DjeÄja i lutkarska scena varaždinskog HNK poÄela je s realizacijom kontinuiranog rada za djecu koncem 1994. godine. SpecifiÄnost Scene trebala je s vremenom postati prepoznatljiva u repertoarnom odreÄ‘enju koji se krije već u samom nazivu: obogatiti redovni repertoar KazaliÅ¡ta predstavama za djecu svih uzrasta u kojima će igrati glumci bez lutaka, lutkarske predstave za djecu i predstave za djecu raÄ‘ene u kombinaciji glumac – lutka.
Osim usmjerenosti na djeÄju publiku, uvoÄ‘enje lutke kao medija trebao je biti ostvaren i u dramskim predstavama za odrasle kao novina repertoarne ponude varaždinskoga HNK. Velik broj naslova bile su praizvedbe, a uprizoreni su i brojni kajkavski tekstovi.
Ove godine obilježavamo 20-tu obljetnicu rada DjeÄje i lutkarske scene s tri naslova: “Kraljevićem i prosjakom” Marka Twaina (najigranija i najdugovjeÄnija predstava na repertoaru), “Romeom i Giuliettom” Williama Shakespearea te “Ježevom kućicom” Maje Sviben, po motivima istoimene pjesme Branka Ćopića. Ovim predstavama ostvarena je misija Scene: igranje predstava za razliÄitu dob te raznovrsnost glumaÄko – animacijske tehnike, uz visoke estetske kriterije.
Dakle, u subotu, 13. rujna u 19 sati na Velikoj sceni HNK u Varaždinu održati će se premijera lutkarske predstave za djecu i odrasle Williama Shakespearea “Romeo i Giulietta”.
REDATELJ Dubravko Torjanac
SKLADATELJ Davor Bobić
SCENOGRAF I KREATOR LUTAKA Ivan Duić
ASISTENTICA REDATELJA Areta Ćurković
ULOGE:
Escalus (Della Scala) knez FILIP ELDAN
Montecchi, glava obitelji u zavadi s Capuletijevima GORAN GUKSIĆ
Gospođa Montecchi LIDIJA KRALJIĆ ZAVIŠIĆ
Capuleti, glava obitelji u zavadi sa Montecchijevima INGA ŠARIĆ
Gospođa Capuleti SNJEŽANA IVKOVIĆ
Romeo, Montecchijev sin GORAN GUKSIĆ
Giulietta, Capuletijeva kći LIDIJA KRALJIĆ
Mercuzio, knežev rođak i prijatelj Romeov EDI ĆELIĆ
Benvolio, Montecchijev sinovac i prijatelj Romeov i Mercuzijev NIKÅ A ELDAN
Tebaldo, nećak gospođe Capuleti FILIP ELDAN
Paris, mladić, u rodu s knezom i Mercuzijem, Giuliettin prosac NIKŠA ELDAN
Giuliettina dadilja ARETA ĆURKOVIĆ
Fra Lovro EDI ĆELIĆ
RIJEČ REDATELJA
Iz razgovora izmeÄ‘u Giuliette, njezine majke i dadilje s poÄetka komada, u kojem majka Guliettu obavjeÅ¡tava o mogućoj skoroj udaji, doznajemo da će Giulietta uskoro navrÅ¡iti Äetrnaest godina. Majka Giuliettu gotovo kori Å¡to o tome već nije razmiÅ¡ljala, jer “od tebe mlaÄ‘e, tu u Veroni, ugledne su gospoÄ‘e i majke postale”, a “i ja sam tebe”, kaže, “u toj dobi rodila”.
Uistinu, ÄetrnaestogodiÅ¡nja Giulietta o tome joÅ¡ nije razmiÅ¡ljala, joÅ¡ je dijete, tek ulazi u godine u kojima se ozbiljnije odrasta, jednako kao i Romeo, jednako kao i njegovi prijatelji Benvolio i Mercuzio, koji Romea, na njegovu tobožnju zaljubljenost u neku Rozalinu, mogu tek dobroduÅ¡no zadirkivati. No odrastanje, okolina u je život podreÄ‘en besmislenom sukobu izmeÄ‘u dviju obitelji, roditelji, potpuno nesnalažljivi kada pravi problemi zaokupe njihovu djecu, nadiru hitro i preplavljuju naÅ¡e junake neslućenom žestinom.
Prva ljubav, snažna, strastvena, neobjaÅ¡njiva, beskompromisna, zahvaća Romea i Giuliettu. Strasti općenito, one prve, eruptivne, joÅ¡ nesvikle na kompromise, prožet će i ostale. Romeo, Benvolio i Mercuzio, koji se u prethodnoj sceni joÅ¡ igraju loptom, u idućoj će već ili ubiti ili biti ubijeni. U tim prvim, fundamentalnim i teÅ¡ko kontroliranim životnim zahvaćenostima, tanke su i nerazluÄive granice izmeÄ‘u Erosa i Thanatosa.
Tako su naÅ¡i junaci poput lutaka na koncima razapeti izmeÄ‘u vlastitih Äežnji i žudnji, diktata okoline, roditeljskih kompromisa: odjednom probuÄ‘eni u punome životu, dolaze takoreći do kraja, do konca svojih konaca. Marioneta, lutka s kojom igramo ovu pripovijest, može na pozornici uÄiniti najviÅ¡e kad je vezana, savrÅ¡eno vezana s jednim, s nekoliko, s bezbroj konaca. Marionetin konac jamac je marionetine slobode, ali i njezina granica, njezin konaÄni kraj. Marioneta preko svojih konaca ne može, bez svojih konaca marioneta je beživotni komad drveta. Jesu li u svojoj strasti, u slobodi koja im je dana pravim emocijama, i Romeo i Giulietta doÅ¡li do kraja, do konca svojih konaca? Mogu li tu granicu prekoraÄiti, potrgati svoje konce koji ih ujedno i oslobaÄ‘aju i vežu, mogu li takvi kakvi jesu postojati onkraj zadanosti okoline, roditeljske nespremnosti, mogu li preživjeti u onoj beskompromisnosti koju iziskuje i zadaje njihova ljubav?
Dosluh između osobnih pripovijesti Romea i Giuliette i kazališnog instrumenta kojim ga pokušavamo ispripovjediti, bila bi tema, motiv i razlog naše predstave.