Povodom Međunarodnog dana osoba s invaliditetom te 11 godina rada Zaštitne radionice varaždinske Strukovne škole, radionicu je danas posjetio zamjenik varaždinskog župana Tomislav Paljak. Zaštitna je radionica uz podršku Varaždinske županije osnovana 13. prosinca 2006. godine, kao prvi takav projekt u Hrvatskoj, a danas je u njoj zaposleno 25-ero radnika, od kojih je 13 osoba s invaliditetom. U radionici proizvode radnu i zaštitnu odjeću, torbe, ruksake i drugu tekstilnu i kožnu galanteriju, kao i namještaj te građevnu stolariju. – Ova je radionica u potpunosti ostvarila svoj cilj i namjenu i mi u Županiji vrlo smo zadovoljni njezinim radom. To je krasan primjer kako se može u sustavu strukovnog obrazovanja napraviti radionica koja može funkcionirati na tržištu, zapošljavati, ostvarivati praksu – sve na jednom mjestu. Ono što posebno veseli jest činjenica da su više od polovice radnika osobe s invaliditetom, a moramo reći i to da se ovdje zaista izrađuje visokokvalitetna roba. Ljudi koji ovdje rade trude se, daju sve od sebe, a važno je i to da su i oni zadovoljni – naglasio je zamjenik župana te dodao da Varaždinska županija daje maksimalnu podršku radu ove radionice koja predstavlja pravi način rješavanja akutnog društvenog problema, a to je zapošljavanje osoba s invaliditetom. Iako u zaštitnoj radionici norme ne postoje, radi se mnogo i kvalitetno, a najniža je neto plaća iznad 3 tisuće kuna. Osnivanja radionice prisjetio se ravnatelj Srednje strukovne škole Varaždin, Dražen Košćak koji je podsjetio da su počeli sa svega desetero ljudi, od kojih je bilo šest osoba s invaliditetom. – Došli smo do 25-ero zaposlenika i već smo, mogli bismo reći, jedna ozbiljna tvrtka. Kad smo počeli prije 11 godina, radionica je bila isključivo bazirana samo na proizvode od tekstila, a sad smo već tu djelatnost proširili na kožne proizvode, ali i namještaj i ostale proizvode od drveta. Naši su kupci pretežito iz Varaždinske županije i okolice, ali u posljednje vrijeme, odnosno od donođenja zakona o kvotnom zapošljavanju osoba s invaliditetom, imamo sve više ugovora s varaždinskim tvrtkama koje ugovor s nama sklapaju kako bi zamijenili penale koje moraju plaćati ako među zaposlenima nemaju dovoljan broj osoba s invaliditetom – rekao je Košćak. Kao i u cijeloj Hrvatskoj, i u Varaždinskoj županiji još uvijek postoji problem zapošljavanja osoba s invaliditetom. Prema riječima Branke Šaško, v.d. predstojnice Regionalnog ureda HZZ-a, jednog od osnivača zaštitne radionice, u evidenciji ureda je prosječno mjesečno prijavljeno 200-tinjak osoba s invaliditetom, odnosno 4,6 posto od ukupnog broja nezaposlenih. – Zapošljavanje ovisi o radnim mjestima i osobe s invaliditetom obično se zapošljavaju na određenim pomoćnim radnim mjestima, a u devet ovogodišnjih mjeseci iz naše su se evidencije zaposlile 43 takve osobe. Ono što Zavod radi za osobe s invaliditetom je profesionalno usmjeravanje i informiranje učenika, kao i profesionalna rehabilitacija. Preko mjera aktivne politike zapošljavanja upućujemo ih na otvoreno tržište rada, a tu je, naravno, i suradnja s tvrtkama. Uglavnom, poduzimamo mnogo toga da se što prije zaposle – istaknula je Šaško.   a.kučić/vzaktualno.hr

