U hotelu Well u Tuheljskim Toplicama održano je 13. izdanje internacionalnog kongresa slastičarstva, sladoledarstva i konditorstva “Interslast“ čiji je glavni organizator Robinson novinsko-nakladničko poduzeće. Možemo s pravom reći da je Zagorje postalo centar slastica, jer su se na jednom mjestu našli najljepši i najbolji kolači iz Hrvatske i svijeta. Sve je izgledalo jako primamljivo, za svačije nepce, a sudjelovali su slastičari iz Sjedinjenih Američkih Država, Paragvaja, Japana, Australije, Izraela, Slovenije te Hrvatske, a glavna tema kongresa bili su izvorni slastičarski proizvodi u svijetu podijeljeni u tri natjecateljske kategorije – pite s orasima i makom, zvjezdice (linzeri) te medvjeđe šape (madaleinsi). Na kongresu se predstavilo i 14 udruga žena i društava za promicanje slastičarske baštine iz Krapinsko-zagorske, Koprivničko-križevačke, Varaždinske, Karlovačke i Zagrebačke županije. One su prezentirale ono najbolje, tradicionalno iz svog kraja. Stolovi svih udruga izgledali su zaista primamljivi i lijepo uređeni. Posjetili smo stolove udruga žena i vidjeli kolače spremljene po tradicijskom receptu, kao što rade naše mame i bake. S druge strane mogli smo vidjeti i moderne slastice, i to one koje nisu iz Hrvatske jer dolaze iz Japana i Australije. Razgovarali smo s predsjednicom Udruge žena Vidovec Ivankom Lonjak koje su predstavile Vidovečki gibanik koji ove godine slavi 10 godina, kao zaštićeni proizvod Varaždinske županije. – Vidovečki gibanik je posebni kolač, težački kojeg su radile naše bake i prabake i koji se radio isključivo od domaćih namirnica, a draž mu daje sir, vrhnje, putar, hajdino brašno, meko brašno, dobar omjer soli i šećera, uz dodatak tikve ili repe. Većinom stavljamo tikvu jer ju možemo lakše konzervirati za zimu i spremamo ju u škrinju – istaknula je Lonjak i dodala kako je u gibanik uloženo puno ljubavi i truda, a to se vidi i na samoj prezentaciji. – Nikad ne radimo jedan protvan, uvijek ih radimo puno jer je potrebna velika priprema, od samog gibala, do tijesta i kad doma radimo nekih pet protvana i za to nam treba sat i pol do dva, a inače radimo od 25 kilograma i to je nekih 55 protvana i za to nam treba tri sata, ali radi nas deset jer smo ujednačene i već smo kao na nekakvoj traci, zna se koja što radi, jedna mijesi, druga za to vrijeme priprema gibalo, sir i slično – prepričava nam predsjednica Udruge žena Vidovec. Inače, Udruga je osnovana s ciljem očuvanja kulturne baštine i slavi 15 godina od osnutka. – Imamo 17 aktivnih članica. A ovdje na kongresu, ovim Vidovečkog gibanika, prezentirale smo kolače od prhkog tijesta, orehnjaču i makovnjaču, puslice, čupavce, zvjezdice i šapice, pitu od maka i svašta ponešto – govori nam Ivanka Lonjak i žao joj je što nema baš zainteresiranih mladih žena koje bi se uključile, ali gibanik prezentiraju u osnovnoj i područnoj školi, te u vrtiću, gdje su djeca mijesila i pomagala raditi i bila su oduševljena jer svi vole jesti gibanik. S domaćih, tradicijskih kolača koje svi volimo prelazimo i na one moderne, manje poznate, koji su isto tako primamljivi izgledom ali i okusom. Na “Interslastu“ je jedna od inozemnih gostiju bila Maki Nagayoshi s otoka Hokaido iz Japana i prezentirala je mochi, slatkiš koji znači puno sreće i u Japanu ga pripremaju uvijek za nekoga. – Bit će jako zanimljivo jer je to dosta drugačiji kolač. U Hrvatsku me privukla prvenstveno hrana i to orah koji volimo u Japanu, ali on je ovdje fantastičan. Kupila sam domaće orahe na placu i  rekla sam ‘wau’, kako su fini jer u Japanu imamo 98 posto uvoznih oraha. Tu je sve domaće i to je odlično i zato sam ovdje – nasmiješena lica nam je rekla Nagayoshi. Slastičarka Snježana Bošnjak koja je živjela u Australiji i već oko 20 godina živi u Hrvatskoj predstavila je recept za tamošnji kolač s mrkvom. – Prezentirala sam australsku verziju torte od mrkve jer tamo ima puno tropskog voća, pa dodaju grožđice, ananas i slično. Preselila sam se u Hrvatsku s cijelom obitelji i bavimo se slastičarstvom. Za dobrog slastičara su važne godine i godine prakse – završila je Bošnjak. ibelošević/vzaktualno.hr

