Na Veliku subotu uoči ovogodišnjeg Uskrsa navršena je prva obljetnica propasti varaždinskoga prvoligaškog nogometa. Nogometni klub Varteks, kojeg je krnja Skupština svojim nelogičnim i naivnim izglasavanjem pred godinu dana imenovala u NK Varaždin Varaždin iz Varaždina, tog je dana izbačen iz Prve lige.
Milan Pavličić svoja fiktivna i nikad pismeno dokazana potraživanja nije želio oprostiti, pa je tadašnji predsjednik Boris Solomun morao potpisati kapitulaciju. NK Varaždin otišao je iz lige na sramotu svih nas Varaždinaca. Da, na sramotu. Nitko nije želio pomoći, svi su okretali glavu, svi su „plakali“ s figom u džepu. A da je bilo samo malo volje moglo je sve drugačije završiti.
Godinu dana kasnije na vidiku nema pomaka, a niti rješenja. Osnovan je nekakav NK Varaždin - Š kola nogometa, svojevrsni pandan suspendiranom klubu kojem nitko ne želi ili ne može pomoći. Unatoč željama, trudu i pravnim borbama, njegovi čelnici nisu uspjeli pomaknuti onaj prvi klub, bez dodatka Š N, s mjesta. Ovaj drugi klub s dodatkom Š N trune u Drugoj županijskoj ligi s bodovima zaostatka za vodećom ekipom i za navijačkim Varteksom, bez velikih šansi da se ove godine popne za stepenicu više, u Prvu ŽNL.
U samom Gradu volje za promjenom sadašnjeg letargičnog stanja nema. Već godinu dana čekamo „Godota“ koji sigurno neće doći. Po kafićima stari, istrošeni, nogometni penzioneri socijalističkog tipa, „vijećaju“, smišljaju nekakve planove, ne shvaćajući kako je njihovo vrijeme prošlo. Organiziraju se apsurdni “okrugli stolovi“ koji također neće riješiti problem, osim nekome olakšati dušu ili zadovoljiti taštinu. Oni koji bi mogli nešto napraviti daleko su. Besek je u Kini, Tanac u Emiratima, Dalić u Arabiji, Toplak u Gorici.
Kaže se obično „daleko od kuće – daleko od srca“. No i oni će se jednog dana vratiti u svoj Varaždin i vjerojatno „vijećati po kafićima“ i nostalgično prepričavati događaje iz Varteksove nogometne povijesti. Drugo im neće preostati. Jer da je bilo želje – već bi se nešto zasigurno riješilo. Ali nije.
Varaždinski rukomet također gubi prvioligaški status
Osim nogometnog Varteksa propao nam je i rukometni. Ista ili slična priča. Samo dugovi. Zapravo Rukometni klub Varteks, iako na „respiratoru“, još je živ. Klinci od 15, 16, 17 godina igraju Premijer ligu kako se ne bi ponovio slučaj iz nogometa, ali to je samo forme radi. Druga, ili neka niža liga im ne gine. Ovisno o tome kako rukometni oci budu raspoloženi.
Odbojakši Varaždina odavno su već otpisani
Sjetimo se i odbojkaškog kluba Varaždin Volley, koji je zbog „nemogućnosti“ plaćanja kotizacije od 8.000 kuna otišao u Drugu ligu. Podsjećamo, ne tako davno, bili su i prvaci Hrvatske.
Varaždin kao sportski grad - slučaj ili slučajni sportski Grad?
Zašto se sve to događa u našem Gradu kojim se tako volimo ponositi? Možda je najtočnija konstatacija predsjednika Zajednice sportskih udruga Gorana Vučetića koji je za svu patnju i jad, za sve frustracije neizravno optužio ljude koji su vodili te klubove. Njihova nesposobnost, varaždinska hipokrizija i neuništivi varaždinski jal od našeg su grada napravili sportski grad – slučaj. Ili slučajni sportski Grad? Samo da i po tome ne postanemo - sportski grad Uskok.
www.vzaktualno.hr/R.L.
