Sinoć je nažalost preminuo poznati i omiljeni varaždinski glazbenik Dragutin Novaković Å arli, Äovjek koji je svojim skladbama obilježio nekoliko desetljeća varaždinskog HNK…
Komemoracija za dragog Šarlija će se održati u srijedu, 1. travnja u 11 sati u gledalištu HNK u Varaždinu, a posljednji ispraćaj u srijedu, 1. travnja u 13,15 minuta na Varaždinskom groblju.
Dragutin Novaković Å arli roÄ‘en je 25. 8. 1950. u Varaždinu. U Varaždinu je pohaÄ‘ao glazbenu Å¡kolu, a od 1978. stalno je zaposlen u HNK u Varaždinu kao scenski kompozitor i korepetitor. Djelovao je u Teatru poezije Ars longa vita brevis kojeg je osnovao i vodio Zlatko Vitez 1969. do 1973., tada joÅ¡ student kazaliÅ¡ne akademije. Prva predstava za koju je pisao scensku glazbu, prije stalnog angažmana, bila je Mandragola Niccoloa Machiavellia, u režiji Petra VeÄeka 1975; simptomatiÄno je za Å arlija da je song Mandragola se zove ova igra, kao mnogi drugi poslije, do dan-danas ostao u uhu onima koji su u to vrijeme radili u varaždinskom kazaliÅ¡tu.
I njegov debi kao scenskog skladatelja, bio je znakovit i po suradnji s redateljem Petrom VeÄekom koji će ga poslije kao ravnatelj zaposliti u KazaliÅ¡tu i s kojim će Äesto suraÄ‘ivati. Zatim, Novaković je u Mandragoli nastupio u ulozi PjevaÄa, Å¡to će se poslije takoÄ‘er Äesto dogaÄ‘ati. Prije stalnog angažmana, bio je autor scenske glazbe odnosno songova joÅ¡ u predstavama Pir malograÄ‘ana Bertolta Brechta, Metastaza Slobodana Å najdera i Advokat Patheliln, nepoznatog autora.
U varaždinskom kazaliÅ¡tu ukupno je sudjelovao u preko 60 predstava kao autor glazbe, songova, pjevaÄ i korepetitor. Autor je odnosno koautor nekoliko izvornih glazbeno-scenskih djela: Svaki put i svaka staza (s Vinkom Lisjakom), Norci (s Dubravkom Torjancem i Vesnom Kosec Torjanac) i Ivica i Marica (s Vesnom Kosec Torjanac). MeÄ‘u Å arlijevim ostvarenjima posebno se izdvajaju ona u kajkavskom repertoaru: Lamentacije Valenta Žganca, Bogi IvaÄ, Puno larme a za niÅ¡t, Jedermann iliti VsakoviÄ, Sveti Aleksi i Svoga tela gospodar. “Kolektivu predstave Puno larme a za niÅ¡t/Mnogo vike ni za Å¡to W. Shakespeartea, u režiji Vladimira Gerića dodijeljena je 1994. najveća državna nagrada Vladimir Nazor.
Sudobitnik spomenute velike nagrade je i Å arli. Glazba za predstavu Jedermann iliti VsakoviÄ Huga von Hofmannsthala, u režiji Georgija Para, jedno je od ponajboljih Å arlijevih ostvarenja i zacijelo bi joj bilo mjesto u nekoj zamiÅ¡ljenoj antologiji scenske glazbe u hrvatskom glumiÅ¡tu posljednjih nekoliko desetljeća. Izvodi je “uživo” mali sastav-kvintet sviraÄa i istodobno pjevaÄa. Å arli, kao i u nekim drugim prilikama, koristi ovdje mali sastav koji postiže gotovo idealan ugoÄ‘aj (gitara, bisernica, braÄ, violina i berda). Scenska glazba za tu predstavu donijela je autoru tek nominaciju za Nagradu hrvatskog glumiÅ¡ta. Mjuziklu Norci, kojem je Å arli suautor dodijeljena je 1998. Nagrada hrvatskog glumiÅ¡ta.
Dragutin Novaković Å arli, kao autor glazbe za kazaliÅ¡ne predstave bio je pomalo jedinstvena pojava u Hrvatskoj; jedan je od rijetkih izvornih kazaliÅ¡nih glazbotvoraca. Naime, danas je u većini sluÄajeva kazaliÅ¡na glazba produkt svemoćnih ureÄ‘aja u studiju, najÄešće mikspostojećega, a ne izvorno djelo. Suvremeni ureÄ‘aji, strojevi, uz pomoć kojih se “stvara” i reproducira glazba i za dramske predstave, polako su marginalizirali skladanje i skladatelje u izvornom smislu te rijeÄi. TakoÄ‘er je sve rjeÄ‘e “živo” izvoÄ‘enje glazbe.
