Noć muzeja u Hrvatskoj koja se održala proteklog petka na subotu joÅ¡ je jednom oborila rekorde. Posjećenost se broji u tisućama i desetcima tisuća, kako u kojem velikom ili malom gradu. I varaždinska Noć muzeja nije zaostajala, te je joÅ¡ jedanput pokazala dimenziju znaÄaja i postojanja ove manifestacije.
No, moramo spomenuti da osim svoje kulturne Noć muzeja sadrži i svoju socijalnu dimenziju u najÅ¡irem znaÄenju. Naime, ova već podulja ekonomska kriza kulturu je poodavno svrstala na posljednja mjesta prioriteta, pa je slobodan ulaz u toj noći dobra prilika da malo popunimo skladiÅ¡ta naÅ¡ih kulturnih potreba. Istovremeno odlazak u muzeje postao je i veliki druÅ¡tveni dogaÄ‘aj.
A on nosi i potvrdu tome da je Äovjek i druÅ¡tveno biće, ma koliko nas informatizacija svojim neograniÄenim softverskim i hardverskim dosjetkama i otkrićima hoće otuÄ‘iti od nas samih. Zato u muzeje, zbirke i galerije tu noć hrlimo pojedinaÄno i grupno. Obitelji su jedne od velikih dobitnika u Noći muzeja. ZajedniÄki odlazak za njih znaÄi biti na okupu, meÄ‘usobno komunicirati, razmjenjivati iskustva i informacije pri obilasku, zbližavanje je to koje se nastavlja i nakon razgledavanja.
Treba samo vidjeti s koliko su žara djeca naprosto vuku roditelje stazom koja vodi do Starog grada u Varaždinu. Noć je, ove godine bijela od snijega, a na dvorcu u polumraku svijetle prozori. Kod djece se javljaju posebni osjećaji, približavanje dvorcu raspiruje maštu, ali i roditeljima se vraća svijet već zaboravljenih bajki. Vraća se zapravo naša povijest.
Galerija slika u palaÄi Sermage nudi jedan drugi vizualni estetski doživljaj, a tajni svijet kukaca u palaÄi Herzer za neke je povratak prirodi, iz koje nas je odvukao Äesto pretjeran boravak na druÅ¡tvenim mrežama. Virtualnom svijetu u kojem nema emocija, pogleda u oÄi, nema dodira, upadanja u rijeÄ, ispijanja kave ili Å¡etnje gradskim ulicama ili prirodom. ÄŒak nema niti dobrih svaÄ‘a, jer jedan nas klik, ili onog drugog, iskljuÄuje možda zauvijek.
Na leptire smo gotovo i zaboravili, a pjev ptica i ne Äujemo u automobilima, sa sluÅ¡alicama ili handsfreejem na glavi. Zato je Äarobna kutija u Muzeju kukaca, sa slikama brojnih ptiÄica na ekranu ushitila mnoge, jer jednim dodirom po ekranu puÅ¡ta pjev odreÄ‘ene ptice, neke koje nikad i nemamo prilike Äuti u gradu, Å¡to podsjeća da i one postoje samo taj pjev treba potražiti u prirodi.
Nisu profitirale samo obitelji ili pojedinci družeći se u noći muzeja, već i mladi parovi ili tek prijatelji, koji su u grupi otkrivali jedan drugi svijet, svoju prošlost, novu estetiku kao spoznaju da oko njih postoji priroda, jednako lijepa kao virtualni svijet, zapravo ljepša od njega. U isto vrijeme ti su mladi otkrivali jedni druge, što će im itekako dobro doći u međusobnoj komunikaciji.
I na kraju „Noć muzeja“ ima i svoju dalekovidnu turistiÄku ulogu. Svi posjetitelji postaju na neki naÄin turistiÄki vodiÄi svojim prijateljima ili rodbini kad im dolaze u goste i sada, poslije posjeta muzejima, s odreÄ‘enom informacijom imaju novi sadržaj za njih, pa ih s dozom sigurnosti mogu povesti u razgledavanje.
Zato je ravnatelj Gradskog muzeja Varaždin Miran Bojanić Morandini, kad su ga, obilazeći odjele muzeja i pozdravljajući poznanike i prijatelje, njegovi suradnici obavjeÅ¡tavali koliko je posjetitelja proÅ¡lo, glasno uzdahnuo: „Ah, te brojke!“. Zaista, ma kako impozantne bile, brojke nisu važne, važna su bila lica zadovoljnih graÄ‘ana.
Aktualno.hr/Nedjeljko KrÄar
