Ako danas pogledate obiteljske centre u Hrvatskoj, odnosno ono što je u pojedinim slučajevima ostalo od njih, vidljive su velike razlike u odnosu na ranije. Neki su gotovo identični, ništa se značajno nije promijenilo od 1. siječnja 2014., odnosno stupanjem na snagu novog Zakona o socijalnoj skrbi. Navedeno je vidljivo iz web stranica pojedinih novoustrojenih podružnica obiteljskih centara.
Prema zamislima Ministarstva socijalne politike i mladih, to je i bila poanta pripojenja...
Ali, zamisao i sam postupak pripojenja obiteljskih centara centrima za socijalnu skrb nije se svugdje jednako odrazio, tako danas imamo slučaj da su neki centri čak i ojačani, a od nekoliko obiteljskih centara ugašene su i web stranice... Ugašena je i stranica Obiteljskog centra Varaždinske županije.
Velik broj korisnih podataka, stručnih članaka i radova, informativnog materijala, kontakata, pisanih ili video izjava korisnika, fotografija, programa, anketa, istraživanja, javno više ne postoji.
Kome je to smetalo?
Onima koji misle da taj rad ne vrijedi. Ali obrisani podaci pokazuju suprotno... Mnogi čelni ljudi također misle da taj rad ne vrijedi, ali im to ne smeta pa se onda postavlja isto pitanje. Kome to smeta? Svi projekti Obiteljskog centra Varaždinske županije su zaustavljeni pa i oni koje je trenutno moguće provoditi u skladu sa postojećim stručnim kadrom. Time je ugašena jedna plemenita ideja i jedan obiteljski centar koji je, organiziran na taj način, imao svoje značajno mjesto u sustavu socijalne politike, na lokanoj i državnoj razini, te bio nadogradnja općim poslovima iz tog područja.
Obrisani podaci svjedočili su o tome da su mnoge državne i javne institucije, nevladine organizacije, lokalne jedinice, mnogi stručnjaci humanističkih znanosti, i najvažnije sami građani Varaždinske županije, od tako organiziranog centra su imali velike koristi.
Puno truda, rada i novca trebalo je da ovaj centar postane to što je bio, a to je postigao zahvaljujući organiziranom stručnom upravljanju i njegovom stručnom timu koji su imali zajednički cilj, a to je podići kvalitetu života građana.
I kada je konačno centar stao na svoje noge, umjesto da je podržan, on je, za ne povjerovati - ugašen i to samo zato što je nekim pojedincima kao takav smetao... To se nije smjelo, niti trebalo dogoditi, niti je to bila zamisao resornog ministarstva.
Projekti su ugašeni, socijalne usluge su svedene na minimum i sve to bez ikakvog osjećaja odgovornosti pojedinaca prema suradničkim organizacijama, stručnjacima, resornom ministarstvu i najvažnije, prema građanima. Ako je to bila zamisao Ministarstva socijalne politike i mladih, onda možemo slobodno reći da je uloženi novac bačen u vjetar. Ali, obrisani podaci svjedočili su tome da to nije bilo tako i opravdavali su svaku kunu jer Obiteljski centar Varaždinske županije bio je jedan od uzorno organiziranih u Republici Hrvatskoj i sa, zasigurno, najširom ponudom programa i socijalnih usluga u zajednici.
To su činjenice.
Kome je onda to smetalo?
Odgovor na ovo pitanje je jasan, a hoće li se nekoga zbog takvih odluka pozvati na odgovornost ili će i ovo biti samo još jedan primjer neodgovornosti nadležnih, bešćutnosti pojedinaca i primjer razbacivanja državnim resursima? Krajnje je vrijeme da institucije zaista počnu odrađivati svoj posao...
Franjo Dubravko Š okčević,
bivši ravnatelj Obiteljskog centra Varaždinske županije
