Ima li Varaždin svoj projekt u nadmetanju za titulu Europskog grada kulture 2020. godine? Izgleda da ima i da je temelj projekta usko vezan s gradom u Irskoj, zemlji koja daje drugu kulturnu prijestolnicu te godine. To je Grad Galway koji je ozbiljno nametnuo kandiddaturu u svojoj zemlji. Te su godine Republika Irska i Republika Hrvatska izabrane da daju titulare Europske prijestolnice kulture.
Sad se postavlja pitanje kakve veze ima Varaždin s Irskom kao i kakve su šanse za dobivanje ove prestižne titule koja donosi velike pozitivne posljedice na dulji rok. Idemo redom.
S Galwayem je povezan Oscar Wilde, jedan od najznačajnijih irskih i svjetskih pisaca, dok je za Varaždin vezano ime Miroslava Krleže, također jednog od najvećih. U Varaždinu je živjela i umrla njegova baka Terezija Drožar rođ. Goričanec i rodila Krležinu majku Ivanu. Oba ova velikana pisane riječi napisali su dramu Saloma, o biblijskom liku koji se do današnjih dana interpretira i proteže kroz umjetnost. Upravo je Saloma poveznica u Varaždinskom projektu koji je nedavno u Bruxelessu podržala i visoka delegacija Galwaya.
Ovu nevjerojatnu podudarnost, da se ova dva grada natječu za laskavu titulu Europske prijestolnice kulture iste 2020. godine u svojim zemljama, kao svoj prijedlog projekta podnijela je Varaždinska inicijativa pisaca (VIP) i njegov inicijator Robertino Bartolec, ugledni varaždinski književnik i nakladnik. Na taj način temelj projekta EPK 2020. brzo je iskristaliziran kao objedinjujući za sve vidove umjetnosti, te su ga odmah podržale sve relevantne institucije i pojedinci u kulturi Varaždina.
Tvorac ideje o Salomi je varaždinski književnik i nakladnik Robertino Bartolec, koji je svoj projekt prijavio Gradu Varaždinu.
- Moja intencija je da se svi uključimo u projekt. Ideju, razrađenu etažu po etažu, već sam predao Gradu. U njoj svi sudjeluju - pisci, slikari, glazbenici, ljudi iz teatra, muzej i svi drugi umjetnici. U razgovoru s ljudima uvijek naglašavam kako to ne može biti partikularno i da smo svi unutra. To je polazišna točka.
Prema kriterijima Europske komisije, koja će dodijeliti status Europske prijestolnice kulture, program mora imati jasno izražene multikulturalne pretencije. Mora pokazati da je europski duhovni i nacionalni korpus, koliko god da je razjedinjen raznim nacijama, opet spojen i diše identičnim, kulturno povijesnim, estetskim i duhovnim supstratom.
Ako ovo što nam se desilo, da se povežemo s Galwayom, u gradu upropastimo ja ću biti strašno razočaran i ljut. Ovo je kao da nas je dodirnuo božji prst. Ne u generaciji, nego se to desi jedanput u povijesti da je Galway irski kandidat za EPK 2020 godine kad i mi dobivamo svojeg – rekao nam je u razgovoru Robertino Bartolec.
U Galwayu se svake godine održava festival u čast Oscara Wildea. Miroslav Krleža je bio duboko vezan za baku Tereziju i njezinu životnu priču, a najdublje impresije i emocije i doživljaje njegovog djetinjstva, prema autobiografskim zapisima Djetinjstva 1902- 1903., vezani su uz bakin jezik, nepatvorenu sjevernohrvatsku baroknu kajkavsku frazu, što je bilo presudno za njegove Balade Petrice Kerempuha. Upravo je to dio teksta koji se nalazi na spomen ploči koja će biti postavljena na kuću u ulici Vladimira Nazora 6, u kojoj je nekad bila varaždinska ubožnica Xenodochija i u kojoj je živjela svoje posljednje dane baka Terezija. Ploča će biti postavljena 30. studenog, na dan kad je umro Oscar Wilde, kao simbolična povezanost dva velika književnika u projektu.
- Ja idem tim jednostavnim putem. Ukoliko su se, na sjeveru Europe u Irskoj, te u najnovijoj članici Europske unije u Hrvatskoj, našla dva takva autora na istom motivu, na istoj temi, poanta je ta multikulturalnost. Dokaz da dišemo istim estetskim kulturnim suspstratom, jer desilo se to na prijelazu iz 19. u 20 stoljeće i razlika između Wildeove i Krležine Salome je dvadesetak godina - kaže Bartolec.