Međimurska Udruga „Sklonište dobrote” koja se brine o napuštenim i bolesnim, ničijim mačkama 23. siječnja 2025. godine će napuniti 12 godina rada i postojanja. S osnivačicom i predsjednicom Udruge Barbarom Jagec, dr. vet. med., razgovarali smo o tome kako je sve počelo, na koje načine volonteri pomažu napuštenim životinjama, kampanjom koju su pokrenuli i kako građani mogu pomoći ako naiđu na bolesnu ili ozlijeđenu macu.

Kako nam je rekla predsjednica Barbara Jagec, ljubav i empatiju prema životinjama gajila je još otkako je bila klinka.

– S ulice sam sve češće doma dovodila napuštene mace i pse. Kako je za pse postojao azil, a za mace nije bilo nikoga, one su ostajale u našem domu dok ih nismo izliječili i na koncu udomili u drugu obitelj. Kako je to i financijski bilo veliko opterećenje, ja sam još bila nezaposlena, u tijeku školovanja, potražili smo pomoć na društvenim mrežama za troškove tih spašenih maca. Tako je sve krenulo – započela je priču Jagec i dodala da je pritom imala veliku podršku majke, čija je ideja i bila osnivanje udruge i pomaganje širem krugu životinja, što se kasnije preusmjerilo na mačke.

Na skrbi Udruge 91 mačka

Udruga trenutno broji osam redovnih članova, od kojih ih je polovica najaktivnija svih ovih godina, a također trenutno imaju 19 tzv. „teta i stričeka čuvalica” ili 19 volonterskih domova gdje su mace na skrbi Udruge smještene i na liječenju, oporavku ili zdrave, pa čekaju novi dom. U domovima volontera tako se trenutno nalazi čak 91 mačka.

– O njima skrbimo na način da ih naši volonteri, uključujući i nas sve članove, uzmu u svoj dom i brinu o macama dok god nisu spremne za udomljenje, odnosno dokle god ih ne udomimo. Posebnu brigu i pažnju dobivaju mace na našoj skrbi koje su bolesne, trebaju primati lijekove ili imaju posebne potrebe, primjerice mace koje su nepokretne i većinom inkontinentne. Naravno, to je cijeli proces zbrinjavanja maca s ulice, od same karantene, veterinarske obrade, liječenja i potom traženje zauvijek doma, provjere uvjeta potencijalnih udomitelja i tad samo udomljenje – objašnjava Jagec.

Dodaje da je drugi način zbrinjavanja jedan od najbitnijih projekata koje provode, a to je „Uhvati – Steriliziraj – Vrati”, odnosno projekt kastracije slobodnoživućih mačaka, uglavnom onih koje nisu socijalizirane i ne bi bile sretne da ih se zatvori i prisili na suživot s ljudima ili koje zbog nedovoljnog kapaciteta ne mogu preuzeti direktno na skrb Udruge.

– Često upravo za njih osiguravamo i hranu te eventualno potrebnu veterinarsku skrb, oglašavanje za novi dom i udomljenje ako pronađemo adekvatne udomitelje za njih. Također, naša Udruga već petu godinu zaredom provodi projekt besplatnih kastracija vlasničkih mačaka putem kojeg osobe slabijeg imovinskog statusa, umirovljenici, studenti i svi koji nisu u mogućnosti financirati kastraciju za svoju mačku, mogu to obaviti na trošak naše Udruge u suradnji s veterinarskim ambulantama na području Međimurja – kazala je predsjednica Udruge, dodavši da na taj način ujedno educiraju sugrađane o odgovornom držanju mačaka kao kućnih ljubimaca i sprječavaju brojne neželjene mačiće koji bi opet završili na ulici.

