Kako je Varaždin izbaÄen iz Prve lige viÅ¡e baÅ¡ i ne pratim Prvu i Drugu HNL. Samo onako, letimiÄno. No danas ujutro, prelistavajući novine, vidio sam da se Å ibenik, koji je iz Prve HNL izletio kad i Varaždin (ne Varteks!), dokopao Druge lige.
Svi klubovi koji su propali, svi koji su izbaÄeni, a tu nam najbolji primjer mogu biti Olimpija Ljubljana, Drava Ptuj, pa i recimo taj Å ibenik, napravili su plan, strategiju povratka. I svi polako uspjevaju. Samo u Varaždinu ne uspjeva niÅ¡ta! Sama podmetanja, meÄ‘usobne optužbe, hipokrizija i jal nedaju da taj klub krene uzlaznom putanjom. Sitni, malograÄ‘anski interesi i dalje prevladavaju, a djeca nam odlaze.
Dobro, veliki dugovi dugo su pritiskali, no napravio se plan pretvorbe koji je je „živio“ dvije godine. Kad se vidjelo da od toga neće biti niÅ¡ta, krenulo se, u dogovoru s HNS-om, u steÄaj onog prvog Varaždina, a ovaj drugi Varaždin sa prefiksom Å N, poslan je u Treću ligu. Znali smo za tu kombinaciju joÅ¡ u zimi i mislili smo da će se onda konaÄno postaviti stvari na svoje mjesto, ali eto sada, sedam dana prije poÄetka prvenstva u 3. HNL, izgleda da taj klub nema neku perspektivu ili je mi možda ne vidimo.
Mumlek je po zavrÅ¡etku proÅ¡le sezone sve isplanirao. Kao pravi Varteksovac, sa teÅ¡kim „križem“ na leÄ‘ima, svojim neupitnim igraÄkim autoritetom uspio je dogovoriti povratak petorice starih igraÄa u klub. Rekao mi je tada da plasman u Drugu ligu uopće nije upitan i da se nikad lakÅ¡e neće ostvariti. No nova uprava, držeći se propisa, maknula ga je sa strane i sve je propalo. Å afa, Jerta, Mujke, Krista i Sebi nisu htjeli igrati za Varaždin bez njega. Novi trener Rade Herceg naÅ¡ao se u nebranom grožđu, nasljedio je „ostatke ostataka“, dobio je igraÄe s kojima gubi i od nekakvog Radoboja
O Drugoj ligi i brzom povratku u Prvu ligu bespredmetno je raspravljati. Svi bivÅ¡i igraÄi s kojima sam razgovarao viÅ¡e su nego jadni i oÄajni i svi u glas tvrde da nogometa u Varaždinu viÅ¡e nikad neće biti, barem ne onog pravog, prvoligaÅ¡kog. I u pravu su. Dok se god ne zakopaju ratne sjekire (a nikad se neće), dok se god ne pojavi pravi Äovjek koji će imati slobodne ruke, koji ima autoritet, znanje, kome vrata gradskih tvrtki neće biti zatvarana, do tada od ovog jadnog kluba neće biti niÅ¡ta.
Znam jednog takvog, ali nije tu. Otplovio je Dravom 300 kilometara istoÄno. Već sam ga predlagao, ali nisu me htjeli sluÅ¡ati. Njegovi oponenti stalno su govorili da nema vremena i da juri za novcem. MeÄ‘utim, siguran sam da on zna posao. Znam da je u dubini duÅ¡e Äekao da ga netko pozove i pita za savjet. Nisu ga zvali jer su mislili da mogu sami. Ako su već mislili da ga u tome spreÄava trenerska karijera mogli su ga barem posluÅ¡ati. Imao je plan, namjeravao je sve preuzeti i za prvo vrijeme postaviti svoje ljude kojima vjeruje i koji bi radili po njegovim zamislima. Tog Äovjeka jako vole i u Jalkovcu, ali kome ja to priÄam….
www.vzaktualno.hr