- Preostaje nam da razmotrimo gdje se suvremeni pisci iz ove varaždinske parcele nalaze sa suvremenim irskim piscima iz Galwaya u ovom trenutku. Ako su se njih dvojica mogli tada naći, da vidimo gdje se danas možemo pronaći. Gdje su nam bliske ili udaljene teme koje danas umjetnički artikuliramo. U čemu je sad poanta. Na prijevodu se mora raditi godinu dana, na kazališnoj predstavi se također mora raditi godinu dana, ali slikari imaju prednost da radove imaju sada ili da u bržem roku naprave tematski ciklus Salome. Zato se uključuju članovi HDLU-a. Jer, to je jedan fascinantan biblijski motiv i priča se može isčitavati na tisuću načina. Mi Salomu danas možemo percipirati ablematski, kao simbol konzumerizma, materijalizma, a Ivana Krstitelja kao drugi segment u društvu, onaj koji je danas potisnut, kao jedan moralan, etički, suzdržan, asketski lik, koji je potpuno ispario iz suvremen civilizacije. Taj mit je aktualan zauvijek. Sadrži političke, nekakve korporacijske, te seksualne konotacije kroz samu Salomu, koja je femfatal, zastrašujuća. Dakle, djelo nudi beskrajno mnogo mogućnosti za interpretaciju – objašnjava vrlo gorljivo Bartolec.
Robertino Bartolec smatra da se u suradnju s Galwayom može krenuti odmah. Ne treba čekati izbor i 2020. godinu. Na taj način će se unaprijediti sam projekt, a naši umjetnici dobit će novu šansu. Isto tako je i s irskim umjetnicima.
- Sad bi bilo zgodno da se složi taj likovni ciklus o Salomi, ozbiljniji katalog, dvojezičan ili trojezičan, I to je prva stvar u razmjeni. Ide se napraviti izložba u Galway. Hrvatski kandidat za EPK 2020 koji odlazi u goste irskom kandiddatu za EPK s temom koja povezuje najznačajnijeg pisca u povijesti koji doslovno potiče iz Varaždina i ponajvećeg irskog pisca. Izložbom Salome radimo suvremeni pogled varaždinskih autora na mit o Salomi.
- Ja mislim da bi to bio izvanredan događaj. Irci su ljudi otvorenog srca, jedan plemenit, dobročudan narod. A to nam sve ide na račun ove priče o EPK. I komisija bi prepoznala ovu vrijednost, kako su se spojila dva naroda na temelju jednog motiva i dva njihova pisca. Pogotovo što Komisija traži suvremen pogled na svijet. Oni žele vidjeti ideju, jer ta ideja sad spaja, razvija, gradi, obogaćuje.
- Nakon toga ide situacija sa suvremenim piscima. Pronađimo teme koje spajaju današnju literarnu produkciju Varaždina i ovog sjeverozapadnog kraja s autorima one sredine. A jako puno dodirnih točaka se bude našlo baš zbog toga, što ste rekli, da smo narodi povezani s poviješću, sudbinom, kulturom, pa i religijom, jer oni su katolička zemlja.
Zatim je tu teatar.
- Ja sam razgovarao s gospođom Jasnom Jakovljević i 2016. godine bi se moga postaviti predstava Saloma u kojoj je moćan ženski lik, a još moćniji u Krležinoj verziji. Zamislite tu razmjenu. Ta bi predstava mogla biti europski hit. I premijera bi mogla biti u Parizu, gdje je Wilde imao prvu premijeru.
Možda to nekome zvuči totalno pretenciozno, kako sad u Parizu premijera. Ali ako se spoje dva grada, uz potporu europskih fondova, koji moraju tu izaći u susret, što je to napraviti prekrasnu predstavu varaždinskih i irskih trupa. pa i predstavljanje slika, te zajedničke knjige Wildea i Krleža.
- To je strašna stvar u natjecanju za laskavu titulu Europske prijestolnice kulture, samo nam gradske vlasti trebaju dati malo vjetra u leđa. Recimo, kako ste Vi rekli, zašto ne bi svake dvije godine ovdje bio dio festivala Oscara Wildea. Ovamo će dolaziti svjetske face. Dođu naši i svjetski predavači i održe predavanja s težinom ili dođe neki kazališni mag. Na tome ćemo odgajati i generacije koje dolaze - zaključuje.
www.vzaktualno.hr/Nedjeljko Krčar