
Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, braćo i sestre!
Božić je dogaÄ‘aj i dogaÄ‘anje. On se dogodio u povijesti prije 2015 godina, ali se i danas dogaÄ‘a. Bog je želio i želi živjeti s nama ljudima. Želio je biti jedan od nas, želio je zapravo biti u svakome od nas, želio je biti u svakom Äovjeku. Ljudsko i božansko ujedinjuje se u Äovjeku kao najizvrsnijem Božjem stvorenju. Kako se to dogodilo u jednom trenutku povijesti, opisuje nam sveti Luka, evanÄ‘elist Isusova djetinjstva. Josip i Marija bili su na putu u judejskom gradu Betlehemu.
I dok su bili ondje, navršilo joj se vrijeme da rodi. I porodi sina svoga, prvorođenca, povi ga i položi u jasle, jer za njih nije bilo mjesta u svratištu. (Lk 1,6-7)
Za Sina Božjega, već u Äasu dolaska na ovaj svijet nema mjesta meÄ‘u ljudima. Stanovnici Betlehema imaju drugog posla i nemaju ni oka ni srca za trudnu ženu. Možda joj prigovaraju zaÅ¡to je iÅ¡la na put kad je znala da je pred porodom?! Tko će se sada brinuti za novoroÄ‘enÄe?! Zar nemamo dosta svojih briga i svojih poslova?!
Sveti Ivan taj dogaÄ‘aj opisuje već teoloÅ¡kim rjeÄnikom.
Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog Äovjeka, doÄ‘e na svijet; bijaÅ¡e na svijetu i svijet po njemu posta i svijet ga ne upozna. K svojima doÄ‘e, i njegovi ga ne primiÅ¡e. A onima koji ga primiÅ¡e podade moć da postanu djeca Božja. (Iv 1,9-12)
To je sudbina Sina Božjega kroz svih ovih dvadeset stoljeća života Crkve. Neki ga prepoznaju i prihvaćaju, neki ne žele o tome uopće razmiÅ¡ljati, neki će i u ovo naÅ¡e vrijeme reći kako su to izmiÅ¡ljotine kojima se zavodi ljude. Neki će pak iz svega toga nastojati napraviti dobar biznis. „Svjetlo istinsko, koje prosvjetljuje svakog Äovjeka, doÄ‘e na svijet“ – svjetlo je tu. I upravo naÅ¡i rasvijetljeni gradovi i sela u ovo adventsko vrijeme poruÄuju nam da otvorimo oÄi vjere kako bi to svjetlo rasvijetlilo naÅ¡e srce i naÅ¡ razum. Ne smijemo dopustiti da nas ovo bljeÅ¡tavilo zaslijepi te nećemo niÅ¡ta vidjeti i ostat ćemo meÄ‘u onima koji ga nisu primili. „K svojima doÄ‘e, i njegovi ga ne primiÅ¡e.“ Možda ćemo biti kao stanovnici Betlehema i nećemo ga prepoznati u svojim bližnjima, u Äovjeku u potrebi i nevolji. I upravo zato nas papa Franjo poziva u Jubilejskoj godini da u Isusu Kristu prepoznamo Boga koji želi biti s nama i meÄ‘u nama. Želi živjeti i u ovom naÅ¡em svijetu, u naÅ¡im obiteljima, u naÅ¡em rastrganom i podijeljenom druÅ¡tvu. Posebno želi biti meÄ‘u ljudima gdje je najteže, gdje su gladni, obespravljeni, prognanici, bolesni, umirući, gdje ljudi trpe nepravdu, gdje su odbaÄeni i razoÄarani zbog raznih nepravdi koje doživljavaju. Želi biti meÄ‘u ljudima koji su željni prijateljske blizine, utjehe, razumijevanja. Zato papa Franjo već u prvim reÄenicama bule u kojoj najavljuje Izvanredni jubilej milosrÄ‘a kaže: Lice milosrÄ‘a nebeskog Oca je Isus Krist. Otajstvo kršćanske vjere kao da je sažeto u tim rijeÄima. MilosrÄ‘e je postalo živo, vidljivo i dosegnulo svoj vrhunac u Isusu iz Nazareta. (Br. 1)
I u naÅ¡e vrijeme Bog se objavljuje u Isusu Kristu. Stoga radosno doÄekajmo blagdan njegovog dolaska – Božić. Neka se i po nama pokaže lice milosrÄ‘a Boga naÅ¡ega. Tada će nam Božić biti sretan i blagoslovljen Å¡to Vam od srca želi VaÅ¡ biskup.
Josip Mrzljak
varaždinski biskup