Protekle je srijede navečer u Knjižnici i čitaonici Metel Ožegović u Varaždinu održana lijepa literarno glazbena večer na kojoj su predstavljene čak dvije knjige poznate nam kantautorice i pjesnikinje Lidije Bajuk. Podrazumijeva se, autorica je, svirajući gitaru, na veliku radost okupljenih otpjevala više svojih starih i novijih etno pjesama.
Predstavljajući knjige dr. sc. Tvrtko Zebec, ravnatelj Insituta za etnologiju i folkloristiku u Zagreb i gostujući predavač na više hrvatskih sveučilišta, rekao je da Lidija Bajuk kao što emotivno pjeva isto tako emotivno piše i gradi ono što vidi oko sebe. Istaknuo je da se njezina ljubav prema prirodi i svemu što ju okružuje vidi u knjizi „Matapur“ i u zbirci poezije „Papirnati brod“. Navodi kako širina interesa, njezina interdisciplinarnost, pokazuje jednu cjelovitost, prepoznatljiv smisao i odnos prema obitelji, prema domu i zavičaju, prema domovini. Vidi se želja za povezivanjem ljudi koji dijele njezino mišljenje i način života.
Vjerujem da je većina nas ovdje na sjeveru zemlje upoznala Lidiju Bajuk kao etno pjevačicu, ali manji ju dio zna kao etnologinju i antropologinju, koja je sada na poslijediplomskom studiju hrvatske kulture. Autorica je napisala sedam zbirki pjesama, od prve 1991. godine pa do ove posljednje „Papirnati brod“, koju prvi put predstavlja baš u Varaždinu, prije nego u Društvu književnika u Zagrebu, kako je ponosno u uvodnom predstavljanju istaknuo ravnatelj knjižnice Mario Š oštarić. Napisala je i tri zbirke proza i izdala šest samostalnih glazbenih albuma, te je dobitnica više književnih nagrada.
Zebec navodi etnografsko nasljeđe kao jedno od poglavlja u knjizi u kojem Lidija Bajuk etnologinja piše o naseljima, o arhitekturi donjega, srednjega i gornjega Međimurja. O običajima, o blagdanima, o obredima, čak i o mitskim bićima. O svemu onome što nas čini da danas jesmo.
Zašto je sve to u ovoj knjizi otkrila je sama autorica, rekavši da je to zato jer se o svemu tome pjeva u pjesmama. Kad bi, kako je naglasila, objašnjavala pjesme ne bi dobro završilo, pa je onda bilo bolje pokušati predstaviti Međimurje kroz male crtice, povijesne, kulturološke, na svim njoj poznatim razinama. A povijesne o svemu tome pjevaju. Od crkvenog opredjeljenja, prema čovjeku, prema određenoj povijesnoj i društvenoj klimi, pa i o odnosu samog čovjeka prema čovjeku, osim toga Međimurci su, kao što je poznato, jako puno pjesama posvetili prirodi.
Dio u knjizi je posvećen ljudima koji su se bavili istraživanjima međimurske glazbe. Posebnost je što su knjizi dodana dva albuma s glazbom na CD-ima , s različitim zvukom, što izvodi ukupno 100 izvođača koji žive ili su na neki način vezani uz Međimurje. U njima se zapravo vidi mnogostrukost identiteta kroz suvremene obrade, solo pjevanja uz gitaru do kombiniranih sastava i različitih instrumenata.
Zanimljiva je priča kako se jedna od naših najboljih pjevačica Josipa Lisac našla na ovim nosačima zvuka, iako nije rodom vezana uz Međimurje i nije bila u planu za snimanje.
- Ideja je bila da pozovem glazbenike bez obzira da li se glazbom bave profesionalno ili amaterski, ali da žive u Međimurju ili su međimurskog podrijetla. I, što je bitno, da se meni osobno sviđa njihov način vokalne ili instrumentalne interpretacije. Zbog toga na ovim albumima nema nekih imena za koje bi očekivali, ali ima onih za koje možda niste čuli, a izvrsni su.
Josipa Lisac je slučajno u to vrijeme došla u tonski studio u Velikoj Gorici gdje smo snimali album. Naime, za jednu Krležinu predstavu koju je spremala s Radom Š erbeđijom trebala je riječi pjesme „Zvira voda, a pošto u Zagrebu nitko nije znao riječi, uputili su ju k meni, a ja sam ju pozvala tamo gdje smo snimali.
Došavši u tonski studio Josipa lisac je bila znatiželjna što rade, pa joj je Lidija Bajuk objasnila što snimaju, kakva je zapravo ideja i zašto je veći naglasak na manje poznatim međimurskim pjesmama . Kao prava umjetnica Josipa Lisac je poželjela čuti ono što su do tada snimili i kad je preslušala dio materijala ushićeno je rekla : „Joj kak je to zgodno. A kak bi ja mogla u tome sudjelovati?“
Ja sam to doživjela kao jednu preporuku, od jedne izvrsne glazbenice koju vrlo poštujem i odmah sam joj ponudila da snimi nešto ako želi – opisala je Lidija Bajuk razlog zašto je (ne)Međimurka Josipa Lisac na glazbenim albumima pridodanih knjizi „Matapur“.
www.vzaktualno.hr/Nedjeljko Krčar
