Draga braćo svećenici, redovnici i redovnice, braćo i sestre!
Božić je blagdan koji nas ispunja radošću, jer nas podsjeća da nas Bog pohaÄ‘a. Bog dolazi Äovjeku. Advent ili doÅ¡ašće je vrijeme priprave da bismo prepoznali Boga koji ulazi u naÅ¡ svijet i želi se susresti sa svakim Äovjekom. Stoga i sam uzima ljudsko tijelo i ostaje Äovjek. SrediÅ¡nji je to dogaÄ‘aj ljudske povijesti koji povijest ljudskoga roda dijeli na staro i novo, stari i novi vijek, stari i novi Zavjet.
U adventu se na neki naÄin vraćamo u Stari zavjet u vrijeme kada je izabrani narod stoljećima oÄekivao Božji dolazak. Mnogi su izgubili i vjeru i nadu da će Bog ispuniti svoje obećanje i stoga je Bog podizao i pozivao proroke koji su ljude opominjali da ne gube nadu. MeÄ‘u njima bio je i prorok Jeremija, koji je živio Å¡est stoljeća prije Krista. On ovako govori:
Ja znam svoje naume koje s vama namjeravam – rijeÄ je Gospodnja – naume mira, a ne nesreće i da vam dadnem budućnost i nadu. Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. (Jr 29, 11.13)
Prorok prenosi Božju rijeÄ u kojoj potiÄe svoje suvremenike da ne izgube nadu i da ulože napor tražeći Boga u svojem životu i u svojem vremenu. Mnogi su i u Starom zavjetu naÅ¡li Boga i s dubokom i Ävrstom vjerom oÄekivali njegov dolazak. Nije li to poruka i za svakoga od nas koji živimo već 2016 godina nakon radosnog dogaÄ‘aja u Betlehemu kojeg raspjevano i sveÄano slavimo svake godine 25. prosinca? Tražimo li zaista Boga u naÅ¡em svijetu kao Å¡to nas sam Bog poziva preko proroka Jeremije?:
Tražit ćete me i naći me jer ćete me tražiti svim srcem svojim. (Jr 29, 13)
Potrebno je tražiti svim srcem, a to znaÄi uložiti puno ljubavi u traženje Boga. Sv. Ivan zapisuje u svojem evanÄ‘elju jednu žalosnu reÄenicu:
K svojima dođe, a njegovi ga ne primiše. (Iv 1,11)
Može li biti veće tragedije za Äovjeka nego ne prihvatiti Boga koji je sama dobrota, sama ljubav i samo milosrÄ‘e. A to bi nam se moglo dogoditi i osjećamo kako se to Äesto dogaÄ‘a, i zato u adventu molimo:
Svemogući i milosrdni Bože, dok hitimo ususret tvome Sinu, daj da nas zemaljske obveze i brige ne smetu; nebeska mudrost tvoje rijeÄi nek nas uvede u zajedniÅ¡tvo njegove sudbine. (Zborna molitva Druge nedjelje doÅ¡ašća)
Svi mi imamo ovozemaljskih obveza i briga koje nas Äesto pritišću: siromaÅ¡ni smo, možda nemamo najosnovnijih sredstava za život, nemamo za kruh naÅ¡ svagdaÅ¡nji, možda gladujemo, nezaposleni smo, beskućnici smo, doživljavamo nerazumijevanje, možda i nasilje od svojih najbližih. Kako nas to ne bi muÄilo i opterećivalo?! Moramo pomoći jedni drugima da toga bude Å¡to manje, ali osjećamo i svoju ljudsku nemoć usprkos velikim naporima i zalaganju koje Äine mnogi ljudi i mnoge druÅ¡tvene strukture u cijelom svijetu i u naÅ¡oj domovini Hrvatskoj. U svojoj ljudskoj nemoći zato vapijemo:
Ne dopusti da klonemo od umora i bolesti dok Äekamo dolazak tvoga Sina koji nam vraća snagu i zdravlje. (Iz zborne molitve srijede Drugog tjedna doÅ¡ašća)
Želim svima i molim da nam novoroÄ‘eni Knez Mira uÄvrsti nadu i neka nas svojim svjetlom iz Betlehema vodi kroz tmine ovozemaljskog života prema sigurnoj budućnosti.
To Vam od srca želim uz ovogodišnji Božić i nastupajuću novu 2017. godinu.
mons. Josip Mrzljak, biskup varaždinski
www.vzaktualno.hr