Osim toga, navodi, provode i edukacije u školama i vrtićima kad god imaju priliku, što smatraju vrlo bitnim.

– U konačnici, želimo izgraditi okolinu koja mačke prihvaća kao ravnopravne članove svoje obitelji i da se prema njima tako i odnosi – ustvrdila je naša sugovornica.

Kako pomoći ako naiđete na nezbrinutu macu?

Što se tiče samog udomljavanja, najlakše je, kaže, udomiti zdrave mačiće, posebice ako je riječ o onima „atraktivnijeg” izgleda, dulje dlake, željenih boja poput bijele, plave, odnosno sive i slično, a najteže je udomiti mace s posebnim potrebama, slijepe, bez noge, oka ili paraplegičare, u pelenama ili starije mace. Također, mace pozitivne na mačju leukemiju (FeLV) jedna su skupina najteže udomljivih mačaka.

– Takve mace uglavnom ostaju kod nas do kraja njihovog života, njima smo često baš mi zadnja stanica. Dosad smo imali samo nekolicinu udomljenja FeLV + i paraplegičara u ovih 11 godina našeg rada. S jedne strane je to i razumljivo, no želimo sve potaknuti da otvore um i svoja srca. Briga je (malko) veća, ali ljubav koju dobivate zauzvrat je neopisiva – poručuje Barbara, a građanima koji naiđu na nezbrinutu mačku savjetuje:

– Za početak savjetujemo da je sklone u svoj dom, pomoćnu prostoriju, kupaonicu i slično te nas kontaktiraju za daljnje upute ako nisu u mogućnosti sami pružiti maci potrebnu pomoć, financirati troškove veterinara ili je udomiti. Svaka mačka nađena na ulici treba pregled veterinara za početak, potrebno je kupiti adekvatnu mačju hranu i osigurati joj pijesak gdje bi mogla obaviti nuždu. Puno nam znači ako odmah u startu imamo više informacija o maci kojoj treba pomoć, bilo u vidu smještaja kod volontera, veterinarskog pregleda, hrane ili samo pomoći oko udomljenja – govori Jagec i navodi da su korisne sljedeće informacije: što bolje fotografije mace, starost, spol i zdravstveno stanje u kojem se nalazi te njena lokacija.

Ako je mačka životno ugrožena, tada je potrebno odmah potražiti veterinarsku pomoć direktno u ambulantama jer su nekad minute presudne.

– Molimo građane da ozlijeđene ili ranjene mace nikada ne ostavljaju same na cesti, kao ni male mačiće koji nisu sposobni brinuti o sebi bez majke, a to su mačići dudaši do četiri tjedna starosti! – apelira.

Pritom valja spomenuti da su svi članovi Udruge ujedno i volonteri, odnosno u Udruzi nemaju zaposlenih, te sve to obavljaju u svoje slobodno vrijeme, stoga mole ujedno građane za razumijevanje ako nisu odmah dostupni.

– Svi smo zaposleni i radimo druge poslove, imamo svoje obitelji, svoje ljubimce i još skrbimo o povećem broju mačaka iz ulice u svojim domovima, pa rijetko stižemo biti administrativno ažurni – kazala je Jagec.

„Uz vašu dobrotu, do Skloništa dobrote”

Nadalje, Udruga je nedavno pokrenula kampanju „Uz vašu dobrotu, do Skloništa dobrote” i time krenula u najveći pothvat i projekt – otvaranje registriranog skloništa za mačke.

– To je naš san, ali i potreba naše županije. Prema novom Zakonu o zaštiti životinja, svatko je dužan ranjenu ili bolesnu životinju odvesti veterinaru i pružiti joj pomoć, a naša Udruga i volonteri to su odabrali kao životnu svrhu i poziv. Kako bismo proširili svoje kapacitete i mogućnosti te kako bismo mogli još kvalitetnije, profesionalnije i odgovornije pomagati napuštenim macama, potreban nam je objekt u vlasništvu Udruge u koji bi mogli primiti mace s ulice, pružiti im prvu pomoć, toplu dekicu do izlječenja i sigurno mjesto do njihovog udomljenja – ističe Jagec.

