Varaždinska triatlonka Karla ÄŒović prva je Hrvatica koja je zavrÅ¡ila trostruki Ironman! U austrijskom Bad Blumau održana je utrka svjetskog kupa Triple ultra triatlon, a Karla je na cilj stigla kao treća žena. Disciplina se sastoji od 11,4 kilometara plivanja, 540 kilometara bicikla i 126 kilometara trÄanja.
Od hrvatskih predstavnica nastupila je još Dženi Vujković koja na žalost nije uspjela završiti utrku.
Kako je bilo zavrÅ¡iti prvi trostruki Ironman proÄitajte u osvrtu same varaždinske sportske junakinje:
„Imam ga! To! Imam trostruki Ironman! Bez neoprena, bez gelova, i dobro sam! Hvala najboljim suporterima i svima vama koji me pratite i podržavate, baÅ¡ sam ga onak jako htela, sad je srÄeko na mjestu!
Utrku sam prijavila šest mjeseci unaprijed i od tada sve podredila pripremama. Bilo je tu jako puno posla, logistike, organizacije, treninga. Na radne dane trenirala sam po 4 sata, na slobodne dane trening od 8 do 12 sati. Ostatak slobodnog vremena provodila s najdražim prijateljem od kojeg se teško odvajam, psom Fumom Ironom.
Nekoliko dana prije utrku izjalovili se planovi, suporteri (pratnja i pomoćnici) otkazali, bila sam u takvoj panici, koga pouzdanog zvati na Äetiri dana u Austriju, kome je stalo da to zavrÅ¡im, tko zna to odraditi? InaÄe me otac prati, ali ovaj put nisam htjela samo zato jer bi pas morao ići u smjeÅ¡taj i to bi mi bilo gore od bilo Äega.
Bila sam toliko žalosna da su mi prijatelji (koji nemaju veze s triatlonom) ponudili pomoć – Smiljana Å afarić, Marin Å agi i Boris Vasilkov. Mislila sam, ajde dobro bar će kuhati kavu, peći meso, dodavati bidone poÅ¡to smo sami morali brinuti o hrani i smjeÅ¡taju tri dana. Na kraju se ispostavilo da su sposobni i organizirani doslovce za sve, od logistike do fiziÄkog dijela.
NajviÅ¡e moram pohvaliti Marina koji se pokazao kao suporter za sve, izvukao me je i u trÄanju. Svi oni skupa su odradili ogroman dio od „složi Å¡atore, postavi kamp, Äuvaj me na plivanju, presvlaÄi, oblaÄi, masiraj, kuhaj, sad bi pljeskavicu, pa juhicu, pa napolitanke, pa kavu, pa belo meso, pa tjesteninu, pa baÅ¡ tu Äokoladu, spremaj, raspremaj, složi bicikl, pumpaj gume, svijetla, i najgori dio idem spavati, budi me toÄno za 15 min“ i tako dvije noći. InaÄe sve te utrke odraÄ‘ujem bez energetskih gelova na hrani koju jedem i kod kuće.
Dan prije utrke brifing (tehniÄki sastanak), provjera medicinske dokumentacije (nalaz hemoglobina) i podjela startnih brojeva.
Start utrke u 7 sati ujutro. Plivalo se u 25 metarnom bazenu, 456 dužina, 11400 metara. Voda 23 stupnja, neopren obavezan i naravno ni dalje ga nemam. Zamolila organizatora da dobro plivam i da će sve biti u redu. I bilo je osim Å¡to sam se smrznula, za razliku od ostalih radila nogama dok su oni u neoprenu plutali na vodi i samo vukli rukama i tijelo Å¡tedilo energiju za dalje, grÄevi me lovili, kad sam isplivala nisam mogla ni izaći van iz vode i dići se na noge. Na plivanje potroÅ¡ila 4 sata, 10 minuta i 30 sekundi.