U varaždinskom kazaliÅ¡tu uvijek je bilo glumaca s odliÄnim sluhom i izvrsnih pjevaÄkih sposobnosti (Lj. KerekeÅ¡, Lj. Bogojević, M. Sinožić, B. Rocco, B. TomiÄić, H. HegeduÅ¡ić). S njima je Å arli najbolje i najlakÅ¡e suraÄ‘ivao. Uspjeh mnogih songova u varaždinskim predstavama bio je i u tome Å¡to su pisani za odreÄ‘ene glumce. Osim toga Å arli je bio i korepetitor; kao vrstan pjevaÄ, sam je interpretirao songove, koje su glumci poslije mogli ponavljati odnosno uÄiti. Tako je cijelo vrijeme djelovao u kazaliÅ¡tu i kao uÄitelj pjevanja, Å¡to je bilo posebno dragocjeno glumcima kojima pjevanje nije bila jaÄa strana.
Usporedno sa djelovanjem u kazaliÅ¡tu Å arli je ostvario i zapaženu karijeru Å¡ansonijera kantautora, naime autora glazbe i teksta i izvoÄ‘aÄa vlastitih Å¡ansona. U hrvatskoj Å¡ansoni on je samosvojna pojava i po stihu i po melodici i po interpretaciji. Velika vrlina Å arlijevih Å¡ansona je iskrenost i jednostavnost. Njegove kajkavske Å¡ansone i balade (varaždinska kajkavÅ¡tina), viÅ¡e puta su izvedene na Krapinskom festivalu. Izvanredno je uglazbio i stihove drugih pjesnika (T. Ujević, M. Krleža, Z. Milković, E. FiÅ¡er, M. VarjaÄić i dr.). Napisao je mnogo pjesama koje nije uglazbio i objavio ih u zbirci Kada ode (2000).
U pogovoru zbirke, Å arlijev dugogodiÅ¡nji prijatelj i suradnik, glumac Tomislav Lipljin, izmeÄ‘u ostalog napisao je: “Sve Å arlijeve kajkavske pjesme odiÅ¡u dubokom osjećajnošću i proživljenošću svega onoga Å¡to se oko njega dogaÄ‘a. Sva duboka pitanja o smislu života, raÄ‘anja i smrti, o ljubavi, razoÄaranjima, prolaznosti života, intimnim dilemama i strahovima, nesporazumima meÄ‘u ljudima i tugom za izgubljenim osobama. I za sve to nije mu potrebno mnogo rijeÄi. U tri, Äetiri strofe u stanju je izreći svoje osjećaje i mogli bismo njegove pjesme nazvati lapidarnima”.
Manje je poznato da je Å arli s nekim svojim prijateljima i suradnicima (npr. Željko Kostović) Mladi mladima koja je bila karakteristiÄna po tome Å¡to je uz govorne imala i glazbeno-pjevaÄke dionice.
KazaliÅ¡te je tzv. sinkretiÄka umjetnost, ona objedinjuje gotovo sve druge umjetnosti (uz glumu posebno literaturu, glazbu i likovnu umjetnost). Å arli je dakle djelovao u miljeu koji je za njega bio posebno poticajan. Odlikovao ga je kao Å¡to smo vidjeli talent i za glazbu i za literarno stvaralaÅ¡tvo, a manje je poznat Å arlijev likovni talent, koji je davno već uoÄio pokojni Goran MerkaÅ¡, jedan od najboljih hrvatskih crtaÄa i kazaliÅ¡nih dizajnera. U novije doba likovnim radovima (crteži) Å arli je iznenadio i vrlo strogog prosuditelja tuÄ‘ih talenata kao Å¡to je bio slikar prof. Pavel Vojković.
Kao svestran umjetnik, Dragutin Novaković Å arli, djelovao je u varaždinskoj sredini viÅ¡e od Äetiri desetljeća. Godinama već nije se trudio izazivati službenu ili medijsku pozornost. Umjesto zaborava bilo bi lijepo da mu se na odgovarajući naÄin odužimo. To se oÄekuje, prije svega, od njegovih suradnika i prijatelja.
Marijan VarjaÄić