Svih ovih godina, dodaje, najveći im je problem zbrinjavanje i čuvanje napuštenih, bolesnih i ozlijeđenih maca kojima je potrebna dugotrajna veterinarska skrb, odnosno zbrinjavanje mačića i izliječenih maca do njihovog udomljenja. Volonteri Udruge, takozvane „tete i stričeki čuvalice” pružaju mačkama privremeni dom u svojim kućama i stanovima.

– Privatni domovi volontera Udruge trenutno su jedina skloništa za mačke koje u našoj županiji i gradovima postoje. Trajni problem je što svake godine ima puno više mačaka koje trebaju pomoć i sklonište, nego što ih uspijevamo udomiti u njihove zauvijek obitelji, pa su naši domovi postali pretrpani mačkama koje su teško udomljive (kronično bolesne mace, mace s invaliditetom ili vrlo stare mace). Naši domovi pretrpani su macama koje često trebaju 24-satnu skrb i naši ljudski i financijski resursi konstantno su na rubu snaga. Zakoni i pravilnici o zbrinjavanju napuštenih životinja nisu na našoj strani i nužno je da registriramo sklonište bez kojeg naša Udruga više ne može spašavati ničije mačke. Za registraciju skloništa nisu dovoljni domovi volontera, potreban je fizički, stvarni objekt, opremljen i uređen prema veterinarskim pravilnicima o uvjetima držanja i brizi za životinje – objašnjava predsjednica Udruge.

Također, Udruga se dosad u potpunosti financirala donacijama građana.

– Bez registriranog skloništa mi i dalje ne možemo računati na sredstva iz proračuna gradova i općina, odnosno ne možemo sklapati ugovore s jedinicama lokalne samouprave vezano za financiranje zbrinjavanja napuštenih mačaka s njihovog područja i sav taj teret pada na leđa volontera i građana kojima je stalo. Nekretninu smo uspjeli kupiti, no sada ju je potrebno renovirati i urediti prema Pravilniku o skloništima kako bismo se mogli registrirati – otkriva Jagec.

Navodi potom što bi sve otvaranje skloništa omogućilo:

– nastavak naše vizije i svrhe te našeg rada na zbrinjavanju, liječenju i udomljavanju napuštenih mačaka kroz registraciju skloništa i podizanje našeg društvenog rada na višu razinu

– da buduće napuštene mace naše županije mogu biti zbrinute i dobiti privremeni krov nad glavom dok ih ne izliječimo i ne udomimo u nove obitelji

– da više ni jedna maca ne završi nakon liječenja ponovno na cesti jer naše tete čuvalice nemaju više ni jedan metar prostora u svojim privatnim domovima

– da postojeće mace, stare mace i teško udomljive mace imaju što bolje uvjete života

– da pridonesemo javnom zdravlju naše županije sklanjanjem i liječenjem bolesnih životinja s cesta i hranilišta

– da o macama mogu brinuti zaposlenici skloništa i biti s njima u minimalno dvije smjene

– da možemo organiziranije i konkretnije provoditi edukaciju i volonterske akcije o važnosti skrbi o napuštenim mačkama

– da si ostvarimo pravne temelje za prijavu na širi raspon natječaja

– da se ugovorima povežemo s jedinicama lokalne samouprave u rješavanju problema napuštenih mačaka u cijeloj županiji i time osiguramo financiranje skloništa

– da s vremenom postanemo financijski samoodrživi ponudom usluga našim građanima (ambulanta, hotel za mačke i slično)

– da brigom za životinje u patnji svi zajedno pridonesemo jednom boljem i empatičnijem društvu.

– Napuštene životinje ovise isključivo o našoj i vašoj dobroti. Visoko smo motivirani i moramo pokušati stvoriti preduvjete za još bolju skrb i još bolju brigu za njih. Otvorili smo poseban žiro račun preko kojeg ćemo skupljati donacije za sklonište za napuštene mačke – za sklonište dobrote i molimo vas da nam pomognete da mace naše županije dobiju krov nad glavom, mir, samo svoju zdjelicu s hranom i samo svoju dekicu na kojoj će se moći oporaviti od ozljeda, operacija, izgladnjelosti, bolesti te čekati na sigurnom svoj zauvijek dom – poručuje Jagec.

