Članovi LAG-a PRIZAG prošli su vikend otputovali u Mađarsku svojim prijateljima LAG-ovcima, mađarskim gradišćanskim Hrvatima, koji se nalaze na prostoru LAG-a Alpokalja-Ferto Taj, na sjeverozapadu Mađarske. Njih 40-tak bili su smješteni u naselju (općini) Koljnofu. To je mjesto nastanjeno u velikoj mjeri (skoro 50%) gradišćanskim Hrvatima, a danas ima oko 2.000 stanovnika i ujedno je najveće hrvatsko naselje u Mađarskoj.
Studijsko putovanje trajalo je tri dana, od 3. do 5. listopada 2014. godine, a osnovni cilj putovanja bio je razmjena iskustava i upoznavanje s provedenim LEADER projektima. Hrvati su kao manjinska zajednica zasebno uključeni u lokalnu razvojnu strategiju LAG-a, a Hrvatska zajednica je najveći pojedinačni korisnik iz LEADER-a.
U Mađarskoj ima čak 96 LAG-ova po čitavom području zemlje. Pokazali su se vrlo uspješnima kroz dosadašnji period provođenja LEADER-a iz kojeg povlače sredstava koja ulažu u društvenu infrastrukturu, projekte civilnih udruga, jedinica lokalne samouprave i poduzetnika. To su uglavnom manji projekti, od nekoliko desetaka tisuća eura, ali njihov je rezultat itekako vidljiv u svakodnevnom životu. Iako je riječ o selima, njihovi su trgovi uređeni, zelene površine dotjerane, dječja igrališta opremljena najrazličitijim sadržajima, u svakom su mjestu i na svakom koraku uređene prostorije udruga i različitih organizacija koje nešto nude reklamiraju, izlažu i pozivaju znatiželjnike da uđu i razgledaju.
Mađarski LAG-ovi dobri su u brendiranju lokalnih proizvoda. Na temelju toga, LAG Alpokalja osmislio je mrežu gospodarske suradnje između lokalnih proizvođača hrane i drugih proizvoda te pružatelja turističkih usluga putem koji se promoviraju i distribuiraju lokalni proizvodi.
U sjedištu LAG-a Alpokalja naše je LAG-ovce dočekala i pozdravila voditeljica Csilla Páliné Keller. U naredna tri dana voditeljica je održala mnoštvo prezentacija našim LAG-ovcima koji su nastojali što više naučiti i zapamtiti.
Također, u narednom su vremenu pod vodstvom gradišćanskog Hrvata Ferenca Payritsa naši LAG-ovci posjetili mnoštvo zanimljivih lokacija. Sjedište Nacionalnog parka „FertŠ‘-Hanság“ obuhvaća područje mađarskog dijela Nežiderskog jezera. Nacionalni park znatno utječe na pravce razvoja tog mađarskog područja. Prvenstveno je to turizam i održivo gospodarenje prirodnim vrijednostima.
Brojna seoska gospodarstva karakterizira ruralni turizam, skladan suživot s prirodom, uključenost cijele obitelji u posao, ekološki uzgoj hrane, distribucija iste, spremnost na prenošenje znanja i iskustava…
Susjedna općina, mjesto Sopronkovesd broji 2.000 stanovnika, a ostvareni općinski proračun za jednu proračunsku godinu iznosi 93.000 €.
- Koliko se god to nama činilo nezamislivo, nezaposlenih na području općine nema, a najveći poslodavac je tvrtka „Autoliv“ koja radi pojaseve za auto industriju i zapošljava 1600 radnika - pričaju LAG-ovci.
Na području uz austrijsko-mađarsku granicu također žive Hrvati. Iako se na tom području osjeti trauma iz prošlosti uzrokovana tzv. „željeznom zavjesom“, dio te crne mađarske povijesti također je iskorišten u turističkom smislu. LAG-ovci su obišli lokacije na kojima se protezala strogo čuvana granica te memorijalni centar.
Na kraju, grad Sopron u neku je ruku podsjetio na barokni Varaždin. Danas je to najstariji grad u Mađarskoj, tzv. grad „frankovke“ i poznatog kompozitora Franza Liszta. Marofski LAG-ovci razgledali su povijesne znamenitosti, šumoviti elitni dio grada te poznati vidikovac.
Na spomenutom području ljudi danas zaista dobro žive. Lijepe kuće, uređene okućnice, maksimalno obrađene poljoprivredne površine, mađarske nizine koje se spajaju s austrijskim brežuljcima odaju dojam idiličnog kraja. Poljoprivredom se bave gotovo svi i rad na zemlji nije nešto od čega se bježi. Od poljoprivrede se uspijevaju platiti računi pa čak i zaraditi.
- Ono što možemo zaključiti nakon svega viđenog i doživljenog jest da Mađarska odavno više nije zemlja gulaša, kobasica i sira. Osim što se kod njih i dalje izvrsno jede, od njih možemo puno naučiti, od toga kako povlačiti sredstva iz fondova EU pa do toga kako iskoristiti svaki prirodni resurs i pružiti kvalitetnu turističku ponudu. Uz plaću od oko 2000 eura, koju zarade preko granice u Austriji, mađarski Hrvati uspiju sebi i svojoj djeci priuštiti gotovo sve. Ta djeca, koja u pravilu imaju četvero i više braće, od najmanjih nogu uče pjevati i svirati različite glazbene instrumente, posebno tamburicu, govoriti hrvatski jezik i kako najbolje doprinijeti lokalnoj zajednici. Bili su zaista divni domaćini i hvala im na svemu - zaključuju.
