UBIO SAM TRIPUT. IZAčEM LI, OPET ČU!
Zapovjednik straže M. V. poveo me zatvorski hodnicima do dijela
lepoglavske Kaznionice zvanog „Zvijezda“. Stražar koji nam je otvorio velika
metalna zatvorska vrata zaključava ih za nama. Sigurnosne provjere na svakom
koraku. Ovdje se, doista, ništa ne propušta slučaju, pa Lepoglava s pravom
slovi za najstroži i najčuveniji zatvor u Hrvatskoj. Kazne u njemu izdržavaju
najokorjeliji i najopasniji kriminalci – višestruki ubojice, ratni zločinci,
silovatelji, razbojnici, pljačkaši, pedofili, makroi, dileri droge i narkomani,
krijumčari ljudima, prevaranti… Dakako, i oni koji su osuđeni za
najdugotrajnije kazne zatvora. Primjerice, i do 40 godina zatvora!
U
zatvorskom je krugu živo: jedni osuđenici čiste krug, drugi se rekreiraju, a
nekolicina ih zamišljeno sjedi ispred kuhinje. Pokušavam doznati koliko ih je,
jer primjećujem gužvu. No, to je tajna Kaznionice, ali sam neslužbeno doznao da
je Lepica (kako zatvor nazivaju zatvorenici) naprosto krcata. Prema nekim
procjenama ovdje je i do 800 zatvorenika!
Zatvorenika je zaista mnogo, ali hoće li
htjeti razgovarati o svojim sudbinama ?
U
prostoriju, gdje čekam, ulaze osuđenici za koje sam se zanimao i s kojima bih
htio razgovarati. Silovatelj i ubojica iz petruševečke šume kod Zagreba, o
kojemu su svojedobno novine mnogo pisale, odbija i pomisao na razgovor i
snimanje. Kao i još neki zatvorenici. Kada sam već pomislio da sam uzalud
dolazio, prepoznao me jedan „starosjedilac“, koji se tu zatekao i prije
nekoliko godina, za mog posljednjeg posjeta zatvoru. Odlučio je progovoriti.
Riječ je o zatvoreniku Š . S., koji je do tada po zatvorima proveo više od
četiri desetljeća, a čak je tri puta uspio izbjeći izvršenje smrtne kazne na
koju je također bio osuđivan još u bivšoj Jugoslaviji (dok je i smrtna kazna
jedno vrijeme bila na snazi). Sada je izdržavao zatvorsku kaznu za krivično
djelo koje je počinio u Novim Mihaljevcima.
Osvećuje se ubijajući suce koji su mu sudili
Kako
u njegovu dosjeu piše, bio je osuđen zbog silovanja, a potom i ubojstva starice
koju je brutalno silovao. Osuđen je na 20 godina zatvora, a kazna mu je bila
smanjena na 15 godina. No, Š . S. i od prije ima nekoliko ubojstava i krađa. Sve
za što ga se tereti priznaje, jedino ne priznaje da je silovao staricu koju je
ubio. Za nju tvrdi da je riječ o umirovljenoj sutkinji koja mu je prije sudila
i koju je zbog toga ubio.
Evo što mi je ispričao:
– Rođen sam u Gornjem Odžaku, u BiH, ali od
djetinjstva živim u Hrvatskoj, u Slavoniji. U rodnom kraju imam nešto rodbine,
a neki su i stradali tijekom rata od četnika. U zatvoru sam gotovo bez
prestanka 40 godina i šest mjeseci. Od Požege, Gline, Zenice, Niša, Požarevca,
Srijemske Mitrovice, Stare Gradiške, Foče, Golog otoka, opet Požege, pa do
Lepoglave. Poznaju me svi zatvori bivše Juge i Hrvatske. U komadu sam najviše
bio u zatvoru 25 godina u Staroj Gradiški. Evo me i u Lepoglavi.
Kako
je sve počelo?
- Pričat ću, ali daj cigaru – veli Š . S.
Uskače zapovjednik straže M. V. i daje mu cigaretu. Bez cigarete nema
razgovora… Djed mi je umro kada sam imao 13 godina. Nisam u tim godinama znao
da je bio ustaša i da su ga ondašnje vlasti proglasile ratnim zločincem.
Cijelog mi je života pričao da je bio u partizanima. Više nikoga nije imao, pa
sam ga, kada je umro, pokopao na partizanskom groblju kao narodnog heroja. Tada
je sve počelo. Pozvali su me i pitali znam li ja da je on ratni zločinac. Kažem
da ne znam. Nisu mi vjerovali i ajde za kaznu sa mnom u zatvor za maloljetnike
(popravni dom), a po nalogu suca mog su djeda vadili iz groba i premjestili na
neko nepoznato mjesto, tako da mu se za grob ne zna. To me je kao dječaka jako
potreslo i tada sam se zarekao da ću ga osvetiti. Nabavio sam pištolj i
slijedio tog suca kada je išao u lov. Sakrio sam se iza jednog drveta i čekao.
Lovci su tjerali divlje svinje, psi lajali, a taj sudac uzme pušku i nišani u
divlju svinju. Ja sam mu tiho prišao s leđa i ubio ga - priznaje Š . S.
Osudili su ga na maksimalnu maloljetničku
zatvorsku kaznu u trajanju od četiri i pol godine. Izdržao ju je u Glini. Otad
je stalno po zatvorima.