Zona tranzicije, brzo presvlaÄenje i na bicikl. Vozilo se 146 krugova, 540 kilometara. U poÄetku je krenulo s problemima, noge loÅ¡e, love grÄevi joÅ¡ od plivanja, svakih nekoliko krugova stala da me suporteri masiraju. Žedna, gladna, vruće mi je, spava mi se, u svakom krugu po dva dizanja na noge radi uzbrdica, zavoji, vjetar u prsa, pa boÄni, sve loÅ¡e. Nikako da se dovedem u red, htjela ići spavati, ali su mi ostali natjecatelji sugerirali da ne, da je prerano, da moram voziti. Tek nakon nekoliko sati skužila da na okrepnim stanicama ima leda. Spasio me led, punila bidone, trpala u majicu, kacigu. I dalje sve u redu do noći.
Plan je bio voziti 340 kilometara, spavati pet sati i dalje 200 kilometara, naravno propalo. Spavati sam iÅ¡la u Å¡ator bez reda, ni ne znam koliko puta, i nikad nisam zaspala od buke, hladnoće, sluÅ¡anja kotaÄa kako prolaze. Tu su suporteri imali veliku brigu, ne mogu mi pomoć osim buditi me i kuhati kavu, loÅ¡e sam, ne vidim, a moram voziti. Nekako izvukla noć i s novim jutrom i ja nova. Na bicikl potroÅ¡ila 27 sati, 26 minuta i 36 sekundi.
Krenulo i trÄanje 40 krugova, 126 kilometara. InaÄe trÄim samo po asfaltu i sve patike samo za asfalt, a kad tamo makadam i trava. Ali dobro, bar je bila lijepa ruta kroz prirodu. Tu smo se već svi družili, zajedno trÄali, hodali, malo sjeli na klupu i priÄali. To je Äar ultre, druženje, pozitivni ljudi, i svi navijamo jedni za druge.
Kako smo svaki krug prolazili kroz kamp svi suporteri su svim natjecateljima sve nudili. Mi ponijeli hrane za tjedan dana, od roÅ¡tilja, kuhanja do narezaka. Tu mi je Marin bio od velike važnosti, trÄao je sa mnom, hladio ledom, tjerao da dovoljno jedem i pijem, izuvao i oblaÄio patike od vaÄ‘enja kamenÄića, do velike motivacije.
Kroz noć teturala lijevo desno, zatvorenim oÄima hodala. Negdje oko 3 ujutro se i izgubila na ruti koju sam satima prije prolazila, nisam mogla procijeniti kamo sada, naprijed, nazad? Svima nam se to deÅ¡avalo, pa je uvijek jedan natjecatelj pokupio drugoga na pravi put. OtiÅ¡la dvaput na spavanje 45 minuta i 15 minuta i dobro se oporavila.
S jutrom izlaze žuljevi. Stanem, buÅ¡im i idem dalje. Naravno na njih izlaze joÅ¡ veći i bolniji. Kaj sad? ViÅ¡e ne mogu obući ni patike, noga se proÅ¡irila za dva broja. Jedan Äas sam bila u Äarapama, pa bosa, najsmjeÅ¡nije je bilo kada sam u ruci nosila natikaÄe, po travi bosa hodala, preko makadama ih oblaÄila. I to radim na triplu? Shvatila da tako neću stići do kraja, obukla patike, i s bolovima i mukom nastavila dalje. Moram do kraja pod svaku cijenu, niÅ¡ta drugo nije važno nego stići do cilja. U takvim trenucima ponosa i želje bol postaje nevažna. TrÄanje je trajalo 27 sati, 24 minute i 11 sekundi.
Jedan od emotivnih trenutaka na trÄanju je bio kada sam srela Dženi na klupi, sjela k njoj i razgovarala. Kada smo shvatile da ne može nastaviti dalje, da treba doktora, kroz noć je pala s bicikla i to je uzelo posljedice, nemoguće je naći utjehu, pogotovo kada se neÅ¡to tako jako želi.
U zadnjem krugu trÄanja veliko olakÅ¡anje, ali ga i najteže odraÄ‘ujem. Smiljana i Marin uz mene, obavijeni hrvatskim zastavama idemo do kraja, idemo po medalju, da važna je, ali je u tom trenu bilo važno samo zavrÅ¡iti.
To je to! Imamo ga! 59 sati, 30 minuta i24 sekunde.
Hvala tati bez kojega te pripreme ne bi bile odraÄ‘ene, hvala suporterima koji su dali sve od sebe da doÄ‘em do cilja i hvala svima vama koji me podržavate i vjerujete u mene. Karla ÄŒović“
n.k. / www.vzaktualno.hr