Za neke blefer, za druge srećković, a za treće ipak nogometni stručnjak, kontroverzni Miroslav Čiro Blažević u 78. godini proživljava najteže trenutke svoje karijere.
Sa Zagrebom je na pragu Druge lige. Poraz u Zaprešiću čini se da je bio posljednji čavao u lijesu njegova sadašnjeg kluba. Istina teorija još postoji, ali u nju više nitko ne vjeruje.
Stari šarmer ipak je potpisao kapitulaciju i sada klasičnim obrambenim mehanizmima traži krivca negdje drugdje. U medijima se pokušava „izvući“ kao kriveći sebe, a zapravo misli i želi sve prikazati drugačije.
Novog „Pakasina“ našao je u Abdurahimiju koji je svojim promašaijma napravio nevjerojatnu blamažu svjetskom treneru u sumraku karijere. No Čiro si je ipak sam kriv. Koliko puta je rekao da će „umrijeti“ na klupi, a to će mu se sada i dogoditi. Iako velik dio krivice, a to pokušavaju zadnjih dana prikazati i zg-novinari, snosi i predsjednik Medić koji je godinama vodio lošu politiku kluba. I sam Besek, prilikom odlaska iz Zagreba, rekao je kako će tamo rijetko koji trener uspjeti. I bio je u pravu. Čiro se precijenio. „Zov“ Bandićevih eura bio je prejak, da bio mogao realno ocijeniti kako taj hercegovački Zagreb nitko ne može spasiti.
Već kada je preuzimao Varteks prije devet godina vidjeli smo da „to više nije to“. Godine su ga već načele i da onda nije kraj sebe imao učenika Dalića, teško da bi mogao ozbiljno balansirati između igrača u klubu koji je već tada, istini za volju, bio poput ispuhanog balona, u silaznoj putanji.
Čiro ne može stati. Ne može bez klupe. Kad je odlazio u Kinu uzeo je sa sobom Beseka koji mu je bio i desna i lijeva ruka, a gdje je god sam radio „popušio“ je. Š teta što mu njegova taština nije dozvolila stati i završiti karijeru. Otišao bi kao heroj, ovako će otići kao veliki luzer. Na žalost svih nas.
www. vzaktualno.hr
