Snježna mećava i visok snijeg svima stvara probleme od čišćenja automobila do odmetanja prilaza zgradi ili kući, no nikada, a posebice ne u ovakvim (nevremenskim) situacijama ne bismo smjeli zaboraviti da neki među nama nemaju automobil za očistiti, prilaz za odmetati, a niti stan ili kuću u kojoj bi se mogli ugrijati. Uz sveprisutne loše financijske uvjete, ovi sve veći nanosi snijega posebno teško pogađaju beskućnike kojih i u Varaždinu ima sve više.
Na probleme beskućnika pozornost javnosti odlučila je skrenuti 19-godišnja Marta Divjak koja je medijskim redakcijama poslala otvoreno pismo sa apelom da svi zajedno pomognemo sugrađanima koji pomoć svakako trebaju. Njeno pismo vam prenosimo u cijelosti:
Dobar dan, ja sam studentica, 19 godina i zabrinuta za moje sugrađane. Svi jako dobro znamo kakvo je stanje u RH. Znamo li zaista surovu realnost? Znate li koliko je beskućnika? Ja sam u ponedjeljak otvorila oči i ta realnost me natjerala da nešto poduzmem u vezi toga. Počela sam se raspitivati o navedenom problemu, u nadi da ću to čim prije riješiti pokušala sam saznati kako doći do gospodina Habuša, gradolnačelnika Varaždina. I u startu sam dobila odgovor: Niti se ne isplati, ljudi su već pokušavali i gospodin Habuš nije poduzeo da se to riješi.
Da objasnim situaciju.
Na autobusnom i željezničkom kolodvoru su konstantno isti ljudi koji nemaju krov nad glavom, navodno nemaju niti pravo na obrok. Odgodila sam obaveze i popričala s jednim od njih nakon što je nepoznata osoba vikala na njih da ništa ne rade, da spavaju vani i da ništa ne poduzimaju oko tog problema, dok se nije uključio i drugi beskućnik koji zna pričati prilično dobro engleski i djeluje prilično obrazovano jer mu je vokabular širi od većine ljudi koji imaju dobro plaćene poslove. Da se vratim na priču koju mi je dotični gospodin ispričao. Nekada je gradio kuće, u životu izgradio 6 kuća, oženio "curu" koja je imala već 2 djece i jednom trenutku je izgubio sve. Probudio se i bio je na cesti. Kad je on meni ispričao sve te detalje, drugi se uključio i rekao: nismo se oprali dva tjedna. Kad sam ponovo razmišljala o tome, morala sam nešto poduzeti.
Nekolicina je pokušala, ali brzo odustala. Ja neću odustati jer ne mogu gledati te ljude kako se smrzavaju, što ako umru na toj zimi. Na svom profilu sam ljude zamolila da im odnesu voće, dekice, debele čarape...za početak dok priča ne dođe u medije...dok se javnost ne obavijesti, samo čim prije, jer snijeg dolazi zajedno s niskim temperaturama. Molim Vas, ako nitko iz socijalne skrbi nije reagirao, reagirajte Vi, pomozite meni, da pomognemo njima. Zajedno.
Marta Divjak
