Nastavljamo niz autentičnih priča zatvorenika o vlastitim životnim sudbinama, njihova razmišljanja o sebi i doživljavanju izopćenosti iz slobodnog svijeta, koje je tijekom višegodišnjih posjeta, iza rešetaka zatvora, prikupio i zapisao novinar Mladen Genc.
Naime, Genc je tijekom višegodišnjih obilazaka penalnih ustanova, od Lepoglave i Varaždina do zatvora u Mađarskoj i Nizozemskoj, uspio prikupiti na desetke priča, od kojih se ledi krv u žilama, a sada vam donosimo šestu po redu u kojoj je autora razgovarao sa osuđenim silovateljem, Z. C. iz Međimurja.
PRIČA Š ESTA
SILOVANJE MU „NAMJESTILA“ – PROSTITUTKA!?
Nesnošljivo je za vrućih i sparnih dana u zatvorskom dijelu Kaznionice Lepoglava. Zatvorenici ponekad i negoduju zbog prekapacitiranosti i gužve, no koliko-toliko utješe se kada saznaju – da je u ovom istom zatvoru odmah nakon Drugog svjetskog rata, bilo i po 12.000 osuđenih osoba.
Ako se pak, kao naš slijedeći sugovornik, nađete kojim slučajem u samici, onda imate i savršeni „mir“, ali i užasan osjećaj koji se riječima ne može opisati.
Možda upravo zbog toga i trenutnog neraspoloženja naš sugovornik Z. C., inače iz jednog mjesta u Međimurju, nevoljko pristaje na razgovor. I kada sam se već okrenuo da idem, predomislio se. Zaustavio me i rekao da želi razgovarati, ako ništa drugo nego da „ubije nešto vremena u samici“.
- Rođen sam 24. travnja 1957. Po zatvorima sam 12 godina, a bio bih i znatno više da nisu uslijedila pomilovanja, odnosno, skraćivanja kazni. Dva puta sam osuđivan, oba puta za silovanja, zavođenje maloljetnice i teške tjelesne ozljede. Prvi sam put dobio sedam godina, a drugi put osam, pa mi je smanjeno na pet. Kad sve to zbrojite, i previše je da toliko odležim u ovom džumbusu..
Znali ste valjda što je zatvor? Zbog čega ste dozvolili da se ovdje nađete?
- Eeee…. to je duga priča. Teško mi je govoriti sve ono zbog čega sam tu. Uskoro ću kući. Vraćam se opet među svoje susjede, znance, pa ih ne bih htio opet na sve to podsjećati. Možda su već štošta zaboravili. Zato sam vas zamolio da mi ne objavljujete ime i prezime, kao ni fotografiju. Znate, osjetljive su stvari zbog kojih sam osuđivan, pa je o tome i teško govoriti.
- Prvi sam put, naime, osuđen zbog zavođenja maloljetnice, koju sam i silovao. Sve se to dogodilo u mojoj sredini, kamo se i vraćam, pa mi je teško.
Ali vi ste i nakon izdržane zatvorske kazne opet osuđeni za silovanje?
- Da. Ali, vjerujte mi, tu je bilo svašta. Nemam razloga da se sada vadim i da lažem, kad se zna da sam kaznu gotovo izdržao i da uskoro idem kući. Osoba zbog koje sam osuđen drugi put da sam je silovao, čitavog se svog života bavila prostitucijom. Svi su to znali, a ja sam zbog nje na kraju „popušio“ robiju. Na robiji nije bilo teško završiti, tim više što sam ja već bio od ranije evidentiran kao silovatelj. To mi je bila otežavajuća okolnost, a toj osobi sve se vjerovalo. Sve što bi ona rekla, vjerovali su joj, a ona je napričala zaista kojekakve bljuvotine.
Na primjer?
- Pa da sam je silovao, iživljavao se nad njom, nanio joj teške tjelesne ozljede … Ovo posljednje priznajem, ali da sam je silovao – nisam.
Imala je, valjda, dokaze?
- Da. Milicajce iz bivšeg sustava – svoje stalne mušterije, kao i neke liječnike za koje se znalo da zalaze k njoj. Imali su možda ljudi i neki popust kod te najobičnije prostitutke, pa su joj išli na ruku kad joj se prohtjelo da se mene riješi.
Ako je to bila prostitutka, zbog čega vas se htjela riješiti?
