
Uhljebljivanje „na lopate“ nažalost nije novost za naÅ¡e druÅ¡tvo. Ali ipak je odgovor kojeg je Dragutin Lesar dobio na svoje saborsko pitanje „koliko ljudi radi u državnim agencijama, zavodima, fondovima?“ mnoge normalne ljude opalilo poput meteora. Svi smo znali da je broj velik, ali nitko nije oÄekivao da je stanje baÅ¡ toliko grozno.
Naime, broj seže viÅ¡e nego li jedna Petrinja, Kutina, Trogir ili Opatija imaju stanovnika. Ukratko, oko 15.000 ljudi zaposleno je u 40 državnih agencija, 16 zavoda i 5 fondova. Za mnoge od njih nismo niti Äuli, a joÅ¡ je opskurnije Å¡to oni uistinu rade.
Ima tu svega i svaÄega. Od Agencije za obnovu osjeÄke TvrÄ‘e gdje radi samo jedna osoba, do Financijske agencije gdje ih je zaposleno 3.128. Od duplanja agencija istog podruÄja rada poput Hrvatske agencije za obvezne zalihe nafte i naftnih derivata i Agencije za obveznu zaliha nafte i plina. Ako netko misli da je besmisleno Å¡to postoje dvije agencije koje se vežu za isti posao neka ne živi u zabludi. Ima toga joÅ¡. Naime, postoje dvije agencije za poljoprivredu te joÅ¡ dvije koje se vežu za njihov posao (znaÄi ukupno Äetiri).
Na takav podatak, znajući u kakvom je stanju poljoprivreda u Hrvatskoj, Äovjek može samo plakati i nadati se da se neće javiti neki „genijalac“ koji će rjeÅ¡enje problema (zaÅ¡to Hrvatska uvozi pÅ¡enicu pored žitnice Slavonije ili zaÅ¡to Hrvatska uvozi krumpir pored Like i Korduna gdje krumpir raste i na divlje po Å¡umama) vidjeti u osnivanju joÅ¡ pokoje agencije.
Postoji tu joÅ¡ Agencija za istraživanje nesreća u zraÄnom, pomorskom i željezniÄkom prometu sa gotovo 200 zaposlenih, iako je rijeÄ o poslu kojeg može raditi jedna komisija struÄnjaka kao Å¡to je to u Belgiji ili Finskoj. Pa imamo joÅ¡ Agenciju za lijekove i medicinske proizvode, Agenciju za pravni promet i posredovanje nekretninama, Agenciju za obalni linijski pomorski promet, Agenciju za ugljikovodike, Hrvatsku regulatorna agencija za mrežne djelatnosti, Hrvatsku agencija za nadzor financijskih usluga, itd. itd., itd. Svaka sa svojih stotinu, dvije stotine zaposlenih.
Za kraj imamo dva pobjednika ove trivije! Naime, Hrvatska Äak ima zasebnu agenciju za sanaciju banaka! Da, dobro ste proÄitali. Zove se Državna agencija za osiguranje Å¡tednih uloga i sanaciju banaka i služi da financiranje banaka (dakako, državnim novcem graÄ‘ana) kada se sirote i jadne bankice naÄ‘u u neprilikama.
Sljedeća genijalna agencija je Agencija za ozakonjenje nezakonito izgrađenih zgrada. Pa ukoliko izgradite neboder na Brijunima, ne brinite, imate agenciju kojoj se možemo obratiti ukoliko se nađete u problemu.
Tu su i fondovi: Fondu za zaÅ¡titu okoliÅ¡a i energetsku uÄinkovitost, Fond za naknadu oduzete imovine, Fond za stipendiranje hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata i njihove djece i Fond za obnovu Vukovara. Ali svakako je najatraktivniji Fond za razgradnju i zbrinjavanje radioaktivnog otpada nuklearke KrÅ¡ko, gdje radi 12 ljudi.
Sa zavodima je stvar podjednako tragiÄna. U 16 zavoda zaposleno je Äak 7.868 ljudi. MeÄ‘u njima naÅ¡iroko poznati Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje i Hrvatski zavod za zapoÅ¡ljavanje. Ali tu su i neki zavodi za koje uistinu treba upotrijebiti maÅ¡tu zaÅ¡to postoje kao zavodi, a ne kao obiÄna radna tijela koja bi troÅ¡ila neusporedivo manje novaca: Hrvatski zavod za transfuzijsku medicinu, Hrvatski restauratorski zavod, Hrvatski zavod za prostorni razvoj ili Hrvatski zavod za telemedicinu, a najbizarniji je svakako Zavod za obnovu Dubrovnika.
I ne, ukoliko ste pomislili da je ovdje kraj – prevalili ste se. Naime, ne zaboravimo da ovdje govorimo samo o državnim agencijama, zavodima i fondovima, te ukoliko bismo dodali agencije, zavode i fondove u rukama županija broj strelovito seže himalajske vrhove!
Ukoliko netko od vas, koji ovo Äitaju, uistinu misli da je ova gomila birokratskih tijela uistinu potrebna za normalno funkcioniranje zemlje, neÅ¡to ozbiljno nije u redu s vama. Kako to mislim? Pa ovako: viÅ¡e od pola podruÄja koja ove agencije, zavodi i fondovi pokrivaju u zemljama poput Danske, Å vedske, Finske, Slovenije, Estonije, Litve ili Irske pokrivaju najobiÄnije komisije od nekoliko ljudi. ÄŒesto struÄnjaka koji nisu niti zaposleni u nekakvim državnih tijelima, već samo za svoj posao dobivaju honorar (jer su zaposleni na znanstvenim institutima, sveuÄiliÅ¡tima, itd.). Ukoliko postoji znaÄajniji operativni dio za odraditi – njega odrade u resornim ministarstvima zajedno s dotiÄnom komisijom.
I da, Äesto taj posao rade daleko bolje nego naÅ¡e agencije, zavodi i fondovi sa svojom gomilom zaposlenih.
TroÅ¡kovi su takoÄ‘er daleko manji. Belgija i Danska imaju oko 30% manje troÅ¡kova nego Hrvatska za pokrivanje istih podruÄja. Finska i Å vedska oko 40%, a Estonija i Litva Äak 50%. Ukoliko se uzme u obzir razlika životnog standarda tada su brojke joÅ¡ drastiÄnije.
I za kraj, ukoliko ste pomislili da sva ta domaća gomila birokratskog aparata služi samo za uhljebljivanje Älanova stranaka, od kojih su mnogi po kriterijima struke potpuni nesposobni bezveznjaci, polupismeni kreteni koji pola svojeg radnog vremena vise po Facebooku, koji su bog-zna-kako stigli do nekakve ne suviÅ¡e zahtjevne fakultetske diplome i koje su oni uistinu pametni (a danas uglavnom nezaposleni ili na putu emigriranja) intelektualno Å¡utirali tokom fakultetskih dana…
Bože moj, što vam pada na pamet? Tko je toliko lud pomisliti da je to rak rana našeg društva? Tko je toliko lud pa misli da je rak smrtonosna bolest ukoliko ga se na vrijeme kirurški ne odstrani?
Piše: Ernie Gigante Dešković
pisac, magistar kulturologije, doktorand filozofije