Nisam baÅ¡ neki struÄnjak za atletiku, ali moram priznati kako me razgovor sa starim znancem Ivanom Domislovićem – Svilenim, kako ga zovu prijatelji, jako dojmio. Bio je vrlo zanimljiv. Prije svega jer je Äovjek bez dlake na jeziku, jer je realan i jer je odluÄan. Starija i srednja generacija Varaždinaca pamti ga kao „srednjeprugaÅ¡a“. TrÄao je dionice od 800, 1500 i 3000 metara sa zaprekama. Bio je prvak Jugoslavije na 3000 metara sa zaprekama 1981. godine, oborio je mnoge klupske rekorde, ali rano je prestao sa aktivnom atletikom, samo sa 22 godine.
– Da, te davne 1984. godine zavrÅ¡io sam svoju karijeru zbog ozljede zadnje lože i prebacio se u trenerske vode. Trenirao sam Vesnu Bajer, Josipa Lackovića i mnoge druge s kojima sam postizao odliÄne rezultate. No moram biti poÅ¡ten i priznati kako je u Slobodi bilo trenera koji su postizali i bolje rezultate od mene. Ipak na svoje uspjehe itekako sam ponosan –zapoÄeo je razgovor Svileni.
Trener je bio do 1991. godine, poÄeo je rat, obiteljske obaveze, posao i atletika je pala u drugi plan. MeÄ‘utim, prije pet godina vratio se i to na mjesto predsjednika AK Sloboda.
– Pozvali su me ljudi iz kluba i nakon kratkog razmiÅ¡ljanja prihvatio sam se nezahvalne funkcije. Moram reći i to da sam se paralelno s „predsjednikovanjem“ Å¡kolovao za atletskog trenera, s obzirom da su na snagu stupila nova pravila, novi propisi oko licenciranja pa sam morao natrag „u Å¡kolu“. Danas sam trener za srednje i duge pruge.
U klubu se, sasvim sigurno, puno toga promijenilo u dugih dvadeset godina njegova odsustva.
– Znam kaj sam ostavil i kaj me doÄekalo kad sam se vratil! Onaj sustav iz bivÅ¡e države i nije bio tako loÅ¡, nekih stvari su se mnogi u klubu olako odrekli i to zbog politiÄkog slijepila. Osim toga djeca koja su dolazila na treninge bila su sasvim drugaÄija. FiziÄki potpuno nespremna, neki nisu znali ni trÄati, rad na satovima TZK-a u Å¡kolama bio je loÅ¡, a puno toga „donjeli“ su nam i kompjuteri.
Vidio je Svileni kako stvari stoje i odluÄno je krenuo u promjene.
– Napravio sam potpunu reorganizaciju posla. Nekim ljudima koji nisu mogli prihvatiti nova pravila sam se zahvalio, napravio sam nekakav spoj klupske tradicije i modernih trendova i malo po malo krenuli smo naprijed. Velik problem bio je administrativni ustroj kluba u Äemu smo ipak uspjeli. Danas se AK Sloboda vodi kao svaka tvrtka. Svi imaju ugovore, financijsku i materijalnu odgovornost.
AK Sloboda danas ima Äitavu plejadu mladih, izuzetno talentiranih atletiÄara.
– Osim Å¡to ti klinci imaju odliÄne atletske rezultate, odliÄni su uÄenici i studenti, a nadasve radnici! Ne bih želio nikog previÅ¡e hvaliti, svaki je na svoj naÄin dobar, ali recimo Franja Želimorski (u bacanju koplja op.a.) konstantno napreduje i za par dana ide na Svjetsko juniorsko prvenstvo u Kolumbiju. Zatim tu je uvijek odliÄna Kristina Dudek, pa Lucija Pokos koja je nedavno oborila 40 godina stari rekord, Mirko MiÄuda, David Å alamon, Jan Ožeg, ViÅ¡nja Bunić, Matea Jambrović, Bernard Gavez. Svi oni pokazuju kako varaždinska atletika ide krupnim koracima naprijed.
Ipak ti mladi atletiÄari nebi postigli ovakve rezultate da nije bilo njihovih trenera.
– Svakako! Damir Pascuttini, Marinko Å ipuÅ¡, Mirko MiÄuda, Nenad PavliÄek i ostali sportski radnici koji za svoj rad primaju honorar od 800 kuna mjeseÄno, najzaslužniji su za njihove uspjehe.
Ivan Domislović od nedavno je i dopredsjednik Hrvatskog atletskog saveza.
– SpliÄanin Ivan VeÅ¡ić, moja generacija, nakon Å¡to je izabran na mjesto predsjednika HAS-a, zatražio me da mu pomognem u radu saveza. ÄŒuo je za promjene koje sam napravio u naÅ¡em klubu i želio je da to prenesem i u HAS. Nisam ga mogao odbiti i moram vam priznati da sada traje jedan muÄni proces suoÄavanja sa nužnim promjenama u hrvatskoj atletici koje nisu svima po volji. Neki ne mogu shvatiti da se promjene moraju dogoditi u glavi, a ne na papiru. No, uz pomoć HOO ide nekako.
Dosta praÅ¡ine podigla je Domislovićeva izjava kako će HAS u steÄaj.
– Spomenuo sam rijeÄ steÄaj, ali i rijeÄi „predsteÄaj, Å¡tednju, nagodbu“, to ovisi o vjerovnicima, ali ako se ne pojave nove obaveze steÄaja sigurno neće biti.
UnatoÄ problemima hrvatski atletiÄari sljedećeg mjeseca putuju na Svjetsko prvenstvo u Peking, a Domislović će biti voÄ‘a reprezentacije.
– Najradije bih odbio tu funkciju i obavezu da sudjelujem na raznim kongresima koji će se tamo održavati. ZaÅ¡to? Zbog toga Å¡to smo jedina reprezentacija koja uz sedam atletiÄara ima i dvanaest osoba u pratnji! To je luksuz kakav si ne mogu dozvoliti niti Amerikanci! Po meni to nije ni moralno, ni odgovorno. Zato inzistiram da se broj pratećeg osoblja svede u realne okvire. Ne idemo tamo na zafrkanciju i Å¡etnju po Pekingu.
Hrvatska atletika ima velika oÄekivanja od nadolazećeg SP-a.
– Svi koji putuju na SP kandidati su za medalje. Sandra Perković, Blanka VlaÅ¡ić, Ivana LonÄarek i ostali mogu do postolja i u tome ih trebamo podržati na veselje svih nas, ali ipak neke stvari moramo poÄeti mijenjati – zavrÅ¡io je razgovor Ivan Domislović Svileni.
www.vzaktualno.hr