- Ja sam joj očito naletio. Tko zna? Možda sam postao prečesta mušterija, a premalo plaćao, pa joj više nisam bio zanimljiv. Nisam slijedio cjenik koji je „faca“ gotovo iz dana u dan podizala. Pogriješio sam što sam se u tu osobu, moram priznati, s vremenom i pomalo zaljubio. Zbog toga sam bio uporan i stalno dolazio. Prekidao bih je u „poslu“ s daleko bogatijim i galantnijim mušterijama. Htjela me se riješiti. I… tako, jednom me isprovocirala da je udarim, a potom me optužila i za silovanje, pa sam završio u zatvoru. A onda, nema te više i posao može dalje cvasti. Nije ona bila tako blesava. Znala je da sam ranije bio osuđivan za isto nedjelo (koje ne poričem), pa je zbog toga odabrala baš ovakvu optužbu. A to vam u takvom slučaju ide po kratkom postupku. Neke se stvari baš i nisu previše provjeravale.
- Ako pak na odgovarajućim mjestima imate i svoje ljude, star je gotova. Kažu: „ A , to je onaj što je već jednom odležao zbog silovanja, pa može i opet“!
- Svi su, naime, za tu osobu znali da se bavi prostitucijom, i kakva je, ali ništa mi nije pomoglo. I da onda na kraju budete optuženi za silovanje prostitutke, zaista smiješno. Ali iz te se kože ne može. Odležao sam zbog ovoga najljepše godine svoje mladosti u zatvoru. Žao mi je, ali ne mogu si pomoći. Znam i danas gdje je ta osoba, i ovim joj putem poručujem, budući da uskoro izlazim, da se uopće ne mora bojati. Ni ne pomišljam da joj se na bilo koji način osvećujem. Jednostavno, ne želim je više vidjeti ni čuti za nju. Život mi je upropastila. Svjestan sam da bih opet zaglavio u zatvoru, a zaista sam odlučio da se nikad više ne vraćam ovamo.
Kako vam je u zatvoru?
- Sada mi je već dobro. Priviknuo sam se, ali početaka se ne bih želio prisjećati. Znate, ovdje ima i dosta homoseksualaca, koji su dobro organizirani. Pa kada dođe netko novi, kao prije podosta godina ja, i kada se pročuje da sam ovdje zbog silovanja – mislim da shvaćate što slijedi. To je grozna kazna, najgora što može biti… Ne mogu o tome…
- Inače, sam izučeni stolar, pa taj posao i ovdje radim. Poštujem kućni red, ali sam neki dan ipak zabrljao. Zbog toga ste me i našli ovdje u samici, a to vam je također nešto jako grozno u zatvoru. Kažnjen sam 21 danom samice jer se nisam na vrijeme vratio s nagradnog vikenda. Kasnio sam čak 23 dana. Nisam mislio pobjeći, jer još imam samo 33 dana zatvora, a onda kući. Bio sam dobar, pohvaljivan, nagrađivan … Pustili su me kući, a ja sam to prokockao i evo me u samici.
I … kakav je život u samici 33 dana prije odlaska iz zatvora. Jer, vi ćete praktički iz samice na slobodu?
- U samici nije nimalo ugodno. Ovdje mogu imati samo cigarete i novine. Cijeli dan sam zatvoren u ovom vrlo skučenom zagušljivom prostoru (rupi). Hranu nam donose u samicu, a ne idemo niti na WC, već nuždu vršim u ovu posebnu posudu – kiblu. Tijekom dana u samici nema ležanja. Krevet je podignut uza zid i zaključan. Nemate na što leći. Možete stajati, eventualno sjesti na stolicu, i to je sve. Nikoga ne vidite, s nikim ne kontaktirate. Užas. Osobito sada, za ovih vrućih i sparnih dana. Sve zaudara, vruće je. Skinem odjeću, ali badava. Ponekad mislim da ću se ugušiti. I tako sve to treba izdržati 21 dan. Tolika je kazna. A onda, iz samice – kući! Zamislite, kakvi će to biti kontrasti života. To mi i daje snagu da sve ovo još malo izdržim. Dosta mi je već zatvora. Nema više šanse da se nađem ovdje.
Život nakon zatvora?
- Nadam se da neće biti problema. Imam zanat, želim raditi, a čim dođem kući, posao me čeka. Radio sam i prije zatvora u jednom poduzeću. Ipak, nastojat ću se zaposliti negdje u inozemstvu. Znate, mi kojima se dogodi zatvor, a nismo teški kriminalci, bježimo od vlastite životne sredine. Sram nas je.
- Ipak, kad se sjetim da sam u zatvoru izgubio pola života zbog jedne prostitutke, pa to je da se ubiješ. No život ide dalje. Mislim da za mene još nije kasno. Veseli me i to što ću ovo pročitati u novinama na slobodi, negdje u miru. Možda na moru, tko zna? A eto, moram vam na kraju priznati – to je prava istina zbog čega sam vas zamolio da mi ne objavljujete ime i prezime i fotografiju. Idem kući, ljudi bi me prepoznavali, pa bih možda imao i neugodnosti.
Pa, onda, Z. C. , sretno vam bilo na slobodi!
www.vzaktualno.hr/Mladen Genc
