U subotu, 24.rujna s poÄetkom u 20 sati u Galeriji AK u Koprivnici otvara se izložba varaždinskog likovnog umjetnika Ivana Meseka.
Mesek će se ovom prigodom likovnoj publici predstaviti sa video instalacijom pod nazivom „…“.
Na kraju ove reÄenice dolazi toÄka. Izvadimo li tu toÄku s kraja reÄenice i pokuÅ¡amo li ju proÄitati izolirano od same reÄenice, odnosno kao interpunkcijski znak „.“ – njen sadržaj Äitamo kao nepostojeći jer sadržaja – nema.
ToÄka kao interpunkcijski znak stavljen izmeÄ‘u dvije reÄeniÄne strukture dobiva svoju funkciju – oznaÄava pauzu izmeÄ‘u dva sadržaja, ovisno o tome gdje je stavljen. Ako je toÄka stavljena izmeÄ‘u dvije reÄenice, ona nam „govori“ da uzmemo pauzu prije Äitanja druge reÄenice; ako nakon toÄke slijedi novi paragraf, toÄka oznaÄava pauzu izmeÄ‘u dvije veće skupine reÄeniÄnih struktura koja svaka u sebi sadrži joÅ¡ nekoliko manjih pauza; a zadnja toÄka na zadnjoj stranici knjige oznaÄava – kraj.
Dakle, interpunkcija od latinskog inter (izmeÄ‘u) i pungo,3 (ubosti, probadati) doslovno znaÄi ono Å¡to dolazi izmeÄ‘u. Pogledamo li joÅ¡ jednom toÄku iz proÅ¡log pasusa, ona izvaÄ‘ena iz svog funkcionalnog konteksta ne znaÄi niÅ¡ta, odnosno ona je praznina znaÄenja, ali ako ju interpungiramo, odnosno umetnemo izmeÄ‘u dvije misaone strukture, ona dobiva znaÄenje ovisno o onome Å¡to je bilo prije i Å¡to će doći poslije nje.
ÄŒini se da su i naÅ¡i životi probodeni brojnim prazninama i Äekanjima da zapoÄne „neÅ¡to novo“ nakon Å¡to je zavrÅ¡ilo „ono staro“. Živimo u prazninama i stalno Äekamo da se neÅ¡to dogodi, oÄekujemo neki sljedeći sadržaj s nekim novim znaÄenjem. MeÄ‘utim, Äekajući da se neÅ¡to dogodi, sami stvaramo sadržaj.
Samo to Äekanje pretvara se u sadržaj. Kao i ona toÄka, naÅ¡e životne praznine postaju nabijene znaÄenjima. Kontradiktorna situacija gdje praznina postaje sadržaj.
Video rad „…“ Ivana Meseka govori upravo o toj temi praznine, odnosno on prikazuje ne govoreći niÅ¡ta. Video nam prikazuje osobu koja sjedi sama u gledaliÅ¡tu i promatra praznu kazaliÅ¡nu pozornicu. U toj praznini, sâmo sjedenje i zurenje u prazno kazaliÅ¡te postaje radnja. Iako bi nas kontekst kazaliÅ¡ta i praznine mogao asocirati na jednu beketovsku atmosferu gdje likovi ne radeći niÅ¡ta kao da konstantno anticipiraju to neÅ¡to Å¡to nikad neće doći, u ovom radu izostaje Äak i ta anticipacija. Nema niÄega prije niti će iÅ¡ta doći kasnije. ToÄka je stavljena.
Praznina je postala sadržaj.
www.vzaktualno.hr