slobodnoga umjetnika.
Na naznaÄenim stvaralaÄkim premisama, a svjesno se izoliravÅ¡i od svih generacijskih, postmodernistiÄkih ili nekih drugih lukrativnih tendencija u suvremenoj hrvatskoj umjetniÄkoj praksi, Lesar je postupno i uporno profilirao individualni slikarski rukopis i stilsku zasebnost. Svaka njegova nova samostalna izložba, a dosad ih je ostvario već 30-ak, na kojima se uvijek predstavljao s ovećim recentnim ciklusom radova, stoga je samo iznova potvrÄ‘ivala stilsku prepoznatljivost i metiersku sabranost ovoga umjetnika, svjedoÄeći prije svega o svojevrsnoj – u nas tako rijetkoj pojavi – radosti slikanja. Sâm je autor za takvu svoju poziciju iznio vrlo jednostavno, a iskreno i duhovito objaÅ¡njenje: “U mojim slikama nema „muÄeniÄkog“ nezadovoljstva i spaÅ¡avanja dekadentne civilizacije modernog druÅ¡tva već radost i iskrenost samog likovnog stvaranja.”
I najnoviji slikarski ciklus Željka Lesara, koji nosi indikativni naziv “Varia animalia”, nosi sliÄan autoironijski semantiÄki naboj, jer ga autor atribuira sintagmom “razne životinjice”. MeÄ‘utim, može se takoÄ‘er sa sigurnošću ustvrditi kako se autor upravo ovim ciklusom slikâ “raznih životinjica ” sada otkrio publici ne samo kao vrsni slikar-animalist, nego iznova i kao virtuozni crtaÄ i slikarski redukcionist, kojem je bilo koji motivski repertoar zapravo tek “zadani okvir” za osebujnu i optimalnu oblikovnu osjećajnost i ekspresivnost u prikazanim motivima.
Pri tome se, na izvedbenoj razini, Lesar služi rijetkom a svrsishodnom kombiniranom tehnikom ugljena i akrila, da bi na najizravniji praktiÄan naÄin pokazao snagu i uvjerljivost svoga crtaÄkog majstorstva, podjednako kao i suptilost tonskoga slikanja, u kojem ravnopravno sudjeluju Å¡krto obojene plohe s onim svjetlošću “ispražnjenim” segmentima slike. Uostalom, istraživanja svjetlosnih harmonija u slici takoÄ‘er je jedan od stalnih likovnopoetiÄkih i metierskih postupaka u Lesarovom slikarstvu.
Ukratko, mogli bismo zakljuÄno naglasiti kako se u vremenu koje gledateljstvu gotovo sezonski nudi – u nedostatku svježih likovnih ideja ili zbog pukoga kreativnoga konformizma – tek individualnu stilsku reciklažu poznatih i uglavnom već potroÅ¡enih modernih umjetniÄkih praksi, pomalo samozatajno slikarstvo Željka Lesara svakom novom javnom prezentacijom ne samo da proÅ¡iruje dosadaÅ¡nji autorov respektabilni stvaralaÄki opus, nego istodobno svjedoÄi o inspiracijskoj neiscrpnosti, estetskoj uvjerljivosti i autentiÄnosti likovnih vizija i naÄina rada ovoga vrsnog umjetnika. Umjesto likovnih dosjetki ili tzv. angažiranog slikarstva – Lesar nam svijet oko sebe predoÄuje vlastitom oblikovnom formulom: djelima sve dublje senzibilnosti, iznimne likovne Äistoće i neodoljive ekspresivnosti.
Ernest Fišer