– Bježao sam, krao i svašta radio. Ne mogu vam
sve ispričati, jer mi neka nedjela ni do danas nisu dokazana. Objesili bi me
kad bi znali što sam sve radio. Ima tajni koje cijeloga života nosim u sebi…
Ubio sam i suca koji me je poslao u Glinu. Uglavnom, zarekao sam se da ću nakon
izlaska iz zatvora uvijek ubiti onoga tko me je osudio. Do sada sam to uradio
tri puta, za to tri puta bio osuđivan na smrt (u bivšoj Jugoslaviji, dok je na
snazi bila smrtna kazna), ali sam nekako uvijek za dlaku izbjegavao izvršenje
smrtne kazne. Sada je više i nema. Godine 1963. branio me je tada najpoznatiji
odvjetnik u bivšoj Jugoslaviji, Fila Filota, danas pokojni. Sam se javio da me
brani. I obranio me je. Uvijek se izborio za moje pomilovanje. Doznao sam da me
Tito nikad nije htio pomilovati, nego je to učinio Ranković. I tako je došla
1985. godina. Te godine, nakon svih izdržanih kazni, uspio sam pronaći sutkinju
koja me je posljednji put osudila. I nju sam ubio. Prišili su mi da sam je i
silovao, što nije istina. To su mi prikrpali samo da bi me i treći put mogli
osuditi na smrt. I učinili su to, ali sam se opet izvukao. Moja je glava, eto,
još na ramenima. Na zatvor sam se privikao. Svjestan sam da ću cijeli život
provesti ovdje, ali ne odustajem. Kad izađem, opet ću potražiti one koji su me
osudili. Slobodno napiši što ih čeka. Meni je nakon svega ionako svejedno.
Tako je pričao Š . S., koji je očito odlučio
ići do kraja sa svojim osvetama. Kad izađe iz zatvora bit će starac u poznim
godinama. Njemu je, očito, normalniji život iza zatvorskih rešetaka nego na
slobodi. Nema se kamo vratiti: rastavljen je odavno, a supruga mu živi u
Š vicarskoj. Sin mu je u Kaliforniji, a nikada ga nitko za sve te godine nije
posjetio u zatvoru. To im je zabranio. Ni paket nije nikad dobio. Za sve te godine
na slobodi je bio dva-tri puta, tek toliko da počini novo krivično djelo. Nakon
posljednjeg ubojstva sam se u Osijeku predao policiji, a tijekom svih godina
provedenih u zatvoru nikada nije bio na
disciplinskom. Zatvorskim žargonom rečeno – primjeran zatvorenik.
O zatvoru Š .
S. kaže:
- Na njega se ne možete priviknuti, nego se
trebate moći znati pokoriti sili.
Prije je u zatvoru radio, a sad ne radi. Hvali
zapovjednika straže jer mu daje cigarete, kavu, šećer… Š . S. kaže da i on daje ono što ima i što
može. U zatvoru je dao više od 200 puta krv! Preračunao je da je ukupno dao oko
100 litara krvi.
Š to Š . S. kaže o svojim krađama?
- Nisam samo ubijao. Za ono malo na slobodi
stalno sam krao. Zlata koje sam ukrao ima po svim hrvatskim zlatarnicama. Mnogima
sam prodavao ukradeno zlato i skupocjene zlatne predmete iz nekih muzeja. No,
imam i nešto za sebe kad i ako odavde izađem. Zakopao, da se nađe. Policija zna
da od mene ništa ne može doznati, pa me više ne ispituju gdje je što zakopano.
Š . S. u zatvoru nikad nije obolio, natjecao se
na izboru za prvi glas zatvora u Gradiški (pokazuje i fotografiju), a ni s kim
u zatvoru nikad nije dolazio u sukob. Hvali i zatvorsku hranu, a nije
sudjelovao u nijednoj pobuni ili prosvjedu u zatvoru.
– Š to ću se buniti? Za ono što sam kriv moram
odgugliti. Ja sam se s time pomirio. Zatvor je zatvor. Malo gledam televiziju,
šećem krugom i razmišljam o svom životu. Volim boćanje… Jedno s drugim, prođe
dan, prođe i godina, a prođe bogami i više od 40 godina u zatvoru. Zato smo i
našem zatvorskom glazbenom sastavu dali ime „Idu dani“! Tako dobro sviraju, da
ih puštaju van da kao slobodnjaci zabavljaju goste na terasi restorana
Ivančica. Izdržat ću ja sve ovo, a ako treba i još 20 godina. Idem za tom
prokletom zakletvom i dalje, osvećujem djeda kojemu ne znam grob, jer me je on
podigao na noge kad sam rano ostao bez roditelja.
Kojeg se osuđenika Š . S. posebno sjeća?
– To je V. M. s kojim sam više godina robijao (Vladko Mesek, op. Aktualno.hr).
Ima, naime, jedna slučajnost: Posljednju žrtvu V. M-a ., poznatog slikara
Slavka Stolnika, upoznao sam kada je jednom s ravnateljem obilazio zatvor.
Pokazao sam mu tada i svoju ćeliju. Bio sam ogorčen kada sam za samo tjedan
dana doznao da ga je ubio baš V. M. Eto, i njih sam, jednog i drugog, upoznao u
zatvoru.
Š . S. je odlučio živjeti zatvorskim životom.
Spreman je i na ponovno uvođenje smrtne kazne. Priznaje da je kriv, a ne zavidi
onima na slobodi. U zatvorskoj samoći cigareta mu je sve... Nada se da će uskoro na slobodu. Kako bi ponovo ubio...
www.vzaktualno.hr/Mladen Genc