Članovi SRD 315 Sjeverozapad nastavili su proteklog vikenda sa serijom minitrekinga, koji se organiziraju uvijek na nekoj drugoj lokaciji u okolici Varaždina. Tako je drugi ovogodišnji minitreking održan u šumskim i brdovitim predjelima okolice Čeva, a organizirali su ga Christian Bajsić i Kristina Zajec.
Iz kluba su subotnje natjecanje ovako opisali: Start i cilj Minitrekinga ÄŒevo su bili u bistrou Z3 u ZavrÅ¡ju Podbelskom. Startalo se na kronometar, s razmacima od po jednu minutu po natjecatelju. Od starta je put vodio prema prvoj kontrolnoj toÄki do koje je najkraći put bio preko uskog klimavog drvenog mosta preko rijeke Bednje, a zatim na prvi greben s kojeg puca pogled na ZavrÅ¡je i PodevÄevo. Na tom grebenu se nalazila prva kontrolna toÄka. Od tuda je bilo potrebno spustiti se na Å¡umski put kojim se trÄalo do asfalta u Belskom Dolu i uzgajaliÅ¡ta pastrva. Većina sudionika minitrekinga odabrala je put koji ide iza uzgajaliÅ¡ta i vodi prema grebenu na jug, gdje je bila druga kontrola. Nakon susreta nekih sa zmijom u blizini druge kontrole i neprepoznavanja (bezopasna bjelouÅ¡ka) noge su ih brže nosile dalje, trÄeći niz greben, pokraj starog kamenoloma uz cestu. TrÄalo se zatim strmim putem u brdo, prema stijeni iznad kanjona. Do nje se trebalo doći laganim penjanjem po stijeni do vrha, na kojem je bila treća kontrolna toÄka. Prema kontroli broj Äetiri na jednom od vrhova kod Jelenice i zatim kontroli broj pet na vrhu nakon vrha PrÅ¡enac stvari su se poÄele komplicirati jer je ponestalo Å¡umskih putova i dobrih orijentira. Ovdje je sposobnost orijentacije doÅ¡la do izražaja jer je bilo potrebno znati Äitati i kretati se prema izohipsama na karti, ne gubeći nepotrebno previÅ¡e na visini. Ovo nije baÅ¡ svima poÅ¡lo za rukom, pa je bilo manjih gubljenja i lutanja po Å¡umi. Tu su Å¡umske putove zamijenili tragovi veprova i zvuk Å¡umskih stvorenja, ali je većina ipak uspjeÅ¡no pronaÅ¡la toÄke 4 i 5. S toÄke pet, krećući se dalje kroz Å¡umu, izbili smo na križanje Å¡umskog puta Grebengrad-Pusta-Bela-Vrh ÄŒevo. Budući da je kontrola broj Å¡est bila kraj potoka jedan km niže u smjeru sjevera, natjecatelji su se sjurili na divlje mimo putova u nizinu, prateći potok, skližući se i padajući po blatnjavoj i mokroj podlozi. Na kraju se trÄalo direktno kroz potok, u Äemu se uživalo Å¡ljapkajući i polijevajući jedni druge, sve dok nisu pronaÅ¡li kontrolu broj Å¡est skrivenu u jednom od rukavaca potoka. U ovoj fazi utrke natjecatelji su već bili priliÄno mokri, pa su nastavili i dalje u istom tonu, trÄeći po potoku u nizinu prema kontroli broj 7. Ona se nalazila kraj stare kućice pokraj Bednje. Nakon skupljanja te zadnje sedme kontrole bilo je potrebno joÅ¡ samo doći do cilja. Ispred natjecatelja se isprijeÄila Bednja nabujala od kiÅ¡e dan prije, pa je većina ipak prema cilju krenula okolo naokolo preko cestovnog mosta bojeći se da ne namoÄe mobitele. Par hrabrih iÅ¡lo je direktno i zagazilo u hladnu Bednju, neki i do pojasa. Na cilj su stigli mokri kao miÅ¡evi, ali uÅ¡tedjevÅ¡i joÅ¡ par minuta vremena koje nisu izgubili okolnim putom preko mosta.
Najbrži na minitrekingu Čevo je bio Marjan Lonjak s vremenom 1 sat i 35 minuta. Nakon njega na cilj je stigao Mario Hrgarek (1:42), a treći je bio Marko Leljak (2:02).
Od žena najbrža je bila Ana Plantak s vremenom 2 sata i 36 minuta, a druga je bila Vanja Ilisić (2:46). Ostale pripadnice nježnijeg spola nisu skupile sve potrebne kontrole.
www.vzaktualno.hr