Originalni kameni i znameniti spomenik pranger ili sramotni stup iz Vinice nedavno je postao privremeni dio stalnog postava Kulturnopovijesnog odjela Gradskog muzeja Varaždin u Starom gradu. Budući da je na viničkom Trgu Matije Gupca postavljena njegova replika, izvornik je udomljen u Muzeju i izložen u manjem tvrđavskom dvorištu koje vodi u lapidarij s kamenim spomenicima, gdje svojim dimenzijama i oblikom dominira nadsvođenim prostorom ispod spojnog hodnika. Replika prangera naručena je i izrađena s ciljem zaštite ovog značajnog spomenika kamene plastike od nepovoljnih atmosferskih utjecaja u sklopu projekta DETOX – Ruralna detoksikacija upoznavanjem bogatstva kulturne baštine, koji se provodi u okviru programa INTERREG V-A-Slovenija-Hrvatska i financira iz Europskog fonda za regionalni razvoj. Kada se osigura odgovarajuća lokacija, pranger će biti ponovo vraćen u Vinicu. Pranger je njemački izraz za sramotni stup ili sramotište sa značenjem osramoćenja ili izvrgavanja ruglu osobe koja je počinila neki prijestup. Takvi stupovi postavljali su se u europskim gradovima i trgovištima u 12. i 13. stoljeću i služili su za javno kažnjavanje prijestupnika, koji su bili privezani uz stup i izvrgnuti javnoj osudi. Na cjelodnevno stajanje uz stup srama najčešće su bili osuđivani trgovci koji su zakidali na mjeri, ali i osobe osuđene za različite lakše prijestupe. Vinički pranger prvotno je bio u viničkoj utvrdi iz koje je bio premješten na ulaz u park Opeka, zatim u dvorište kurije Patačić i napokon na središnji Trg Matije Gupca. Oblikovan je kao trostrani kameni stup sličan obelisku, lagano uleknutih ploha, i sastavljen je od četiri dijela: dvije spojene baze, od kojih jedna nosi usađeni stup, a druga služi kao nosač za okruglu kamenu posudu za mjerenje, te stupa i posude. Ukupne je visine 285 cm, visina podnožja je 31 cm, a stupa 254 cm. Mjerna posuda promjera 51 cm i visine 37 cm ima otvor pri dnu. Mjerenja žita i sličnih namirnica obavljala su se u kamenim posudama u hrvatskim krajevima već u srednjem vijeku. Na svakoj plohi stupa u gornjem dijelu, na visini od 170 cm, po jedna je isklesana glava muškarca s brkovima izvedena u visokom reljefu. Rustikalno oblikovane, usprkos sličnosti, glave se međusobno razlikuju. Središnja glava srcolikog oblika, istaknutih očiju i otvorenih usta iznad kojih je nepravilno oblikovan brk ima tek naznaku kose na obrijanoj glavi u obliku trake. Uz središnji lik nalazi se uklesana godina 1643. i latinski tekst: IVSTAM MENSVR(AM) TENETE, u prijevodu: Mjerite pošteno ili Držite pravednu mjeru i na vrhu broj 43 i slova EZE. Godina 1643. može se smatrati godinom nastanka stupa, ali morfološko-stilska analiza stupa i posebno muških glava na njemu te usporedba sa sačuvanim sličnim stupovima srama u Hrvatskoj i susjednim zemljama upućuje na mogućnost datacije prangera iz Vinice u razdoblje puno ranije od baroka, i to u srednji vijek ili možda čak i u pretkršćansko vrijeme. U tom slučaju su mjerna posuda i prigodni latinski tekst te godina 1643. kasnije dodani na stariji spomenik, koji je dobio novu namjenu kao stup srama. O prangeru i njegovu značenju za trgovište Vinica pisali su povjesničari umjetnosti, povjesničari, konzervatori i istraživači kulturnih spomenika: Mijat Sabljar, Đuro Szabo, Anđela Horvat i u novije vrijeme Ivana Peškan i Vesna Pascuttini Juraga, te Anđelko Koščak. Pitanju porijekla ovog jedinstvenog kamenog spomenika posebnu pozornost posvetile su povjesničarke umjetnosti i konzervatorice Ivana Peškan i Vesna Juraga Pascuttini u članku „Vinica i Pranger“. www.vzaktualno.hr