Svaki peti hrvatski poslodavac, unatoÄ iznimno visokoj nezaposlenosti, na postojećem tržiÅ¡tu radne snage ne može pronaći zaposlenike s odgovarajućim kvalifikacijama. Iako zvuÄi puno, hrvatski su se poslodavci, zajedno s ciparskima, smjestili na dno ljestvice država EU: u baltiÄkim državama i Austriji isti problem navodi viÅ¡e od 60 posto poslodavaca, a na razini EU radnike s potrebnim kompetencijama ne može pronaći Äak 40 posto poslodavaca, piÅ¡e Jutarnji.hr.
Radi li se doista o kroniÄnom manjku kompetetnih radnika ili tvrdnje poslodavaca dijelom proizlaze iz Äinjenice da poslodavci za pojedina radna mjesta nude krajnje nekompetetivne plaće ili loÅ¡e radne uvjete, bavi se, izmeÄ‘u ostalog, iznimno iscrpna publikacija Europske komisije “Zaposlenost i druÅ¡tveni razvoj u Europi 2015.”, u kojoj je niz struÄnjaka na 500-tinjak stranica detaljno, s ogromnom koliÄinom obraÄ‘enih statistiÄkih podataka, citiranih znanstvenih radova i relevantnih zakljuÄaka, prikazao tržiÅ¡te rada i socijalne ukljuÄenosti u Europskoj uniji. ToÄan je odgovor vjerojatno negdje u sredini. MeÄ‘utim, razvijanje i ulaganje u vjeÅ¡tine i kvalifikacije (postojećih i budućih radnika, osobito onih najmlaÄ‘ih i najstarijih) te ispravno uparivanje radnog mjesta i kvalifikacija bit će, dokazuju, glavni, ako ne i jedini, izlaz za socijalno i financijsko održavanje Europe.
Naime, u svjetlu demografskih promjena u Europi – koja nepovratno stari – radna će se snaga u narednim godinama dramatiÄno smanjivati.
Prema izraÄunima Europske komisije, ako Europska unija uspije ostvariti zadani cilj zaposlenosti od 75 posto u populaciji od 20 do 64 godine (Hrvatska si je postavila daleko skromniji cilj od 62 posto, a vladajuća garnitura obećava da će ga premaÅ¡iti i u mandatu zaposliti najmanje 100.000 osoba), to će znaÄiti da će se u EU do 2020. godine zaposliti dodatnih 14 milijuna osoba. Takvim zapoÅ¡ljavanjem bitno bi se popravila socijalna slika te bi odnos ekonomski neaktivnih (mlaÄ‘ih od 20 godina, onih izvan zaposlenosti od 20 do 64 godine te starijih od 65 godina) i zaposlenih, koji sada u EU iznosi 1,41, smanjio na 1,26. MeÄ‘utim, ako zaposlenost ostane na razini od 75 posto – zbog sve nižeg nataliteta i rapidnog starenja stanovniÅ¡tva, odnosno smanjenja radne snage i povećanja broja neaktivnih – taj će odnos nakon 2020. poÄeti dramatiÄno rasti te će do 2060. godine narasti na neodrživih 1,6 neaktivnih osoba na svakog zaposlenog.
Želi li pak Europa održati odnos iz 2020. – 1,26 neaktivnih na jednog zaposlenog – trebala bi pronaći 30 milijuna dodatnih radnika. Dakle, ne 30 milijuna doseljenika, nego toliko doseljenika u radnoaktivnoj dobi. Ukupni broj doseljenika iz trećih zemalja trebao bi, dakako, biti viÅ¡estruko viÅ¡i (doseljavat će se i djeca i starije osobe, a i oni u radnoaktivnoj dobi s vremenom će postajati neaktivni).
Koliko je to uopće realno najbolje govori podatak da trenutno u EU živi 28 milijuna migranata u dobi od 15 do 64 godine iz trećih država. Stoga, zakljuÄuju u EK, uopće ne može biti opcija u potpunosti se osloniti na migrante iz trećih zemalja kao nadomjestak radne snage. Oni su tek jedan dio rjeÅ¡enja: kad ih pak, s druge strane, uopće ne bi bilo, zaposlenost u EU morala bi se podići na neostvarivih 86 posto. U usporedbi s tim, i najveća zaposlenost u EU od 80 posto, koju dostiže Å vedska, izgleda skromno, a o hrvatskih 58 posto uopće da ne govorimo.
Budući da je natalitet u EU vrlo nizak – tek Francuska, Irska i neke nordijske zemlje uspijevaju prirodnim putem nadomjestiti postojeće stanovniÅ¡tvo – EU mora, uz donoÅ¡enje i implementaciju Å¡to boljih obiteljskih i demografskih politika kojima bi ublažile prirodni pad stanovniÅ¡tva, naći naÄina da bolje iskoristi postojeću radnu snagu. Drugim rijeÄima, da brzo podigne produktivnost – za duplo.
Produktivnost će, zakljuÄuju, u ne tako dalekoj budućnosti biti jedini izvor ekonomskog rasta. A podići je nemoguće je bez ozbiljnih i promiÅ¡ljenih ulaganja u vjeÅ¡tine i kompetencije radnika kroz struÄna usavrÅ¡avanja, strukovno obrazovanje i cjeloživotno uÄenje – kategorije u kojima je Hrvatska na samom dnu EU. Pritom povećavanje razine vjeÅ¡tina mora biti jednako rasporeÄ‘eno i dostupno svim slojevima druÅ¡tva, jer će inaÄe dovesti do daljnjeg produbljivanja nejednakosti u druÅ¡tvu.
Naime, analize pokazuju da već neko vrijeme u Europi raste nejednakost izmeÄ‘u materijalnog statusa zaposlenih osoba na radnim mjestima koja zahtijevaju niže vjeÅ¡tine i onima koji zahtijevaju visoku razinu vjeÅ¡tina, a da poslovi srednjeg ranga nestaju. Kriza je takvu polarizaciju samo pojaÄala, piÅ¡e Jutarnji.hr.
www.vzaktualno.hr