Nakon duge i teÅ¡ke bolesti u Äetvrtak, 31. srpnja u 15 sati preminuo je poznati Varaždinski umjetnik Ivan CikaÄ. Pogreb preminulog će se održati u subotu, 2. kolovoza u 12:15 sati na biÅ¡kupeÄkom groblju.
Ivan CikaÄ je roÄ‘en 9. veljaÄe, 1951. godine u Kućan Marofu, pokraj Varaždina. Likovnim oblikovanjem, skulpturom i reljefom u drvu i kamenu aktivno se bavio viÅ¡e od 40 godina. Prvo pojavljivanje pred likovnom publikom bilježi 1973.godine. Likovno djelo – skulpturu, kao autorski rad, zajedniÄki ostvaruje (i potpisuje) s ocem Josipom.
Ostvario je 50 samostalnih i više od 350 skupnih izložbi u Hrvatskoj, Austriji, Mađarskoj, Sloveniji, Francuskoj. Sudjelovao u radu velikog broja kiparskih kolonija u zemlji i inozemstvu.
Zajedno sa ocem Josipom autor je 60 monumentalnih skulptura – kipova u Hrvatskoj, Sloveniji i MaÄ‘arskoj, a posebna su ostvarenja spomenik PAN Europske unije u Mlinarcima (H) i spomenik zahvale sv. ocu Ivanu Pavlu II u Mariji Bistrici.
ProglaÅ¡en je poÄasnim graÄ‘aninom grada Letenya (H), osvojio je Nagradu grada Varaždina, Plaketu grada Splita i grada Zagreba, Plaketu grada Beograda i grada Slavonskog Broda, Plaketu N. Zrinski (Zalaegerszeg, H), Povelju Marije Bistrice, Plaketu KUD-a „Varteks“ Varaždin, te III. Nagradu 60 godina „Varteksa“, srebrnu Medalju na susretima radnika Å¡umarstva i drvne industrije Hrvatske i bronÄanu Medalju na susretima radnika Å¡umarstva i drvne industrije Hrvatske.
Nekoliko misli o stvaralaštvu:
Juraj Baldani, 1989.
Djelujući u varaždinskom likovnom krugu Josip i Ivan CikaÄ svojim ostvarenjima iskazuju autohtone znaÄajke, ali isto tako i svoju sposobnost i talent da ih formuliraju kroz sebi svojstven i prepoznatljiv izraz. Tim kvalitetama oni su privukli pažnju izvan lokalnih i granica Hrvatske koje su uvijek dostojno reprezentirali svojim radovima. Njihova skulptura ne samo da stoji u vrhu naivnog kiparstva nego je i sastavnica naÅ¡e već stoljećima slavljene i bogate skulptorske baÅ¡tine, i zapažene suvremene produkcije.
Darko SaÄić
Već je puno vode proteklo Dravom od vremena kad sam upoznao CikaÄe- drvodjelce, joÅ¡ aktivne radnike, rezbare u „kućnoj radinosti“. Nije bilo teÅ¡ko prepoznati žar i mar kojim su iz komada hrastovine, nekog „planjka“ ili pak korijena uobliÄavali svoju malu i skromnu istinu, nekog konjića, baku ili težaka, sveca i raspelo. Poznaju CikaÄe Å¡irom Hrvatske, obraÄ‘eni i oblikovani stoljetni hrastovi sada u liku svetaca, raspela, kmeta, djeda, bake, majke s djetetom, konja… Å¡epure se na mnogim javnim prostorima, u dvoriÅ¡tima ponosnih gazda, u crkvama i kućnim regalima… I ne samo doma: mnogo ih je zavrÅ¡ilo i u MaÄ‘arskoj, ponosno se pokazivalo na izložbama od Pariza do BeÄa. Otac i sin podijelili su poslove oko nastajanja skulptura. JoÅ¡ nisam Äuo da su se raziÅ¡li oko nekog rjeÅ¡enja ili pak tehniÄke dileme. To bi bilo kao kipar s Äetiri ruke. Glava i srce su jedno biće. Mnogi se oÄevi i sinovi pogledavaju u nevjerici pa da li je to moguće? No eto, u Kućan Marofu, u kući prekirvenoj rezbarijama, dvoriÅ¡tem punih hrastovih i kamenih skulptura, radionom – ateljeom i prostorom (zvanom galerija) prenatrpanim „kipecima“, živi i stvara obitelj CikaÄ.
Stanko Špoljarić, 2006.
U potresnosti golgotske drame motiv „Pieta“ Josip i Ivan CikaÄ donijeli su snažni emotivnim nabojem, postižući ravnotežu izmeÄ‘u prizora sakralne tematike i poÅ¡tivanja materijala drveta. (2004.) … zaista majstorski oni u drvu zaglaÄ‘uju figure do blistavosti materijala, dosežući realistiÄnost forme i izražaja u ukupnosti dojma i u fragmentima djela. (2005.)… zajedno su u drvu istesali biblijski motiv Sv. Obitelji, pokazujući kroz izuzetnu tehniÄku vjeÅ¡tinu sposobnost davanja realistiÄne uvjerljivosti u ozraÄju sakralnog.
www.vzaktualno.hr
