Varteks je bio i ostao simbol ovog grada. I ne samo sportski, nogometni. Oko njega su se lomila koplja, oko njega se svaÄ‘alo, za njim se čeznulo. U pozitivnom i negativnom smislu. Za njim su „trčali“ jer se u njemu vrtjela ogromna lova, svatko mu se htio „dodvoriti“, a oni koji su ga vodili, koliko ga god voljeli, lagano su ga uniÅ¡tavali. 

Ne treba biti pametan i shvatiti da je pad Varteksa počeo pogibijom Anđelka Herjavca.

Poslije njega dolazili su i odlazili mnogi predsjednici, ali niti jedan mu nije bio ni do koljena. Svi su samo gomilali dugove, a kada bi vidjeli da izlaska nema odlazili bi sve dok se klub nije potpuno slomio. 

S druge strane razočarani najvjerniji navijači, ne mislim tu na radikalnu struju WS-a, okrenuli su se sami sebi, osnovali svoj Varteks i to iz čistog protesta, inata i želje da dokažu „onima“ kako mogu biti bolji od njih koji su ga godinama uniÅ¡tavali. 

Krenuli su odlično. Već u drugoj godini osnutka uspjeli su se iz pete probiti u četvrtu ligu i to bez ičije pomoći. Ali, opet onaj ali, kada su saznali da je Varaždin (bivÅ¡i Varteks) dekretom ubačen u 3. ligu sve su im laÄ‘e potonule. Kao da je nestalo onog početnog entuzijazma. Ipak Jurica Belcar, Nikola Starčević, Riki Kahlina, Nikola Å trlek i ostali pokazali su upornost, želju, ljubav za Varteksom, okrenuli su „ploču“ i opet krenuli od početka. Puno igrača ih je ostavilo, ali oni su ubacili klince iz svoje kvalitetne Å¡kole i opet sanjaju svoj san o novom, velikom Varteksu koji će jednog dana ipak ugostiti Dinamo, Hajduk, Rijeku. 

Mnogi im spočitavaju da su „selski klub“, sa seoskim manirima, ali ne znaju zapravo da su to sve gradski dečki,obrazovani, situirani, obiteljski ljudi. 

Dva kilometra dalje, u Zagrebačkoj 94, agonija i dalje traje. PotroÅ¡ile su se tri godine, rekli bi Dalmatinci, „u niÅ¡ta“. ÄŒekalo se „Godota“, sada se čeka odgovor vjerovnika koje baÅ¡ briga za dionice i za zaključiti je da će taj klub zavrÅ¡iti u stečaju.. Žalosno, ali vrlo vjerojatno. 

No neću biti zli prorok. I Å¡to će onda biti s nogometom u Varaždinu?  Hoće li nadležne „institucije“ shvatiti da se u Jalkovcu ipak poÅ¡teno radi, da tamo nema dugova, repova, muljanja i osobnih interesa koji se projiciraju kroz nogomet. 

Daleko su ti dečki od Prve lige, ali zaÅ¡to ne? PodrÅ¡ku medija, doduÅ¡e stidljivu, imaju, ali gospodarstvenici ih joÅ¡ uvijek ignoriraju i doživljavaju kao neozbiljnu djecu, kao „vjetropire“, koji se igraju nogometa, a za njih je nogomet ozbiljna stvar i ozbiljan biznis i dobro znaju da ako ih se počne favorizirati da „oni“tamo pristupa  neće imati.  Zato je teÅ¡ko vjerovati da ćemo nekakav nogomet u Varaždinu tako skoro gledati. 

Varaždinci se polako, i nekako skeptično, okreću rukometu, jer uz Dravu raste velik projekt, ali ni on neće daleko dogurati pojavi li se opet onaj prokleti varaždinski jal. No to je već priča za neku drugu priliku.