Dodaje još da će se sredstva prikupljena u ovoj kampanji utrošiti na kupnju i prilagodbu nekretnine prema Pravilniku o uvjetima kojima moraju udovoljavati skloništa za životinje Ministarstva poljoprivrede.

Također, građani mogu donirati hranu i potrepštine za trenutne mace na skrbi Udruge, kao i pomoći volonterski u radnim akcijama uređenja ili prikupljanja donacija, primjerice na štandovima, aukcijama i slično.

Ako želite biti dio lijepe priče i pomoći ovim vrijednim volonterima i Udruzi, to možete učiniti putem računa:

IBAN: HR81 2340 0091 5111 7670 9

Primatelj: Udruga Sklonište dobrote

Opis: ZA SKLONIŠTE

SWIFT (bic broj za inozemne uplate): PBZGHR2X

Paypal: furrycatparadise@gmail.com

foto: Facebook/Udruga “Sklonište dobrote” mlpetrinjak/vzaktualno.hr

U Poslovno-tehnološkom inkubatoru u Krapini održano je javno izlaganje o Prijedlogu Zakona o proglašenju Parka prirode „Zagorske gore” koji će obuhvatiti nekoliko područja unutar Krapinsko-zagorske županije, a među kojima bi trebala biti i Općina Jesenje. Tom prilikom načelnik Dario Cvrtila istaknuo je potrebu za detaljnijom raspravom o prednostima i nedostacima parka, posebno u kontekstu lokalnih zajednica i stanovnika. Za portal Sjever.hr otkrio je koji su to najveći izazovi s kojima se Općina Jesenje suočava te kakva rješenja predlažu kako bi se uskladio razvoj i zaštita prirodnog okruženja. – Prema izvornom prijedlogu 100 posto područja općine ušlo bi u obuhvat parka prirode. Mi smo predlagali cijeli niz odnosno konkretno tri rješenja. Prvo je da taj prostor obuhvata bude manji, odnosno da obuhvaća ona područja za koja bismo voljeli da se usmjere istraživanja gdje bi se detektirale vrste koje je potrebno zaštititi i staništa, a da se iz svega toga izuzme onaj urbaniji dio Općine gdje je prisutna javna infrastruktura i gusto naseljen prostor koji, osobno smatram, da možda ne treba nužno biti u samom obuhvatu – pojasnio je načelnik Cvrtila. Jedan od prijedloga od strane Općine bio je i taj da se Općina Jesenje u potpunosti izuzme iz budućeg parka prirode. – Mi smo nakon dužeg razmatranja svih konzekvenci zaključili da bi u ovom trenutku bilo najbolje da općina Jesenje nije obuhvaćena parkom. To ne znači da nužno tako treba biti. Mi smo kooperativni i za suradnju smo sa ministarstvom, ali i s našim udrugama s kojima redovito komuniciramo na tu temu i cilj nam je iznaći jedno transparentno rješenje gdje svi dionici u postupku znaju što to točno znači. Svi dionici trebaju jasno znati što nas čeka u periodu od deset godina, a što nakon deset godina kada bi u punini trebao zaživjeti park prirode – nadodao je načelnik Dario Cvrtila naglašavajući kako se nastavlja suradnja i razgovori s ministarstvom i udrugama, a sve s ciljem pronalaska najboljeg rješenja. Također, nadodao je kako će konačna rješenja biti poznata kroz nekih pola godine i više kada se očekuje da Hrvatski sabor raspravlja temu Parka prirode. Inače, Park prirode „Zagorske gore” obuhvatio bi područje Maceljske gore, Ravne gore, Strahinjčice, Ivanščice i Bednjanskog kraja, a što se tiče jedinica lokalne samouprave obuhvaćao bi općine Đurmanec, Jesenje, Radoboj, Novi Golubovec, Lobor i Budinščina te gradove Krapinu i Zlatar. foto: arhiva vzaktualno.hr