Delegacija Martijanca, predvoÄ‘ena naÄelnikom Općine, Marijanom Horvatom, u nedjelju će, 12. lipnja, otputovati na centralno dogaÄ‘anje Festivala sv. Martina u maÄ‘arski Szombathely.
Tijekom trodnevnog Festivala, od 10. do 12 lipnja u Szombathelyju se održava bogat program u Äast ovom zaÅ¡titniku Francuske, vojnika, konjanika, siromaÅ¡nih, prosjaka, putnika i vinogradara – jedinom svecu koji nije bio muÄenik. Sv. Martin je roÄ‘en oko 316. godine u Sabariji, danaÅ¡njoj MaÄ‘arskoj, ali je većinu života proveo u Francuskoj.
Budući da je sv. Martin zaÅ¡titnik Martijanca, Općina redovito sudjeluje u svim meÄ‘unarodnim aktivnostima vezanima uz tog “vojnika iz prisile, redovnika po odabiru i biskupa iz dužnosti”. Aktivnost Martijanca u slavlju sv. Martina prepoznata je i u njegovom rodnom Szombathelyju pa Općina i Grad od proÅ¡le godine intenzivno suraÄ‘uju.
Bogati program u nedjelju zapoÄinje sajmom na glavnom trgu dok cjelodnevno slavlje zapoÄinje Otvorenim vratima Posjetiteljskog centra Sv. Martina. Slijedi Sveta misa, sveÄana povorka kroz Glavni trg do Katedrale pa predstavljanje sela i gradova na Glavnom trgu – gdje će se, izmeÄ‘u ostalih, po prvi put na ovom Festivalu predstaviti i Martijanec. Poslijepodne je rezervirano za svjetovne, glazbeno-plesne sadržaje.
Szombathely od davnina odaje poÄast svecu roÄ‘enom u njihovom Gradu. Crkva Sv. Martina sagraÄ‘ena je na mjestu njegove rodne kuće, iza nje je groblje na kojemu se pokapa joÅ¡ od vremena Rimljana. Ondje je, u nekadaÅ¡njem Dominikanskom samostanu i Posjetiteljski centar sv. Martina, popularno mjesto hodoÄasnika i turista. Ispred crkve je velika statua sv. Martina koja prikazuje scenu krÅ¡tenja Martinove majke.

Sveti Martin, koji je roÄ‘en u Sabariji, po oÄevoj je želji postao vojnik. Jedne hladne zimske veÄeri se Äasnik Martin, nakon ophodnje vraćao u vojniÄki tabor sjeverno od Pariza. Na cesti je susreo siromaha, koji ga je, drhteći od hladnoće, tražio milostinju. Martin nije imao novca ili hrane pa je uzeo svoj Å¡iroki ÄasniÄki ogrtaÄ, maÄem odsjekao polovicu i dao ju siromahu. Legenda kaže da je slijedeće noći ugledao Isusa, odjevenog u polovicu svog ogrtaÄa i Äuo ga kako govori anÄ‘elima: “Martin koji je tek na putu da bude pokrÅ¡ten, odjenuo me ovim ogrtaÄem”, Äime je ponovio iz EvanÄ‘elja poznatu pouku – Å to uÄinite jednom od moje najmanje braće, to Äinite meni.
Nedugo potom Martin napuÅ¡ta vojniÄku službu, vraća se kući i pokrÅ¡tava se uz želju da bude misionar u svojoj domovini i bori se protiv krivovjerja. Na kršćanstvo je obratio svoju majku, povukao se u samotniÅ¡tvo na otoku Gallinaru, pa preÅ¡ao u Poitiers gdje ga je biskup Hilarije zaredio za svećenika. Dobio je kuću koju je pretvorio u samostan, želeći život provesti u samoći i molitvi. No, nakon smrti Hilarija, grad Tours nije mogao naći boljeg nasljednika osim Martina pa je, mimo svojih želja, morao postati biskup. Osim obraćanja galskih barbarskih plemena na kršćanstvo, Martin se opirao civilnoj vlasti koja se željela uplesti u upravljanje Crkvom. Siromasi i nevoljnici su ga posebno voljeli.
Hagiografi ga smatraju najvećim biskupom svih vremena. On je i prvi svetac koji nije bio muÄenik, a ima svoj blagdan.
www.vzaktualno.hr