Nakon Makedonije izrazito „riječiti“ izbornik Babić kratko nam je poručio da „pogledamo utakmicu“ s Francuzima. Nismo trebali, jer nismo vidjeli ništa novo. Stara se priča ponovila. Francuzi su nas opet pobijedili, ali ne samo pobijedili nego i unakazili.
Ne znam zašto, ali optimizam nam je nakon Islanda i Makedonije porastao pa smo se usudili pomisliti kako se možda možemo riješiti kompleksa Francuske. Nije mi jasno zbog čega? . Kad nismo Onestu nadmudrili s Červarom, Golužom i Balićem, kako smo to onda mislili sa „televizijski inspirativnim“ Babićem?
Nikako. Počeli smo solidno, čvrsto, ali samo u nekoliko početnih minuta. Onesta je posegnuo za starim, isprobanim štosem, naredio je igru „jedan na jedan“, igrao je nekakvih 3:3, otupio nam u potpunosti kontru, uspavao nas, a u napadu koristio rupe u našoj naivnoj 5:1 obrani. Usmjerili smo svu pažnju na Nikolu Karabatića, a rasturali su nas Abalo s krila, Sorhaindo s crte i ponovno Omeyer na golu. Francuzi su očito izuzetno inspirirani kad igraju protiv nas. Ništa im ne možemo i zato im treba pošteno čestitati. Sjajna su momčad. Nema tamo starih i mladih, podobnih i nepodobnih kao kod nas. Igraju dok mogu, a mogu još dugo.
Š to dalje? Ništa. Idemo se još jednom pošteno isplakati i pitati se da li bi Francusku dobili da nam je recimo na klupi Onesta? Treba sada probati nemoguće i dobiti Poljsku, zauzeti što bolje mjesto na ovom unaprijed izgubljenom Europskom prvenstvu, a onda nešto iskemijati za Rio i Olimpijske igre koje nas očekuju na ljeto. Kako i s kim? E to će sada odlučiti Gobac i njegov koordinator u suradnji sa izbornikom.
www.vzaktualno.hr/r.l.
