Ove srijede, 10. rujna u Galeriji SC, s početkom u 20 sati održat će se otvorenje izložbe fotografija ISPIT 2014., studenata diplomskog studija fotografije ADU (Dario Belić, Dino Š eretović, Nikola Š erventić, Ino Zeljak).
Izložba je otvorena do 18. rujna, radnim danom od 12 do 20 sati te subotom od 10 do 13 sati.
DARIO BELIČ (Zagreb, 1989.)
Nedovršeno
“U projektu Nedovršeno istražujem i dokumentiram nezavršene objekte, čija sudbina je nepoznata, a svrhu nikada nisu imali. Objekti stoje u nedovršenom stanju dugi niz godina, zauzimaju prostor i pri tome narušavaju urbanistički plan grada. Pobrojavanjem nekih od građevina, želim ukazati na učestalost te pojave i potaknuti razmišljanje o mogućim prenamjenama.”
DINO Š ERTOVIČ (Našice, 1990.)
(de)personalizirano
“Fotografskom serijom (de)personalizirano osvrćem se na odbacivanje materijalnih stvari koje su bile dio nečije svakodnevice. Mali, naizgled beznačajni predmeti, zatrpani u legalnim i ilegalnim deponijima smeća, puno su više od samog materijala od kojeg su sačinjeni.
U gomili odbačenih stvari, pokušavam uspostaviti vezu između predmeta i njihove povijesti te izolacijom na čistu, sjajnu, bijelu podlogu ističem njihovu jedinstvenost, pridajući im važnost koju su izgubili. “
NIKOLA Š ERVENTIČ (Zagreb, 1988.)
Projekcije
“Serijom antiportreta propitujem vlastiti identitet. Fotografiram bliske ljude u kojima pronalazim sebe, ljude koji su me gradili i degradirali. Procesom mehaničkog uništavanja i sakrivanja njihovog lica osvješćujem koji dio njih nosim u sebi. Unutar takvog procesa koji insinuira osjećaje mržnje susrećem se s apsurdom, jer ipak je ovo priča o ljubavi. Tražim potvrdu sebe u odrazu bliskih ljudi.”
INO ZELJAK (Zagreb, 1987.)
Izloženi
“Nerijetko se događa da ljudi u pojedinim javnim i privatnim prostorima smatraju da su skriveni od pogleda drugih. Njihovo ponašanje bi vjerojatno bilo drugačije da su svjesni da ih neki pažljivi promatrači ipak vide.
U seriji fotografija Izloženi usmjerio sam pogled prema ljudima koji se nalaze u osobnim vozilima, koje smatraju intimnim prostorom, ne razmišljajući da ih od javnog prostora dijeli samo automobilsko staklo. Fotografirao sam skriven, kako moje prisustvo ne bi utjecalo na ponašanje promatranih osoba.”