Svaki roditelj želi da je njegovo dijete zdravo i sito te zna koliko je zdrava prehrana važna za fizički razvoj djeteta. Ali pristup hrani koje dijete usvoji u maloj dobi, znatno se odražava na njegove prehrambene navike kad odraste. Kad smo bili mali, morali smo pojesti sve što su nam stavili na tanjur, jer se netko trudio da taj obrok spremi i zato što ćemo, kad odrastemo, postati veliki i snažni.
Ali najnovije istraživanje, koje je provelo Sveučilište u Minnesoti, je pokazalo da taj pristup hrani i obrocima ima dosta nedostataka i potencijalnih negativnih posljedica za buduće prehrambene navike tvog djeteta.
Većina roditelja pokušava naučiti svoje dijete da cijeni trud kojeg netko unese u spremanje obroka za cijelu obitelj i da je u redu da se pojede sve što se stavi na tanjur. Ali takve situacije samo zbunjuju dijete, jer ono nije u stanju samostalno odrediti kad je sito, a kada bi pojelo još.
Valja naglasiti da su se prehrambene navike znatno promijenile od onih dana kad su današnji roditelji bili djeca. Ne samo da se promijenila struktura obroka, dnevni raspored jela (koje ovisi o poslovnim obavezama roditelja) već i količina hrane koja se jede.
Istraživanja koja su se provela u Velikoj Britaniji su pokazala da ljudi jedu puno više nego prije 20 godina, upravo iz razloga jer je hrana pojeftinila a porcije se znatno povećale. A svaka mama se boji da joj dijete ne bude gladno, pa mu ili njoj stavlja još i nuka ga da jede, makar dijete uporno tvrdi da nije gladno. Očevi su također skloni poticati dječake da jedu više, da njihov ponos i dika izraste u snažnog i zdravog čovjeka. No tu lako može doći do situacije da tvoje dijete s nekakve normalne težine, u adolescentskim godinama, postane pretilo jer neće biti u stanju odrediti kad je sito.
Ljudski organizam je čudnovat sklop, koji će samo tražiti još više hrane, makar ne postoji osjećaj gladi.
Neki stručnjaci vjeruju kako se opasnost od toga da ti dijete postane pretilo povećava, posebice ako ti nisi u stanju prosuditi da li ti dijete unosi više kalorija nego mu/njoj treba. Koji kilogram viška nije nešto s čime bi se ti kao roditelj trebao opterećivati, a niti tvoje dijete. Većina populacije zbog sjedilačkog načina života, nedovoljno vježbanja i kretanja ima potencijal da u narednih par godina postane pretila i troma, a s tim istim problemom se suočava velik broj djece.
Zato je veoma bitno da naučiš dijete da cijeni nečiji trud i rad, ali i da ono samo odredi kad je sito, a kad nije. Ako odrediš neka pravila u djetinjoj dobi, velika je vjerojatnost da će ih se tvoje dijete držati kad odraste. I slijedeći put kad se uloviš da govoriš djetetu ( a isto vrijedi i za mene ) neka pojede sve, sjeti se ovog članka. Oni možda jesu mala i krhka bića koje treba štititi, paziti i maziti, ali ipak im treba tu i tamo dati da sami odluče, posebice kad se radi o tome kad su siti a kad ne.
www.timeout.hr/PM